Istražni sudija Radomir Ivanović, međutim, tvrdi da se držao zakona:
"Objašnjenje zašto su svjedoci Đukanović i Marović saslušani u subotu, što je radni dan jer sud radi i subotom, je vrlo prost. Naime, gospodin Đukanović se izvinio se što nije mogao da dođe kako je to bilo dato prethodnim programom rada suda i kada su svjedoci bili poimenično nabrojani, svoj izostanak za 17. ovog mjeseca je pravdao svojim obavezama kao premijer. Kao predsjednik Vlade, došao je i zamolio sud da da svoj svjedočki iskaz u subotu što sam ja normalno uvažio. Dao je svoj svjedočki iskaz, što nije nikakva povreda ničijeg prava niti bilo čije ravnopravnosti niti je benefit bilo kakav napravljen ni u odnosu na Đukanovića ni u odnosu na Marovića, a što se tiče norme ona je regulisana članom 259 stav 4 Zaknika o krivičnom postupku koji određuje otvorenost istrage i koji stav 4 doslovno kaže: "Saslušanju svjedoka mogu da prisustvuju tužilac okrivljenih, branilac kada je vjerovatno da svjedok neće doći na glavni pretres, kada istražni sudija nađe da je cjelishodno ili kada jedna od stranaka zahtijeva da prisustvuje saslušanju." Prema tome, ni zakonodavac ne daje imperativno normu obaveznosti prisustva branilaca okrivljenih i drugih u fazi istrage."
RSE: Zašto je Vaša odluka bila da ne prisustvuju?
Ivanović: Kako odluka da ne prisustvuju?
RSE: Zašto je Vaša odluka bila da ih ne pozovete?
Ivanović: Ja nijesam imao niti vremena niti mogućnosti da ja zovem i da je čekam dok dođu branilac ili advokat, jer to iziskuje malo vremena da ih pozivam jer ne radi se o jednome braniocu nego su tražili svi branioci i svi okrivljeni koliko ih ima u postupku.
RSE: Ako je već tako, zašto onda Vi nijeste postavljali pitanja svjedocima jer branioci okrivljenih tvrde da okrivljenima izjave praktično izgledaju kao monolozi?
Ivanović: Ako svjedok po zakonu daje u slobodnom izlaganju svoj svjedočki iskaz ne ometam, ako je taj iskaz po procjeni suda, a po mojoj procjeni jeste bio i potpun i valjan zašto bih ja postavljao dodatna pitanja i koja su to pitanja. Zašto ih branioci nijesu u štampi formulisali i koja bi to oni "strašna" pitanja postavili bilo Đukanoviću bilo Maroviću. I drugo, zar nije pragmatičnije da se saslušaju svjedoci, da ovaj postupak već jednom i konačno se privede kraju poslije toliko godina i da se uđe u fazu kada tužilac može da donese valjanu odluku i zakonitu, da li podizanjem optužnice ili odustankom od krivično pravnog gonjenja ja to ne znam.To je stvar tužioca i ako dođe, postavljam ja pitanje svim braniocima i svim okrivljenima, do optuženja da li će ti isti branioci imati mogućnost da postavljaju ta ista pitanja jer će se ovi ljudi pojaviti i na glavnom pretresu u sudnici kada će im moći postavljati pitanja na koja će oni odgovarati ili ne odgovarati.
RSE: Za gospodina Đukanovića ste mi objasnili da se izgovorio svojim državničkim obavezama, a što je bio razlog za gospodina Marovića koji je, koliko je meni poznato, običan partijski funkcioner?
Ivanović: Mislim da se izvinio što nije došao. Ja sam uvažio te razloge ne pitajući mnogo. Može čovjek da ima i poslovnih obaveza i da to bude razlog da se odloži. Advokatima se često odlaže suđenje zbog toga što su prethodno uzeli neke obaveze, pa imaju prethodna suđenja.
