Hrvatska stvarnost je takva da nema velike razlike između pravih i prvoaprilskih vijesti. To ne znači da je stvarnost smiješna, više bi se reklo da je lažna.
Kao aprililili je prije neki dan izgledala vijest da je u doba recesije i kresanja proračuna na sve strane HDZ kupio za premijerove potrebe blindirani BMW, vrijedan četiri milijuna i 200.000 kuna. Vijest je bila prvoaprilska zato što je bila nevjerojatna i zato što su se nakon nje zbijale šale poput one kolege Milorada Bilića Mosora, koji je premijeru Sanaderu preporučio - umjesto u BMW-u, da se vozi na magarcu jer on ne ćelavi poput guma, a i može se svugdje popeti. Zato je i Sanader jučer, u prvoaprilskom stilu, pokušao biti duhovit:
"Obratite se Miloradu Biliću Mosoru. On je moj glasnogovornik u tom slučaju."
Duhovita su bila i objašnjenja da je HDZ kupio BMW od vlastitih novaca. Komentirao je to i predsjednik Mesić:
"Odakle stranki novci? Poreski obveznici su to platili."
Možda Mesić nije u pravu i možda BMW ipak nije kupljen iz proračuna - možda su novac dali donatori, poput Drvne industrije Spačva d.d., u kojoj radnici zarađuju 2.500 kuna, manje od 350 eura, a koja je pola milijuna kuna poklonila HDZ-u i HSS.
Spačva je u banani, i država je u banani - nedavno je ustvrdio premijer Sanader, pa su se na portalima pojavile i fotomontaže gdje se on vozi u banani, onoj koju vuče gliser, ali ima - naravno - i boljih prijevoznih sredstava, rekao je jučer u Puli predsjednik Mesić:
"U svakom slučaju mislim da se bolje voziti u BMW-u nego u banani."
Ipak, pod pritiskom javnosti HDZ stavlja BMW-a na prodaju. Da je dobro voziti se blindiranim BMW-om, shvatio je povratnik iz Australije, Ivan Vukičević, koji je iz svoje automehaničarske radionice u siromašnom i nerazvijenom Majuru na Banovini, gdje nema ni pristojne ceste, kako piše Večernji list, poručio da je spreman za nešto manju svotu - za tri milijuna kuna - otkupiti BMW kako bi pomogao HDZ i državi.
"Ja ovaj automobil kupujem isključivo zato što volim svoju državu, kao što vjerujem da su i u mojoj stranci također kupovali taj automobil iz ljubavi prema doktoru Sanaderu", rekao je Vukičević Večernjom listu.
Tekst su prenijeli brojni mediji, a i mi bismo rado jer rijetki su takvi domoljubi koji bi se vozili u autu od četiri milijuna kuna, a da nisu u Banskim dvorima, pa smo autora priče, Danijela Prerada, zamolili da nam kaže koju o Vukičeviću:
"Ne znam što će mu blindirani kada nema neprijatelja, nema nikoga. U svakom slučaju zanimljivi su komentari čitalaca - bolje da je zaposlio ljude u firmi, nego ga kupio. Ljudi misle da se ne isplati kupiti tog BMW-a."
To su čitatelji poručili Vukićeviću, valjda i Sanaderu. Razlika je samo u tome što za Sanadera poruka vrijedi svaki dan, a za Vukićevića samo danas:
"Ne postoji Ivan Vukičević koji ima automehaničarsku radionicu, možda postoji negdje drugdje. Možda taj neki pravi Ivan Vukičević ne bi bio spreman kupiti BMW-a za tri miliona kuna."
Majka još nije - čak ni 1. aprila - rodila takvog domoljuba koji bi spašavao državu vozeći se u BMW-u vrijednom četiri milijuna i 200.000 kuna, skoro 570.000 eura.
Kao aprililili je prije neki dan izgledala vijest da je u doba recesije i kresanja proračuna na sve strane HDZ kupio za premijerove potrebe blindirani BMW, vrijedan četiri milijuna i 200.000 kuna. Vijest je bila prvoaprilska zato što je bila nevjerojatna i zato što su se nakon nje zbijale šale poput one kolege Milorada Bilića Mosora, koji je premijeru Sanaderu preporučio - umjesto u BMW-u, da se vozi na magarcu jer on ne ćelavi poput guma, a i može se svugdje popeti. Zato je i Sanader jučer, u prvoaprilskom stilu, pokušao biti duhovit:
"Obratite se Miloradu Biliću Mosoru. On je moj glasnogovornik u tom slučaju."
Duhovita su bila i objašnjenja da je HDZ kupio BMW od vlastitih novaca. Komentirao je to i predsjednik Mesić:
"Odakle stranki novci? Poreski obveznici su to platili."
Možda Mesić nije u pravu i možda BMW ipak nije kupljen iz proračuna - možda su novac dali donatori, poput Drvne industrije Spačva d.d., u kojoj radnici zarađuju 2.500 kuna, manje od 350 eura, a koja je pola milijuna kuna poklonila HDZ-u i HSS.
Spačva je u banani, i država je u banani - nedavno je ustvrdio premijer Sanader, pa su se na portalima pojavile i fotomontaže gdje se on vozi u banani, onoj koju vuče gliser, ali ima - naravno - i boljih prijevoznih sredstava, rekao je jučer u Puli predsjednik Mesić:
"U svakom slučaju mislim da se bolje voziti u BMW-u nego u banani."
Ipak, pod pritiskom javnosti HDZ stavlja BMW-a na prodaju. Da je dobro voziti se blindiranim BMW-om, shvatio je povratnik iz Australije, Ivan Vukičević, koji je iz svoje automehaničarske radionice u siromašnom i nerazvijenom Majuru na Banovini, gdje nema ni pristojne ceste, kako piše Večernji list, poručio da je spreman za nešto manju svotu - za tri milijuna kuna - otkupiti BMW kako bi pomogao HDZ i državi.
"Ja ovaj automobil kupujem isključivo zato što volim svoju državu, kao što vjerujem da su i u mojoj stranci također kupovali taj automobil iz ljubavi prema doktoru Sanaderu", rekao je Vukičević Večernjom listu.
Tekst su prenijeli brojni mediji, a i mi bismo rado jer rijetki su takvi domoljubi koji bi se vozili u autu od četiri milijuna kuna, a da nisu u Banskim dvorima, pa smo autora priče, Danijela Prerada, zamolili da nam kaže koju o Vukičeviću:
"Ne znam što će mu blindirani kada nema neprijatelja, nema nikoga. U svakom slučaju zanimljivi su komentari čitalaca - bolje da je zaposlio ljude u firmi, nego ga kupio. Ljudi misle da se ne isplati kupiti tog BMW-a."
To su čitatelji poručili Vukićeviću, valjda i Sanaderu. Razlika je samo u tome što za Sanadera poruka vrijedi svaki dan, a za Vukićevića samo danas:
"Ne postoji Ivan Vukičević koji ima automehaničarsku radionicu, možda postoji negdje drugdje. Možda taj neki pravi Ivan Vukičević ne bi bio spreman kupiti BMW-a za tri miliona kuna."
Majka još nije - čak ni 1. aprila - rodila takvog domoljuba koji bi spašavao državu vozeći se u BMW-u vrijednom četiri milijuna i 200.000 kuna, skoro 570.000 eura.
