Little: Da, mislim da to upozorenje dolazi u pravi čas, jer kriza ključa u Bosni, nakon što međunarodna zajednica nije uspjela da rekonstruiše Bosnu i Hercegovinu tako da ona obavi reforme koje se traže, bilo da je riječ o ekonomiji koja je devastirana ili o demokratskim procesima koji su blokirani. To je većim dijelom rezultat podjele koja postoji između dva u velikoj mjeri nezavisna entiteta. Pitanje je da li uopšte ima prosotra za reforme dok je na snazi Dejtonski sporazum. Paddy Ashdown i Richard Holbrooke – obojica vjeruju u Deytonski sporazum i oni smatraju da je to dovoljan okvir koji će voditi u ekonomski prosperitet, demokratske reforme i koančno do članstva u Evropskoj uniji. Mnogi ljudi u Bosni ali i izvan Bosne - širom svijeta, su skeptični i vjeruju suprotno - da je upravo Daytonski sporazum napravio paralelne države.
RSE: Vi ste bili ratni izvještač u Bosni i Hercegovini, ali ste i nakon rata izvještavali iz BiH i regije. Nedavno ste bili u Republici Srpskoj. Kakvi su vaši utisci o situaciji na terenu?
Little: Moj je utisak da je teško izbjeći zaključak da uprkos tome što je Radovan Karadžić u haškom zatvoru, veliki dio onoga što je on htio da ostvari, faktički je realizovano. Naravno nije ostvarena ideja «Velike Srbije», jer je on htio da se Republika Srpska pridruži Srbiji. To se nije dogodilo, ali gospodin Dodik tako vodi igru da perspektiva neke unije sa Srbijom nikako ne nestaje sa horizonta. On to koristi u svojoj izbornoj kampanji i to je uvijek kao karta u njegovom rukavu i on s vremena na vrijeme poručuje da kada želi može povući potez koji će ubiti Bosnu. On je nevjerovatno moćan čovijek, jer mu sama ta prijetnja daje veliku moć. Moj je utisak da je Bosna u velikim problemima, da država ne funkcioniše, ali ako me pitate da li je Bosna na rubu rata - mislim da nije. Niko ne želi obnovu nasilja. Niko ne može profitirati iz obnavljanja sukoba i to situaciju čini sasvim različitom u odnosu na 1992. godinu.
RSE: Dodik je svojevremeno bio miljenik medjunarodne zajednice. Da li mislite da bi njegov odlazak sa političke scene napravio neku razliku?
Little: Zavisi sve ko bi ga zamijenio. On je zaista bio miljenik medjunarodne zajednice zato što nije bio povezan sa genocidnom politikom SDS-a, ali on je u medjuvremenu usvojio veliki dio programa SDS-a, kada je riječ o politici koja je etnički utemeljena i neprijateljska prema opstanku Bosne i Hercegovine. Istovremeno to je politika beskompromisne odbrane autonomije RS-a, a istovremeno se na sve načine spriječava da ta zemlje krene ka evropskim integracijama. Imamo situaciju da i Srbija i Hrvatska, različitim tempom i sa različitim uspjehom, čine ozbiljne korake u pravcu evropskih integracija. Tu je skrivena ironija da dvije države, Srbija i Hrvatska koje su prije dvadesetak godina pravile planove da podijele Bosnu i Hercegovinu, sada idu prema Evropskoj uniji, a Bosna i Hercogovina ostaje iza njih, zaostaje i ekonomski i politički, tone u siromaštvu, ostaje u vlasti nedemokratskih partija - sve je to doista opasno.
RSE: Kada spominjete susjedne zemlje, da li mislite da će Srbija na efektan način dići ruke od Bosne?
Little: Druga velika ironija je to što rješenje velikog dijela problema u BiH može doći upravo iz Srbije. Ako Srbija želi da ubrza svoj put u Evropsku uniju, a sadašnja vlada kaže da to želi, onda će biti veoma važno kako se Srbija ponaša u odnosu na Bosnu. Utjecaj kojeg Beograd može imati na političare u Republici Srpskoj može biti od presudnog utjecaja na razvoj događaja. Zasada nema znakova tog utjecaja. Gospodin Dodik je veoma moćan i može ovako nastaviti da gura kola u pravcu osamostaljenja bez ikakvog pritiska iz Beograda. Ja vjerujem da će se od Srbije tražiti da igra konstruktivnu ulogu u pravljenju nekog novog aranžmana unutar Bosne i Hercegovine.
RSE: Da se vratimo članku u Guardijanu. Obojica diplomata, Holbrook i Ashdown, imali su važnu ulogu u stvaranju situacije kakvu danas imamo u BiH. Mene cijela situacija podsjeća na to kao da imamo invalida kome su odsječene noge i onda oni koji su, spašavajući ga, izveli tu operaciju, kažu - zašto ne hodaš? Vjerujete li da će međunarodna zajednica na neki odlučniji način utjecati na događaje u Bosni?
Little: Ne, ja se zapravo slažem sa Paddy Ashdownom i Richardom Holbrookom. Bosna i Hercegovina više nije u fokusu međunarodne zajednice, nema nikakvog efektnog pritiska koji se može očekivati. Kada spominjete tu metaforu sa invalidom kome su odječene noge i od njega se traži da hoda, smatram da se to može odnositi na samu prirodu Daytonskog sporazuma. Mi se svi slažemo da je Dayton zaustavio rat i ta činjenica se nikada ne smije zaboraviti – ali istovremeno je ostavio Bosnu sa ustavom koji ne može funkcionisati. Možda je moguće zastupati stanovište da se Dayton rekonstruiše. Richard Holbrook i Paddy Ashdown se ne bi složili. Oni misle da Dayton može funkcionisati. Ali čovijek se doista može zapitati – kako to da nakon 13 godina nije uspio ni jedan pokušaj da se taj dokument učini efikasnim. Možda zaista postoji problem u baziranju države na Daytonskom sporazumu.
