Dovođenje djece na glasanje kao i njihovo učešće u izbornim kampanjama nije neuobičajena praksa u Crnoj Gori i ne dešava se prvi put. Dugo zadržavanje i poziranje predsjednika opozicione Socijalističke narodne partije Srđana Milića sa maloljetnim sinom pored glasačke kutije, te zajedničkog ubacivanja glasačkog listića u kutiju ostala je upečatljiva slika. Na pitanje zašto je doveo djecu na glasanje lider SNP-a odgovara:
"Ja ovo sve što radim radim zbog njih. Ne radim zbog bilo kakvog profilisanja na bilo koji način u nekog modernog političara koji će se igrati sa djecom nego iskreno smatram da život svakog porodičnog čovjeka je posvećen njegovoj djeci. To što oni dolaze na izbore je rezultanta još nečega. Smatram da je izborno pravo ne samo pravo nego i obaveza. Želim na jednostavan način da pokažem da je glas svakog čovjeka moć."
Milić je svoju djecu doveo i prošle jeseni na protestni skup opozicije organizovan 13. oktobra zbog priznavanja nezavisnosti Kosova. Riječ je o skupu koji je imao visoki bezbjednosni rizik. Dovođenje djece na taj skup Milić ovako objašnjava:
"Došao sam tamo i doveo sam svoju djecu zbog toga što sam pozvao bio djecu s Kosova i Metohije da budu sa nama i sa Ivanom Žigon i ako sam njih pozvao i ako sam njih izložio mogućem riziku onda najmanje što se očekuje od mene kao roditelja je da dovedem svoju djecu."
Stručnjaci za ovu pojavu koja nije samo ovdašnja karakteristika nemaju dileme. Riječ je o kršenju prava djeteta bez obzira na to što to čine roditelji. Direktorka Centra za prava djeteta Rajka Perović:
"Naravno da se krše. Zato što su roditelji to ne znači da roditelji ne krše dječija prava, odnosno prava djeteta. I to je na neki način i zloupotreba bez obzira koji su njihovi razlozi da oni djecu dovedu.“
Sa tom ocjenom se slaže i psiholog Maruška Drašković, konstatujući da, na žalost, roditelji često nemaju svijest o tome da manipulišu sopstvenom djecom jer su njihove namjere iskreno motivisane:
"Krši se pravo djeteta da bude zaštićeno od loših uticaja. Međutim, mislim da mnogi roditelji koji to rade sa djecom rade iz najbolje namjere jer oni vjeruju da je to nešto čime obezbjeđuju budućnost ili pogled na život ili odnos prema životu za svoju djecu i na taj način prosto žele da im ponude ono što je najbolje. Ali, postoji opasnost jer djeca zapravo ne primaju od nas samo ono što im govorimo nego primaju prije svega ono što radimo i čega mi nijesmo svjesni."
Rekli smo već da lider SNP-a Srđan Milić nije jedini već samo posljednji koji je to učinio. Međutim, kako je riječ upravo o deklarisanom borcu za uvođenje i poštovanje civilizacijskih normi, standarda i konvencija, pitali smo ga da li mu se čini da je na taj način manipulisao sopstvenim djetetom:
"Najmanje se to meni može reći. Ako govorimo o kršenju prava djeteta onda ćemo se vjerovatno složiti da djeca najviše pate zbog siromaštva. A ako neko krši prava djeteta u Crnoj Gori onda je to ova vlast."
Na sreću, prema ocjeni Maruške Drašković i Rajke Milić, ovakve pojave teško da mogu imati posljedica na kasniji razvoj djeteta. Međutim, direktorka Centra za prava djeteta ukazuje da djeca ionako nikad u potpunosti ne mogu biti pošteđena politčkog uticaja:
"Jer moramo priznati da su i porodice te gdje je politika dominantna tema, tako da djeca odu s nekim svojim predstavama i u školi često puta budem ne ono uslovno sukob, ali bar sukob mišljenja na temu politike."
"Ja ovo sve što radim radim zbog njih. Ne radim zbog bilo kakvog profilisanja na bilo koji način u nekog modernog političara koji će se igrati sa djecom nego iskreno smatram da život svakog porodičnog čovjeka je posvećen njegovoj djeci. To što oni dolaze na izbore je rezultanta još nečega. Smatram da je izborno pravo ne samo pravo nego i obaveza. Želim na jednostavan način da pokažem da je glas svakog čovjeka moć."
Milić je svoju djecu doveo i prošle jeseni na protestni skup opozicije organizovan 13. oktobra zbog priznavanja nezavisnosti Kosova. Riječ je o skupu koji je imao visoki bezbjednosni rizik. Dovođenje djece na taj skup Milić ovako objašnjava:
"Došao sam tamo i doveo sam svoju djecu zbog toga što sam pozvao bio djecu s Kosova i Metohije da budu sa nama i sa Ivanom Žigon i ako sam njih pozvao i ako sam njih izložio mogućem riziku onda najmanje što se očekuje od mene kao roditelja je da dovedem svoju djecu."
Stručnjaci za ovu pojavu koja nije samo ovdašnja karakteristika nemaju dileme. Riječ je o kršenju prava djeteta bez obzira na to što to čine roditelji. Direktorka Centra za prava djeteta Rajka Perović:
"Naravno da se krše. Zato što su roditelji to ne znači da roditelji ne krše dječija prava, odnosno prava djeteta. I to je na neki način i zloupotreba bez obzira koji su njihovi razlozi da oni djecu dovedu.“
Sa tom ocjenom se slaže i psiholog Maruška Drašković, konstatujući da, na žalost, roditelji često nemaju svijest o tome da manipulišu sopstvenom djecom jer su njihove namjere iskreno motivisane:
"Krši se pravo djeteta da bude zaštićeno od loših uticaja. Međutim, mislim da mnogi roditelji koji to rade sa djecom rade iz najbolje namjere jer oni vjeruju da je to nešto čime obezbjeđuju budućnost ili pogled na život ili odnos prema životu za svoju djecu i na taj način prosto žele da im ponude ono što je najbolje. Ali, postoji opasnost jer djeca zapravo ne primaju od nas samo ono što im govorimo nego primaju prije svega ono što radimo i čega mi nijesmo svjesni."
Rekli smo već da lider SNP-a Srđan Milić nije jedini već samo posljednji koji je to učinio. Međutim, kako je riječ upravo o deklarisanom borcu za uvođenje i poštovanje civilizacijskih normi, standarda i konvencija, pitali smo ga da li mu se čini da je na taj način manipulisao sopstvenim djetetom:
"Najmanje se to meni može reći. Ako govorimo o kršenju prava djeteta onda ćemo se vjerovatno složiti da djeca najviše pate zbog siromaštva. A ako neko krši prava djeteta u Crnoj Gori onda je to ova vlast."
Na sreću, prema ocjeni Maruške Drašković i Rajke Milić, ovakve pojave teško da mogu imati posljedica na kasniji razvoj djeteta. Međutim, direktorka Centra za prava djeteta ukazuje da djeca ionako nikad u potpunosti ne mogu biti pošteđena politčkog uticaja:
"Jer moramo priznati da su i porodice te gdje je politika dominantna tema, tako da djeca odu s nekim svojim predstavama i u školi često puta budem ne ono uslovno sukob, ali bar sukob mišljenja na temu politike."