Advokatima sumnjive okolnosti saslušanja
Advokati osumnjičenih policijskih funkcionera koji su zahtijevali saslušanje Đukanovića i Marovića koji su u vrijeme deportacije bili na visokim državnim funkcijama ponovili su da je način na koji je obavljeno saslušanje dva svjedoka flagrantno kršenje zakona.
Branislav Lutovac, jedan od advokata okrivljenih policijskih funkcionera u slučaju deportacije podsjeća da je upravo njegov branilački tim zahtijevao svjedočenje Marovića i Đukanovića i da smatra skandaloznom odluku sudije da branioci ne prisustvuju tom saslušanju:
"Koliko sam zadovoljan što je sudija prihvatio naš dokazni predlog, još više sam nezadovoljan što nam je onemogućio da u neposrednom kontaktu sa svjedocima u unakrsnom ispitivanju dođemo do pojedinih podataka koji su interesantni kako za našeg branjenika tako i za utvrđivanje pune istine u ovoj pravnoj stvari."
Komentarišući činjenicu da istražni sudija nije svjedocima postavio nijedno pitanje i da njihovi iskazi liče na monologe Lutovac kaže:
"Nijedno jedino pitanje sudija im nije postavio. Na taj način nema kontradiktornosti, nema utvrđivanja pravih stvari i nekih detalja koji su veoma značajni za utvrđivanje istine oko sprovođenja ove akcije."
Dragan Prelević, zastupnik porodica žrtava deportacije koje od države traže milionsko obeštećenje zbog smrti najbližih, kaže da ne razumije okolnosti pod kojima su svjedoci saslušani, ali se u svom reagovanju osvrće na sadržinu svjedočenja premijera Mila Đukanovića:
"Iz naših saznanja iz štampe dosta su sumnjive okolnosti pod kojima su ovi svjedoci saslušani, ali ja bih iskoristio ovu priliku da ukoliko su tačni navodi izjave koje je prenijela štampa, da pozovem gospodina Đukanovića koji je bio premijer i tada i danas koji je u svojoj izjavi saopštio da je očigledno da je tada prekršeno međunarodno pravo i koji je pokazao razumijevanja čak i prema ljudima koji su državni službenici koji su izvršili ovaj zločin, da pokaže razumijevanje za žrtve, da poslije šesnaest godina nađe snage da razgovara sa žrtvama i da da obavezujuća uputstva državnom tužiocu da prestane sa opstrukcijom postupaka za naknadu štete i da dođe do sudskog poravnanja sa žrtvama."
Branislav Lutovac smatra da će se teško doći do istine sa ovakvim odnosom prema ovom procesu. Komentarišući obrazloženje istražnog sudije Radomira Ivanovića, koji tvrdi da je njegova odluka da braniocima okrivljenih ne omogući prisustvo svjedočenju Marovića i Đukanovića usklađena sa zakonom, Lutovac kaže:
"U onim situacijama kada branilac uloži zahtjev da prisustvuje istražnim radnjama kao što je saslušanje svjedoka, a to smo mi već prije dvije godine uradili na početku same istrage, on nema tu mogućnost da bira, on je obavezan da nas pozove. Na ovaj način ekstremno je prekršio tu odredbu Zakona o krivičnom postupku i na taj način eliminisao nas iz jedne ključne istražne radnje. Mi smo non stop u jednom ćorsokaku. Okrivljeni, to su svi svjedoci potvrdili, nijesu mogli autonomno da donesu takvu odluku, niti imamo mogućnosti da utvrdimo ko je iz vrha policijskog ili državnog koordinirao i donio takvu odluku."
Podsjetimo, crnogorska vlast je 1992. godine uhapsila više od 100 bosanskohercegovačkih izbjeglica i deportovala ih vojsci Radovana Karadžića. Njih 83 mučeni su i ubijeni u fočanskom i drugim logorima, a za to djelo danas se terete samo petorica bivših nižih policijskih funkcionera, neposrednih učesnika deportacije.
