Prihvatanje ove rezolucije značajno je i za Evropu i za BiH, kaže Mustafa ef Cerić:
„Ovo je način da Evropa sama sebi pomogne. Za razumne ljude to je vrlo značajno jer se onda iz Bosne šalje poruka žrtvama da njihova žrtva nije uzaludna, a drugo - šalje se poruka zločincima da se zločin neće nagrađivati, da se za zločin mora odgovarati i da se posljedice zločina neće prihvatati.“
Predsjednica Udruženja „Majke enklave Srebrenica i Žepa“ Munira Subašić navodi da je jedan od ciljeva rezolucije da Evropa pokaže da štiti manjine, ali i da Evropljani znaju šta se dogodilo 1995. godine u Bosni i Hercegovini:
„Mislim da će Evropa ovim pokazati da ono što se desiloo 11. jula 1995. godine nije se desilo uz njihovu pomoć nego da se desilo muslimanima u BiH koji su bili manjina i da će činom kada proglase 11. juli danom žalosti pokazati ipak da su to osudili.“
11. juli dan je kada se dogodio najveći zločin od kraja Drugog svjetskog rata i to je nesporna činjenica, kaže Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode BiH:
„S obzirom da još uvijek imamo na sceni poricanje, etabuiziranje i relavitiziranje genocida, i to baš ovdje gdje se on dogodio, dakle, ukoliko bi Evropa prihvatila da uzme taj dan kao dan sjećanja, mislim da bi to bio jedan put za olakšanje patnji svim žrtvama koje su preživjele ovaj genocid.“
Uručivanju rezolucije prisustvovao je i poslanik Evropskog parlamenta Slovenac Jelko Kacin:
„Moja kancelarija se odavno bavi pitanjem Srebernice i približavanja BiH EU, ali smo sada napravili neke konkretne korake, organizirali sebe i političku grupu na način da je potpredsjednica Deana Wallis govorila na svečanosti u Potočarima, ali sada smo napravili taj folouap u kojem je ona primila predstavnice žena iz Srebrenice i Žepe i na taj način omogućila da naša politička grupa usvoji taj prijedlog rezolucije, da ga da u proceduru, da sa drugim političkim grupama počne razgovore oko podrške tom dokumentu.“
Sinan Alić, iz Fondacije „Istina, pravda, pomirenje“:
“Moguće je da mi na to gledamo drugačije od Evrope, bez obzira što Evropa jedno govori a drugo radi, pogotovo što incijativa, potekla od čovjeka koji je prvi vjerski poglavar muslimana u BiH, može dobiti neku drugu dimenziju. Koliko će Evropa u tome prepoznati civilizacijski čin ili želju da se toga sjeća da se ne bi negdje drugo to ponovilo, to je sad stvar političkih procjena, igara itd.“
Inicijativa da se 11. juli proglasi danom žalosti u Evropi pozitivna je, ali nije u redu da dolazi od vjerskih poglavara, smatra Edin Ramulić, iz prijedorskog udruženja „Izvor“:
„Tu inicijativu je trebalo da pokrene neko tijelo, da li je to konglomerat nevladinih organizacija, instuticija. Niko od vjerskih velikodostojnika ne bi trebalo da se izlaže takvim incijativama. U Bosni nije bio vjerski rat, barem ja ne želim da prihvatim tu činjenicu. Ovdje je bio rat necivilizacije protiv civilizacije.“
Svetlana Broz, predsjednica NVO „Garivo“:
„Proglašenjem 11. jula danom sećanja na poslednji genocid u Evropi ostavio bi se prostor za različite manifestacije kojima bi se Evropa konstantno podsećala na svoju sopstvenu nedopusitvu pasivnost i istovremeno se obavezivala da više nikada ne dozvoli da se genocid dogodi.“
