Pred brokersko dilerskim kućama ispred njihovih kompjutera na kojima se vidi stanje na tržištu kapitala više je nego obično pokunjenih ljudi. Razočarani su padom cijena njihovih akcija, nerijetko kupljenih sa motivom kupovine listića za igru na sreću i po pravilu nevoljni da komentarišu svoju muku, često i sa kreditnim dugovima. Ipak je ponekad podijele sa prijateljima:
"Moje društvo najviše su to mladi momci uzimaju za akcije pet do šest, a neki uzimaju do deset hiljada, neki su dobro prošli neki nijesu, pa se onda vrti u krug. Vrati ovaj dug, uzimaš sljedeći kredit da bi vratio ovaj tekući i tako dalje», priča Ile.
«Onda opet ide u treću banku da bi vratio taj drugi kredit. Jednostavno, oni koji su podizali kredite prije godinu dana i kupili po relativno po visokoj cijeni akcije sada su izgubili pedeset odsto vrijednosti. Ako je neko uložio deset sada ima pet hiljada", dodaje Željko.
Objašnjavajući profesionalnim razlozima da neće davati komentare medijima brokeri potvrđuju činjenice o gubicima «malih igrača». Za neke jeste bolno, dodaju, ali kažu da berza nije igra nego investiranje i to za ljude koji imaju novac.
Željko je sa kapitalom iz masovne veučerske privatizacije među rijetkom koji je, ipak, može se reći, imao sreće: "Sreće u tom smislu da nijesam svježi novac ulagao, nego sam akcije koje sam prodao, pa sam kupio neke druge. Nijesam izgubio, ali prosto nijesam prodao isto kada su bile po najvećoj cijeni. Mogao sam bolje da prođem, ali neću prodavati dionice", kaže.
Nepovoljno kupljene akcije neće prodavati ni preduzeće Smaja Čikića i pored toga što je njegov gubitak sada, može li se reći - veliki?
«Osrednje veliki! Ali šta reći kada potpredsjednik Vlade profesor Vujica Radović u intervjuu kaže da je u Crnoj Gori dvije trećine stvari koje treba privatizovati već privatizovano za ukupni iznos od 600 miliona eura», kaže Čikić.
To, smatra on znači da su dosadašnja privatizovana preduzeća u Crnoj Gori kupljena za bagatelu i da se na tržištu kapitala koji kreiraju veliki igrači oni prosto poigravaju s malim:
"Najveći paradoks je upravo u tome. 7. marta je Vlada najavila privatizaciju firmi tipa Duvanski kombinat, Luka Bar, Institut "Simo Milošević" i od momenta najave od 7. marta do danas akcije tih firmi pale su prosječno 20 do 45%", objašnjava čikić paradoks. Malo se kapitala okrene na berzi, a to znači da slika o stanju nije sasvim realna, procjenjuje Željko:"Veliki investitori ne prodaju akcije, prodaju ih mali investitori, građani, najčešće građani koji su željeli na kratak period na nekoliko mjeseci da zarade velike pare. Sada to boli, ne znam što će biti dalje", kaže.
Ali i kada boli gubitak novca na berzi, vedrini skloniji Bijelopoljci znaju se sjetiti stare priče o sitnom prodavcu, Arifu, i njegovim britvama: "Prošli smo k'o "Arif na britve". To ti je trgovina, k'o "Arif na britve". Arifov odgovor, kada su ga pitali zašto si kupovao britve po deset, a prodavao ih po devet dinara, glasio je: «Neka se kapital okreće, neka se novac vrti! Očigledno da se radi o velikoj tomboli u državi Crnoj Gori", siguran je Smajo Čikić.
