Na očuvanju reda i mira u Mostaru i Hercegovačko-neretvanskom kantonu angažirano je više od 1.000 policajaca, te specijalci Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije BIH, potvrdio je za Radio Slobodna Evropa glasnogovornik policije Srećko Bošnjak:
“Policija poduzima sve planski i sistematski kako do nereda ne bi došlo i mi se nadamo da se neće desiti incidenti. Želimo i nadamo se da će svi korektno i fer navijati, uživati u nogometu, da neće biti zastrašivanja, nanošenja štete drugima. Jednom rječju nadamo se da se neće desiti ništa što se kosi sa zakonom. Pa ipak, spremni smo intervenisati ako bi bilo suprotno.”
Iskustvo prethodnih godina kada je usljed navijačkih divljanja jedna osoba poginula, a druga teško ranjena dok je centralna gradska zona velikim djelom devastirana, natjeralo je mostarsku policiju na pojačani oprez:
U samom gradu, uoči utakmice, situacija je naizgled mirna, građani s kojima smo razgovarali sa iznenađenjem se pitaju zbog čega se o utkamici govori kao o danu “D” za Mostar.
Mlada 26- godišnja Adla Dizdar koja redovno prati sve utakmice, u svemu vidi političke manipulacije i podjeća da su se i posljednji incidenti za vrijeme utakmice Brazil – Hrvatska, dogodili u preizborno vrijeme.
“Uglavnom se oglašavaju ljudi koji inače ne prate fudbal, nisu navijači ni “Veleža” ni Zrinjskog niti reprezentacije BIH. Oni sada vide neko veliko takmičenje u kojem moraju pokazati svoje nacionalne interese. Istina je, Bošnjacima u Mostaru smeta što inače – ne samo sada, Hrvati navijaju za Hrvatsku, a ne za BIH. Na drugoj strani, Hrvati Bošnjake nazivaju Turcima i sve to utiče na sigurnosnu situaciju. Ima tu uticaja koji dolaze “odozgo”, neko to prosto diriguje. Prisjetimo se da su se posljednji incidenti desili dok se pratila utakmica Brazil – Hrvatska, i pred izbore 2006. godine – a novi izbori su ponovo na jesen ove godine.”
Upitan za komentar, nekadašnji selektor BH reprezentacije i proslavljeni nogometaš iz Mostara, Blaž Slišković, odmahuje glavom dok naglašava kako huligani koji prave nerede nemaju ni vjere ni nacije, a najmanje ljubavi prema Mostaru.
Dok se s nostalagijom prisjeća kako se u Mostaru nekada volio nogomet upozorava da incidente godinama pravi manja skupina mladih ljudi čiji roditelji ranije sigurno nisu živjeli u Mostaru.
“To sve rade mladići do 20 godina. Treba pitati njihove roditelje kako ih odgajaju i znaju li šta im djeca rade… Nisu to Mostarci, to su ljudi koji su došli, ko zna odakle. Malo će Mostaraca pustiti svoju djecu u petak uveče da izađu iz svojih domova. To što su ovi drugi navikli da žive negdje drugo a ne u gradu, to je problem šire društvene zajednice…”
Mostarka i novinarka Amela Rebac, pita se zbog čega već danima gotovo svi mediji iz Republike Hrvatske i BIH izvještavaju o neredima navijača koji se nisu desili i pita se šta zapravo Mostar ima s Turskom, pa i Hrvatskom?
“Komercijalizacija medija, trka za novcima, borba za tržište dovela je do toga da mediji više ne tragaju za informacijama nego za senzacijama. Ovo je sumrak balkanskog novinarstva a tu prednjače Hrvatska i BIH. Ja prije svega želim da upitam BH javnost : Šta BiH i Mostar imaju sa Republikom Hrvatskom i sa Republikom Turskom?”
Sociolog i voditelj Omladinskog kulturnog centra “Abrašević” koji okuplja mlade ljude iz oba djela grada, Husein Oručević naglašava kako je čudno što se niko od vodećih političara u Mostaru još uvijek nije oglasio u vezi planiranih nereda. Zaključuje i kako se namjerno građani Mostara svarstavaju u “torove” umjesto da se radi na jačanju jedinstvenog identiteta, pa tako i među navijačkim skupinama:
“Nigdje na svijetu pa ni u Europi gdje će se susresti navijači Hrvatske i Turske, neće doći do nemira i bitke između njih. Ipak se u Mostaru pripremaju jake snage da obrane nacionalne idiote koji kreiraju atmosferu u kojoj misle da su dio velike države ili jedne ili druge. Oni ne znaju da imaju svoju zemlju, državu u kojoj žive. Izmišljaju nove identitete i bivaju robovi tuđih – besmilenih ideja.“
Oručević, koji utakmice u Mostaru odavno ne gleda, takođe dodaje:
“Ja se nadam da će Mostarci biti razumni i da nikakvih incidenata neće biti. Ali, sve što se dešavalo u prošlosti, na žalost, govori da se mora sačuvati oprez. Zato je i policija, na žalost, u velikom stepenu pripravnosti.”
