Pretpraznična gužva je prošla. Na granici između Srbije i Crne Gore vrijeme čekanja svedeno ja na minimum od samo par minuta dok se provjere putna dokumenta prolaznika. Nekima i to pada teško:
"Pojma nemam. Nemam lepe reči da bih rekao i za jednu i za drugu stranu," kaže vozač kamiona.
"Sve je ovako, eto zašto je tako. Sve je ovako. Nije to samo na carinama, to ti je sve," dodaje saputnik vozača.
Većina, ipak, prihvata realnost da se radi o državnoj granici: "Pa, isto je ostalo sve, sad je čak i bolje," tvrdi muškarac u automobilu sa novosadskim registarskim oznakama na automobilu.
Na sličan način, sasvim oprečno, prihvata se i najavljena izmjena režima prenosa robe u putnom saobraćaju: "Pa, kažem, bruka i sramota. Žalosno je. Možda ćemo naći naki način da prenesemo nešto," negoduje Užičanin.
"Kada se ide u bilo koju državu ne može da se unosi. Verovatno je to to, ali nemamo komentar," sasvim razumije realnost državne granice prolaznica graničnog punkta u Dobrakovu, Beograđanka čiji je otac Pljevljak.
Od naredne sezone, najavljeno je iz crnogorskog Ministarstva turizma, turistima koji dolaze u Crnu Goru na granici će biti ograničen unos hrane i pića i uvedeno obavezno plaćanje eko takse. Stara praksa nekih da na ljetovanje dođu sa zalihama hrane, među turističkim radnicima ne baš popularnih "paradajz" turista, biće prekinuta. Skupština Crne Gore je, naime, krajem prošle godine donijela Zakon o bezbjednosti hrane kojim se uređuje oblast proizvodnje i prometa bezbjedne hrane, u šta spada i ograničenje njenog prenosa u putničkom saobraćaju. Obaviještenje o hrani koja se može unijeti na teritoriju Crne Gore još nije istaknuto na graničnim prelazima, što je najavljeno, ali je već precizirano da turisti u svom prtljagu od ljeta koje predstoji mogu imati sušeno voće, povrće, gljive, sirovu kafu, začine, čajeve, sve to ukupne težine do kilograma, kao i litar alkoholnog pića u originalnoj ambalaži i sa deklaracijom. Tu ne spada popularna srbijanska "Šljivovica":
"Jeste, neće biti rakije," žali Užičanin.
“Nas ne pogađa. Prenećemo na neki način ono što je neophodno,” samouvjerena je Beograđanka u automobilu.
U redu, dok čekaju obaveznu evidenciju na granici, dosta je i negativnih komentara na najavljene Vladine mjere. “To je bruka i sramota. Meni se to ne sviđa što su napisali,” kategoričan je vozač kamiona.
“Nemam osećaj da je to granica. Ja nemam utisak da je zaista prelazim neku granicu. Meni je ovo i dalje jedna celina,” zaključuje gospođa čiji je otac Pljevljak, dakle, i sama Pljevljanka porijeklom. Kada joj carinik priđe I kaže "Dobar dan, imate li što da prijavite?" neće joj teško pasti. “Pa, dobro, nećemo uneti i gotovo. Ništa, nema veze,” miri se putnica.
“Nosićemo novac i rešen problem,” još je jedna od elegantnih formula bračnog para iz Beograda, svakako nesvojstvena “paradajz” turistima. “Mislim da kada nisu bili odvojeni da je bilo većih tenzija nego sada,” dodaje crnogorski zet na putovanju za tazbinu.
“Pa, neka nam definišu pravila i pravila ćemo se držati,” pomirljivi su i Beograđani.
Kako će se u budućnosti prenijeti prase za poklon tazbini, pitanje je koje će od ljeta pokušati riješiti neki. “Nikako. Ja dolazim na jagnjetinu, ne idem na prasetinu,” lakonski je našao odgovor crnogorski zet. “Pa, nikad nije ni dosad nosio,” “nabija mu na nos” supruga.