Posljednji izneseni stavovi i Crne Gore i Srbije u pregovorima o dvojnom državljanstvu ukazuju da su sadašnje pozicije o tom pitanju jednako udaljene kao kada se u oktobru prošle godine počelo sa tehničkim pregovorima nakon kojih se, doduše, bez detaljnih objašnjenja uvijek govorilo da je postignut određeni napredak. Da su ti napretci bili zanemarljivi jasno je posljednjih dana, a posebno što je visoki funkcioner vladajuće Demokratske partije socijalista Miodrag Vuković u četvrtak poručio Srbiji da je jedino rješenje da Vlada te zemlje promijeni Zakon o državljanstvu ako želi da prevaziđe probleme sa Crnom Gorom. Iz MUP-a Srbije, međutim, istog mu je dana odgovoreno da Srbija ne može mijenjati zakon zbog sporazuma sa Crnom Gorom. Na pitanje da li se zapalo u ćorsokak i šta dalje ministar Unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović danas nam nije mogao reći ništa više nego što je rekao prije neki dan, ali je ponovio:
"Dobio sam stav Srbije, dobili smo pismo Dačića. Još uvijek u Crnoj Gori nijesmo obavili konsultacije oko toga, samo je ponuda da se razgovori nastave sredinom mjeseca. Razmotrićemo to u Crnoj Gori jer se radi i dalje o političkom pitanju par exlelans, pa ćemo zauzeti stav. Prema tome, ne mogu ništa drugo da kažem osim toga".
Sa druge strane njeogv kolega srpski ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić danas je reakao da dogovor Srbije i Crne Gore o dvojnom državljanstvu može da bude postignut uprkos različitim zakonskim odredbama dvije države, a onda naveo:
“Želimo da se ovaj problem reši i u svemu tome ya nas su sporran dva pitanja. Prvo , do kog trenutka će važiti taj presek, ko je dobio dvojno državljanstvo da se uyažava i sa jedne i sa druge strane.Sbija kaže da to može uvek i ubudućnosti, Crna Gora je govorila da će to dobiti oni koji su dobili do nezavisnosti Crne Gore, znači 2006.Onda smo se dogovorili da to bude neki kompromisni predlog da to bude do dana potpisivanja sporazuma, međutim poslednji predlog iz Crne Gore je došao da to bude 22.oktobar (2008), o tome treba dalje razgovrati. Druga naša primedba jeste da Crna Gora traži da Srbija ne prima crnogorske državljane u srpsko državljanstvo dok se oni ne odreknu crnogorskog državljanstva .To je suprotno našem zakonu i ne može Srbija da menja svoj Zakon zbog Crne Gore.“
Dačić je dodao i da ukoliko ne dođe do dogovora, nije katastrofalna situacija. Svaka država će primenjivati svoj zakon.Podsjetimo, Vlada Crne Gore pred novu godinu je dostavila posljednji predlog sporazuma o dvojnom državljanstvu Srbiji u okviru kojeg nije odustala od zahtjeva da Srbija poslije potpisivanja ugovora ne prima u svoje državljanstvo građane Crne Gore koji nemaju otpust iz crnogorskog državljanstva. Za Srbiju je to neprihvatljivo, ponovljeno je iz MUP-a te zemlje i istaknuto da Zakon o državljanstvu koji važi u Srbiji daje pravo svim pripadnicima srpskog naroda kao i pripadnicima drugih naroda ili etničkih zajednica na teritoriji Srbije da dobiju državljanstvo, a da pri tom ne moraju da se odreknu svog državljanstva.
I pored Dačićevog umjernog optimizma, čini se ipak da su ovako saopštenim stavovima iscrpljene sve pravne mogućnosti što je još oktobra 2007. godine, kada je započela priča o načinu rješavanja ovog teškog pitanja između dvije države, predvidio bivši sudija Ustavnog suda Blagota Mitrić, koji je odnedavno prestao da se oglašava u medijima. On je to tada nazvao sukobom državljanstava:
"Nastaje takozvani sukob državljanstava, što je jedna nepoželjna i jedna neregularna pozicija, odnosno neregularna pojava, nepoželjna pojava u odnosu među državama, pogotovo u pitanjima državljanstva koje je jedno vrlo važno pitanje, jer se putem državljanstva lica, fizičkog lica, odlučuju mnoge pravne stvari ".
Ostaje pitanje da li nakon svega ipak logična prošlonedjeljna sugestija sprskog ministra policije Ivice Dačića, da pregovore treba nastaviti na višem, političkom nivou, na šta nije blagonaklono reagovao crnogorski premijer Milo Đukanović, ocjenjujući to kao korak unazad u pregovorima.
