Životni standard bosanskohercegovačkih građana, koji je među najnižim u regionu, pogoršan je prije nekoliko mjeseci nakon rasta cijena nafte na svjetskom tržištu. Tako su cijene pojedinih životnih namirnica porasle i za 100 posto, a da niti jedna od vlada u državi nije preduzela korake kako bi ublažila taj rast. Zbog toga je iznenađujuća vijest prije dvadesetak dana bila da je odlukom Vlade u Republici Srpskoj promijenjena uredba kojom se marža u maloprodaji od 20 posto za brašno, hljeb, ulje, šećer, meso, mlijeko, lijekove, hranu za bebe, školski pribor i udžbenike smanjuje na osam posto. Govori sekretar Udruženja potrošača u RS Dragovan Petrović:
„Mi smo zadovoljni u pokretu potrošača ovim mjerama i nadamo se da je napravljena jedna prekretnica i da se zaustavila jedna eskalacija cijena koja je do sada bila pristuna i da je konačno vraćeno nešto u rikverc, što se rijetko dešava na ovim prostorima.“
Nakon promjene uredbe u RS, mada sa kašnjenjem od tri sedmice, zbog povećanja cijena u maloprodaji reagovala je i Vlada Federacije BiH. Ova institucija je u saradnji sa kantonalnim vladama dogovorila hitno formiranje Savjeta za praćenje cijena, te utvrđivanje visine marži za sve vrsta brašna, hljeba, žitarica i mlijeka, i to osam posto za veleprodaju i maloprodaju. Ministar trgovine u federalnoj Vladi Desnica Radivojević:
„Po analizi odluka kantonalnih, veleprodajne marže su negdje ujednačene pet posto, ali maloprodajne marže se kreću od 10 do 25 posto, zavisno od kantona do kantona, tako da sada predlažemo da te maloprodajne marže ujednačimo i da one budu maksimalno osam posto.“
Odluka o privremenom ograničenju cijena biće donesena već naredne sedmice, a nakon njenog usvajanja inspekcije će kontrolisati da li se distributeri pridržavaju odluke, kaže federalni inspektor Ibrahim Tirak:
„Bezobrazluk da mi moramo donositi te mjere, a to se posebno odnosi na proizvođače hljeba i na naftu.“
I u RS i u Federaciji BiH jedinstveni su u ocjeni kako najveći problem kod smanjivanja cijena predstavljaju cijene nafte i naftnih derivata. I dok barel nafte na svjetskom tržištu pada iz dana u dan, cijena nafte u BiH je nepromijenjena. O tome federalni ministar trgovine Desnica Radivojević kaže:
„I iz tog razloga ih pozivamo da što prije smanje te cijene, da se pokušamo dovesti tu na dvije marke, ako je to moguće. Inače, ako to ne bude, mi možemo poduzeti dvije, tri mjere koje nisu popularne, nisu tržišne, a jednu ćemo koristiti - Zakon o kontroli cijena prema kojem imamo mogućnost da donesemo privremenu mjeru da ograničimo cijene nafte na 30, 60, 90 dana.“
Uprkos činjenici kako su entitetske vlade preduzele korake da se cijene osnovnih životnih namirnica smanje, a vodeći trgovački centri u BiH već pokrenuli akciju u tom pravcu, u Udruženju za zaštitu interesa potrošača navode kako će to biti nedovoljno s obzirom na standard bosanskohercegovačkih građana. Govori sekretar Udruženja Mesud Lakota:
„Imamo jednu poruku koju moramo pročitati između redova, a to je da se moramo navići na ove cijene i praktično je nekakav dogovor, ne javni nego interni, između ovih velikih trgovinskih lanaca oko formiranja maloprodajnih cijena ne samo u BiH nego i u zemljama okruženja, koje se svakako prelijevaju u BiH.“
Lakota ocjenjuje kako je bosanskohercegovačko tržište nekonkurentno u svim segmentima, te da je nedopustivo da se distributeri nafte i naftnih derivata moraju moliti da bi snizili cijene:
„Kada su pitanja nafta i naftni derivati, ovdje je stvarno karakteristična situacija. Mi nemamo prije svega državne strategije za energiju, kada su, znači, u pitanju nafta i naftni derivati. I sasvim normalno da distributeri iz BiH se snabdijevaju sa jednog izvora, odnosno da praktično jedan izvor diktira cijenu. Svakako da nemamo niti zdrave konkurencije na tržištu kada su u pitanju distributeri i situacija je takva kakva jeste. I moramo gledati ovo u svjetlu toga da od onoga što se ima najviše koristi, od onoga gdje je najviši profit, a to su nafta i naftni derivati, svakako lobiji rade na tome da je situacija ovakva kakva jeste i da ona potraje. Nažalost, nemamo nikakvih saznanja da vlade entiteta prije svega rade na suzbijanju ovog monopolističkog odnosa, posebno ovih velikih distributera, odnosno firmi koje su pokupovale kompletnu infrastrukturu.“
