Sudeći po količini hljeba koji se dnevno troši u našem najjužnijem turističkom mjestu gostiju po pravilu ima znatno više nego prijava u Turističkoj organizaciji. Tradicionalno najbrojniji Kosovari, pored toga što opet tradicionalno uz obrok pojedu najviše hljeba, prema nekim procjenama čine 80% posjetilaca Ulcinja. Upravo su izdaci za smještaj i glavna stavka potrošnje prosječnog ulcinjskog turiste.
Ostala potrošnja, i to bolja, izgleda ovako: "Danas smo planirali da uzmemo burek ili sirnice. Oko dva ručamo, a za večeru pripremamo meso skuvano, krompir skuvamo, salatu, paradajz, papriku. Naročito, mi Albanci, želimo da jedemo ljute paprike, a ja ih sam doneo s Kosova. Uzeo sam kilo, po jednu papriku ljutu dnevno, jer ona ti da apetit da jedeš. Za doručak jedemo sudžuk sa jajima. To pržimo, jedemo. Doneo sam s Kosova i sudžuk. Uveče izlazimo ovde na korzo, slušamo muziku. Sutra opet na plažu," priča Prištevac, redovni posjetilac Ulcinja.
Humorist iz Prištine Numan Mustafa zadovoljan je cijenama turističke ponude i Ulcinj je njegovo omiljeno turističko mjesto, iako ima manje primjedbe: "Gazde koje te uzimaju prvo ti kažu da pet minuta imaš do plaže, a zapravo ima da se pešači skoro pola sata. Cene se kreću od pet, četiri imaš i tri eura po krevetu. Zato još dolazimo kod vas, a čini mi se da nećemo nikad da zaboravimo Ulcinj. Ima dosta Kosovara i za Ulcinj i za Albaniju i za svuda," priča Mustafa.
Stara prijateljstva i obična navika ono su što dovodi ostale kosovske turiste koji ljetuju u Ulcinju: "Bili smo pre u Turskoj, ali nije ni blizu ovome. Bolje je ovde," tvrdi turista iz Peći.
Ono što sigurno odbija turiste sa Kosova neshvatljive su velike granične i saobraćajne kontrole: «Bilo je malo zastoja na punktovima prevashodno sa Kosova u Crnu Goru, pa su samo zaustavili neke autobuse. Provjeravaju, zadržavaju,» pričaju turisti.
"Ipak je nemoguće raditi četrdeset ili šezdeset dana godišnje, a živjeti od tog rada cijelu godinu," kaže vlasnik picerije "Plaza" Hasan Karamanaga:
"Prije desetak ili petnaest godina bilo je njemačkih turista i turista sa strane gdje smo mi naučili strane jezike svi Ulcinjani i bavili smo se tada takoreći onim ozbiljnim turizmom. Sada smo se više okrenuli ovom masovnom turizmu koji ne donosi baš neki veliki prihod, međutim, primorani smo poštopoto da radimo, jer moramo da preživimo," kaže Karamanaga.
