"Inače, ćirilica kao autentično srpsko pismo je potisnuta ne samo u Skupštini nego i u gotovo svim sferama javnog života i predstavlja gubitak jednog od najelementarnijeg obilježja srpske kulture i uopšte kulture u Crnoj Gori, jer su sva njena najznačajnija dokumenta i najznačajnije potvrde njene istorije i njene kulturne pisane na ćirilici i to nije nikakav hir niti nekakvo teranje inata ni navlačenje "maka na konac" već nasušna potreba i želja da se ćirilica sačuva".
U Socijalističkoj narodnoj partiji koja se deklariše kao građanska partije ovako obrazlažu podršku inicijativi da se skupštinski materijali osim na latinici dostavljaju i na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Šef Poslaničkog kluba Socijalističke narodne partije Velizar Kaluđerović:
"Koristeći taj zahtjev bili smo svjesni činjenice da je uistinu srpski jezik onaj jezik kojim govorimo i da je politika učinila da se zahvaljujući onima poslanicima koji su parlamentarnom većinom uspjeli da u Ustavu napišu to što je napisano, i da srpski jezik preimenuju.Ali isto tako je u Ustavu ostala norma koja nam i formalno, kada već i suštinski neki to ne prihvataju, daje za pravo da koristimo pravo da nam se makar u javnim, skupštinskim dokumntima, kao poslanicima dostavljaju na jeziku koji je u službenoj upotrebi u Crnoj Gori kako to piše u Ustavu Crne Gore".
RSE: Malo je čudna ova vaša inicijativa s obzrim na to da je sajt Socijalističke narodne partije napisan latiničnim pismom i da nema ćirilične opcije?
Kaluđerović: Ja želim samo da podsjetim da i u Ustavu piše i ranije i ovom sada da su ćirilično i latinično pismo ravnopravni tako da ja ne vidim nikakvog razloga za čuđenje zbog tih činjenica. Govori se i to treba tako i uzeti i faktički se ponašati da su jedno i drugo pismo ravnopravni.
Mislim da nema ništa prirodnije nego da svaki narod u Crnoj Gori može nesmetano da koristi svoj jezik i svoje pismo, kaže Novica Stanić iz Srpske liste:
"Jezik srpskog naroda je srpski jezik, naše pismo je ćirilica, to je prvo pismo i prva slova koja smo učili i ne znam što tu ima loše ako poslanici Srpske liste traže da materijale dobijaju na srpskom jeziku pisane ćirilicom. Nemamo mi ništa protiv latinice, uostalom, u Ustavu piše da su to ravnopravna pisma, mada u Crnoj Gori poodavno srpski narod nije ravnopravan ni u čemu sa drugim narodima, ali to je naša tužna realnost".
RSE: Da li možda i među poslanicima ima i onih koji će tražiti da im se materijali dostavljaju na ekavskom?
Stanić: Na ekavskom?
RSE: Tako je.
Stanić: Nijesam čuo, ne znam, ali ne bi ni to ništa bilo strašno, mada mislim da nema potrebe za tim.
Zahtjev za dostavljanje materijala poslanicima srpskih stranaka na ćirilici i srpskom jeziku ima utemeljenje u Ustavu, međutim, iziskivaće ogromne tehničke napore a samim tim i materijalne troškove. Takođe, to otvara pitanje da li i zastupnici nacionalnih manjina u parlamentu, poput Bošnjaka, Albanaca i Hrvata mogu posegnuti za istim pravima.
Bivši predsjednik Ustavnog suda profesor Blagota Mitrić pojašnjava da je zahtjev dvadesetdva poslanika srpskih stranaka u crnogorskom parlamentu apsolutno ustavno utemeljen, ali ga, kako kaže, treba posmatrati iz dva ugla:
"Formalno pravno u Ustavu piše, između ostalog, kada se tretira pitanje jezika i pisma u članu 13 stav 3, piše da u službenoj upotrebi su i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik. To je ono što niko ne osporava, međutim, sa stvarnoga respekta, sa materijalno pravnog respekta Crne Gore je tehnički neizvodljivo, bar u dogledno vrijeme, da se obezbijede svi mogući materijali i svi mogući zakoni i sva moguća pisma na sva ova četiri jezika, srpski, bosanski, albanski, hrvatski jezik. Ja mislim da se i ovdje radi o jednom političkom inatu, a ne o stvarnoj potrebi".
