"Oni me iscrpljuju. Koliko god da sam ja psihički stabilna osoba, kažu mi to i prijatelji, ipak vas to malo izbaci iz kolosjeka, a i ekonomski vas uništava. Prije par mjeseci su mi ogromno balkonsko staklo razbili na stanu kada sam se spremao da idem za Beograd na onaj regionalni skup o ratnim zločinima i to sam ja doživio kao upozorenje - pazi što ćeš da pričaš u Beogradu, mada ja nijesam čovjek koji priča sa strane, nego sve što imam ja to iznesem u Crnoj Gori, mojoj Crnoj Gori, na žalost i njihovoj, ali moja i njihova Crna Gora nije isto. Jadno doživljavam, kako bi se drukčije čovjek osjećao u ovoj državi."
Radomir Prelević, advokat kancelarije koja zastupa porodice nastradalih Bošnjaka muslimana koje je država Crna Gora izručila Vojsci Radovana Karadžića, kaže da je ovo još jedan u nizu pritisaka na specifičnog i hrabrog svjedoka:
"Jer se tu radi o jedinom pripadniku tadašnje policije koji - ne samo što je spasio one ljude koje je lišio slobode te večeri, maja '92. godine, tako što ih je, kada je vidio i naslutio o čemu se radi, pustio da jednostavno izađu iz te zgrade hercegnovskog MUP-a - nego je i jedini pripadnik policije koji je o svim svojim saznanjima o tom zločinu javno govorio i pred sudom u parnicama za naknadu štete. Na žalost, od tri dosadašnja napada na njega i njegovu porodicu ona prethodna dva uopšte nijesu istražena što nikako ne služi na čast našim državnim organima."
Slobodan Pejović, međutim, kaže da, iako mu sve ovo teško pada, nema namjeru da napusti svoj grad:
"Ne mislim napuštat Crnu Goru, mada je bilo sugestija, pogotovo ne mislim na Herceg Novi, jer bez obzira na sve ja ovaj grad volim i čini mi se kada bih napuštio Herceg Novi da bi to bilo bježanje pred nemani, da bi to bio poraz građanske Crne Gore kojoj ja pripadam tako da neću sigurno pred njima ustuknut, na krajnji je ishod neizvjestan."
Pejović je uvjeren, kako kaže za naš radio, da uprkos korektnom odnosu policije ni ovaj slučaj, kao ni većina prethodnih, neće biti razjašnjen. Advokat Radomir Prelević upozorava da je država dužna da obezbjedi sigurnost svjedoka čija je uloga u ovom osjetljivom procesu neprocjenjiva:
"Zaista mislim da su državni organi jednostavno apsolutno dužni da što prije, ne samo uhvate učinioce, nego i da pruže zaštitu ovom svjedoku, ustvari najdragocijenijem svjedoku, prije svega koji bi svjedočio u korist države Crne Gore i na neki način gotovo nadomjestio sve te nedostatke koje je do sada država učinila u vezi sa tim zločinom."