Popovićevo mahanje srpskim državljanstvom
Pitanje državljanstva u Crnoj Gori ovih dana je aktuelno i zbog najave ministra unutrašnjih poslova da će crnogorski pasoš oduzeti i lideru narodnjaka Predragu Popoviću zato što je nezakonito stekao srpski. To je bio povod da se prisjetimo inicijative poslanika sada rasformirane Srpske liste koji su u vrijeme donošenja Ustava takođe najavili da će uzeti srpsko državljanstvo i koji su vrbovali građane da im se u toj akciji priključe.
Jedino se Predrag Popović, lider Narodne stranke, istrčao i u Skupštini zamahao papirom koji potvrđuje da je krajem 2007. dobio srpsko državljanstvo. MUP je, doduše, tek sada pokrenuo akciju brisanja Popovića iz crnogorskog registra državljana, ali su se zvaničnici tog Ministarstva pozvali na Popovićev dopis kojim ih je prije dvije godine čikao da primijene zakon i oduzmu mu crnogorski pasoš. U to vrijeme Popović je ovako govorio:
"To je jasna poruka, izvol'te neka se i to desi, da predsjednik najstarije stranke u Crnoj Gori bude lišen državljanstva svoje matične države zato što je javno iskazao svoj odnos prema Srbiji i neka me liše tog državljanstva. Što se zakona tiče stvar je tu potpuno jasna i ja sam potpuno svjestan tih posljedica, ali želim da se te posljedice prvo primjene na meni".
Za razliku od Predraga Popovića, poslanici sada rasformirane Srpske liste su taj politički performans odradili mudrije. Iako je kompletan poslanički klub te koalicije najavio da će zatražiti srpsko državljanstvo niko od poslanika nije javno zamahao potvrdom da je realizovao taj naum. Podsjetimo, upravo je na insistiranje Srpske liste, Skupština Srbije 2007. godine usvojila Zakon o državljanstvu kojim se omogućava dijelu građana Crne Gore koji se nacionalno osjećaju kao Srbi da bez otpusta iz crnogorskog državljanstva dobiju i srpsko uz obaveznu izjavu da priznaju Srbiju kao svoju državu.
Lider sada rasformirane Srpske liste Andrija Mandić nikada nija javno saopštio da li je dobio srpsko državljanstvo, ali je prije par godina bodrio crnogorske građane da krenu u tu nezakonitu akciju. Andrija Mandić je 30. septembra 2007. čak procijenio "da će državljanstvo Srbije u toku 2008. zatražiti oko 200 hiljada građana Crne Gore koji Srbiju doživljavaju kao svoju zemlju". Mandić je samouvjereno odbacivao svaku mogućnost da državljani Crne Gore koji dobiju srpskog državljanstvo izgube crnogorsko, navodeći da su takve priče: "prljava kampanja vlasti uperena protiv sopstvenih građana":
"Ja sam samo saopštio svoj stav, stav moje partije, stav naše koalicione liste da ćemo mi tražiti državljanstvo Srbije i to je ono što sam javno saopštio i iza čega javno stojim. Naravno da neću da se odreknem crnogorskog jer mi to obezbjeđuje Ustav Crne Gore, to obezbjeđuje moje porijeklo da imam državljanstvo Crne Gore i naravno da ga se neću odreći, niti ću dozvoliti da mi ga bilo ko oduzme. Ideja o državljanstvu Srbije nije bila ideja da 12 poslanika Srpske liste dobije državljanstvo. Nama je najvažnije da naši građani, pripadnici srpskog naroda u Crnoj Gori, dobiju to pravo i da to pravo iskoriste u što je moguće većem broju".
Uoči proglašenja novog crnogorskog Ustava, Srpska lista je objavila deklaraciju kojom građane Crne Gore srpske nacionalnosti poziva na nepoštovanje najvišeg pravnog akta. Ustav se u toj deklaraciji karakterisao kao lažni i nasilnički dokument, a građani su pozvani da u što većem broju uzmu srpsko državljanstvo i da aktivno rade na izgradnji paralelnih institucija. Tada su i televizijske kamere pred prostorijama Srpske narodne stranke zabilježile red građana koji su se odazvali tom apelu.
Danas ama baš niko iz redova bivše Srpske liste nije bio dostupan, pa nijesmo imali šansu da nekog od čelnika te kaolicije upitamo da li su poslanici te grupacije stekli srpsko državljanstvo i da li se brinu zbog mogućih posljedica. Što je još važnije ostali smo uskraćeni za odgovor na pitanje koliko se građana Crne Gore odazvalo njihovom apelu i da li osjećaju odgovornost zbog mogućih problema sa kojima se ti ljudi mogu suočiti".