O tehničko materijalnoj izvodljivosti ovog zahtjeva govorio nam je i zamjenik sekretara Skupštine, Slobodan Dragović, koji ne želi da prejudicira kakav će biti konačan stav Skupštine o tome, ali iznosi i sljedeće dileme:
"Da li sad treba Skupština da kupi prevodioce pa da to prevodi i šalje njima. Nama nudi predloge zakona Vlada, nude predloge zakona poslanici ..Tos su ogromni troškovi, jezik i pismo bira onaj ko piše,a ne onaj ko će da primi jer ja ne mogu da znam koje neko voli. A što se tiče skupštinske službe, odnosno parlamenta to bi bilo strašno otežavajuće".
Zbog navedenog Dragović je lično uvjeren da je zahtjev srpskih opozicionih stranaka više politički motivisan nego što je riječ o pitanju ostvarivanja ljudskih prava:
"Iscrpljuju se nad besposlicama. Sad Zakon o biračkim spiskovima ne valja, pa su prenosi bili odgovorni što oni ne vrše funkciju, sad će biti ovo što ne dobijaju na ćirilici. Jer zbog prenosa izgleda narod veli - Vraćajte se tamo jer smo vas glasali da budete u salu - , sad zbog ćirilice neće vjerovatno ulazit u salu, dakle, nemaju s čim da uđu u salu bez tom pričom.Ali o svemu će odlučiti kolegijum predsjednika Skupštine. Ali ja smatram da su to političke opcije, nije to da ostvari pravo uostalom pola njih se potpisuje latinicom. Provjerite im potpise i viđećete da se potpisuju latinicom".
Poslanici Srpske Liste, Socijalističke narodne partije, Narodne stranke i Demokratske srpske stranke zatražili su da im se ubuduće svi skupštinski materijali dostavljaju na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Zahtjev je sa potpisom dvadesetdvoje poslanika upućen generalnom sekretaru Skupštine Milanu Radoviću od koga očekuju da im izađe u susret i ne spori pravo garantovano Ustavom. U obrazloženju su naveli «da bi bilo apsurdno da u Crnoj Gori u kojoj je osnovana prva ćirilična štamparija na Balkanu neko ospori pravo poslanicima da skupštinske materijale dobijaju na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu».
Ustav u članu 13 kaže da je zvanični jezik u Crnoj Gori crnogorski, ali da su u službenoj upotrebi srpski, bosanski, albanske i hrvatski. Pismo je ravnopravno ćirilično i latinično. Pozivajući se na ove odredbe poslanici albanske manjine već su zatražili da se nova identifikaciona dokumenta izdaju na albanskom jeziku i pismu, a takođe su najavili da će uskoro koristiti pravo da se Skupštini obraćaju na maternjem albanskom jeziku. I Hrvatska građanska inicijativa, danas je zatražila da se lična karta Hrvatima u Crnoj Gori izdaje na hrvatskom jeziku i pismu, međutim, poslanik Božo Nikolić na pitanje o mogućnosti da i oni, ali i druge manjine, zatraže da im se skupštinski materijali dostavljaju na maternjem jeziku, kaže da je za sve ipak potrebno imati mjeru:
"Ima tu jedna stvar što mi kao manjina (Hrvatska prim.aut.) imamo za razliku od nekih drugih manjina, osjećaj mjere. Mi smo lojalni građani Crne Gore, mi znamo što bi to značilo i za budžet same Skupštine i s obzirom da ja kao Hrvat rođen u Crnoj Gori razumijem i govorim crnogorski jezik za mene lično je nepotrebno takvo jedno prevođenje niti ću ja tražiti toliko iz prostog razloga što valja stvarno imati osjećaj mjere".
