Do početka školske godine svi učenici Srednje stolačke škole dobiće ovjerena svjedočanstva, odnosno biće im omogućen upis u četri razreda Srednje škole. Ovo je, između ostalog, rezultat razgovora lidera Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice BiH, čiji se predstavnici na lokalnoj razini pune četiri godine nisu mogli usaglasiti oko statusa Srednje stolačke škole. Sporne probleme vezane za statut škole riješiće ekspertna komisija u skladu sa postojećim zakonskim regulativama. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović:
„Nema nijednog razloga da bilo koji problem sputava da jedno dijete može završiti ili upisati se sutra u naredni razred škole.“
Predsjednik SDA Sulejman Tihić:
„Tako da ćemo sa svoje strane našim predstavnicima i u Stocu dati poticaj, dati uputstva da ovi problemi budu riješeni.“
Nastava u Srednjoj stolačkoj školi nakon rata počela se izvoditi po hrvatskom jeziku, odnosno po hrvatskom nastavnom planu i programu u BiH. Nakon povratka Bošnjaka u stolačku općinu 2000. godine i pod pritiskom međunarodne zajednice zgrada škole je jednim dijelom ustupljena školi na bosanskom jeziku. Iako je škola još prije četriri godine registrovana kao administrativno-pravno objedinjeno tijelo, sa jednim direktorom i zajedničkom administracijom, stari statut škole u kojem je navedena isključivo škola na hrvatskom jeziku nije izmijenjen. Ili prevedeno - zvanično škola na bosanskom jeziku ne postoji. Zbog čega, načelnik općine, inače član HDZ-a BiH, Stjepan Bošković kaže:
„To je OESC izmišljotina - dvije škole pod jednim krovom. A na kraju-krajeva on je ovo sve i zakuvao. On ih je doveo tamo, školu po bosanskom planu i programu, a to pravno nije bilo riješeno.“
Cijeli problem je kulminirao nakon što je kantonalni ministar, inače član SDA, početkom godine obustavio finansiranje škole zatraživši izmjenu statuta. Diplome bošnjačkim srednjoškolcima ostale su bez pečata, što je tadašnji direktor, blizak HDZ-u, opravdao statutom po kojem škola na bosanskom jeziku ne postoji, iako je četiri godine potpisivao diplome iste te škole. Da nije tragična, cijela stvar bi bila smiješna, kaže za naš radio novi vršitelj dužnosti direktora škole Miro Šutalo, donedavno nastavnik u školi koja radi po hrvatskom jeziku. Nije slučajnost, kaže Šutalo, kako se problemu statuta škole koji je ignorisan pune četiri godine počelo govoriti uoči izbora:
„To uopće nije bio problem kad je taj isti načelnik dao odobrenje da se u komunalno poduzeće, to je javna ustanova isto kao i srednja škola, zbog donacija određenih zaposli četiri, pet Bošnjaka. To nije bio problem, to nije bila izdaja. Niti je ikome to normalnom izdaja. Međutim, sada kada se radi takva ista stvar, ista stvar - sve ostaje isto, samo što vi dajete legitimitet, odnosno nekakav legalitet postojanja tim osobama, dakle dajete im radno-pravni status, sad je to izdaja. Ovakvi se problemi rješavaju vrlo brzo i efikasno ako ima ikakve želje i volje da se riješe. Međutim, to je najlakše riješiti u 11. mjesecu kad imate pred sobom četiri godine mandata. Onda se to vrlo brzo zaboravi.“
Da se od stolačke škole sa namjerom stvara problem, mišljenja je i Nerin Dizdar, iz Foruma mladih Stolac, koji se pita zbog čega je priču oko Stolačke srednje škole kantonalni ministar obrazovanja, inače član SDA, pokrenuo baš u izbornoj godini:
„Problem škole nije problem direktora, nije problem objedinjavanja školskog odbora. Problem je, ustvari, masovno kršenje ljudskih prava, prvenstveno djece, koje se i nastavlja kroz ovo trenutno iživljavanje. Ministar Đelilović i njemu slični pokušavaju ustvari samo prikriti svoju odgovornost ovim prividnim ili površnim promjenama.“
Cijelu stvar su davno mogli presuditi u OSCE-u, međunarodnoj organizaciji koja, uz ostalo, nadzire reformu obrazovanja u BiH. Iako su se političke stranke ranije i novčano kažnjavale zbog neprovođenja reformi obrazovanja na području kantona, danas u OSCE-u poručuju: sve je na domaćim vlastima. Šef Misije OSCE-a u BiH Daglas Dejvidson zaključuje kako rješenje može biti u kompromisu u kojem bi škola dobila pravni položaj kao ujedinjeno tijelo, dok bi učenicima bilo dozvoljeno da uče nacionalnu grupu predmeta po vlastitom izboru:
„Čini mi se da je to izvodivo i u Stocu bez da se mijenja puno stvari. Niko mi do sada nije mogao odgovoriti koja je razlika između engleskog jezika u bosanskom programu i engleskog jezika u hrvatskom programu. Svi uče engleski jezik. Slično kao u matematici - jedni će, možda, reći tisuća, drugi hiljada, a na isti će način rješavati matematičke probleme.“
Mišljenje za Stolačku srednju školu s kojim bi u narednim mjesecima trebala izaći ekspertna komisija moglo bi poslužiti kao dobar primjer za ostala multietnička mjesta u BiH - ako bude dovoljno političke volje i pameti, kaže Daglas Dejvidson. Zlobnici bi u slučaju Stoca ipak bili skloniji onoj staroj Čerčilovoj izreci: kada ne želiš riješiti problem, formiraj komisiju.
