"Kada u jednom društvu postoji a priorna nesmjenjivost vlasti onda se mi opasno približavamo odavno prevaziđenom konceptu jednopartijske države. Mi smo već duboko zašli, a sada će to biti još intenzivnije u situaciju da vlast postaje, budući da je potpuno svjesna da je ne može niko ugroziti vlast, postaće još osionija još drskija jer ona se i u zadnje vrijeme već ponašala tako da se u nizu pojedninačnih slučajeva i opšte ponašala tako da je svjesna svoje moći i nadmoći i da joj niko ne može ništa i da ona može praktično da radi bilo što i da proizvede bilo kakvu aferu koja uzburka javno mnjenje za jedan dan ili najviše tri dana i sve se to zaboravi".
U ovakvim okolnostima prirodno je očekivati da će osionost vlasti biti još više izražena, kaže profesor Jovićević:
"Jedno društvo u kome nema barem dvije zdrave alternative koje se mogu periodično smjenjivati, sa svim manama i vrlinama koje mogu imati, ali ako nema alternativa onda u takvom društvu ne može nastati zdravi demokratski proces. U takvom društvu ne mogu procvjetati ili se stvoriti nezavisne društvene institucije koje će kontrolisati bilo ko da bude na vlasti. Ja zaista poslije svega ne očekujem ništa naročito dobro jer očekivati da ta vlast koja je još jednom demonstrirala svoju nadmoć da će ona samu sebe korigovati i ličnost i tu vidim najveću opasnost za ovo društvo i zapravo ne vidim u ovom trenutku, možda sam isuviše deprimiran ovim ishodnom, ali ne vidim nikakvu alternativu, nikakvu popraviti je prosto iluzorno, prosto neprirodno, makar ko bio na vlasti ili makar koja mogućnost smjenjivanja, osim možda, na žalost, da se ona sama proizvodeći i dalje negativne pojedinačne slučajeve i afere da se ona sam od sebe uruši. To nije nešto na kratni rok i ono što me najviše zabrinjava urušavanje jedne vlasti na takav način mislim da bi ugrozilo temelje same države".
Utisak je sa sinošnjeg slavalja pristalica vladajuće koalicije da su se čelnici DPS SDP osim pobjedi Vujanovića jednako obradovali što Medojević nije zauzeo drugu poziciju već da je ispred njega tvrda nacionalna srpska struja na čelu sa Andrijom Mandićem. S toga smo pitali funkcionera DPS-a Predraga Sekulića koliko je ova konstatacija tačna:
"Činjenica je da tokom predizborne kampanje gospodin Medojević je pokušao da se nametne kao lider opozicije kao neko ko sigurno ulazi u drugi krug i čini mi se da je samim tim pokušao da nametne ne samo to nego i priči o Demokratsoj partiji socijalista o tome kako je on lider opozicije. Međutim, pokazalo se da su ga građani stavili na pravo mjesto i da on jedva da zaslužuje i tu treću poziciju. U svakom slučaju ono što su i tokom izborne kampanje građani Crne Gore imali prilike da vide čini mi se da je na najbolji način pokazalo da je on još uvijek nezreo i neozbiljan političar za Crnu Goru".
Profesor Svetozar Jovićević kaže da je logično zadovoljstvo vladajuće koalicije uspjehom Andrije Mandića jer je vlast i priželjkivala da u slučaju drugog kruga protivkandidat bude Mandić:
"To je onaj teren gdje se vlast osjeća nabjezbjednije, najsigurnije. Ona je izborila državni status i ona hoće da ubira plodove od toga i ako sada se neko pojavljuje ko s vremena na vrijeme na vrlo neodmjeren način zastupa mogućnost da dođe i do promjene državnog statusa, ako oni dobiju takvu ulogu, onda je tu distinkcija potpuno jasna, onda vlast može da se komotno ponaša i da uvijek sebe predstavlja sebe kao zaštitnikom države i njenoga statusa".
Opasnosti od jačanja radikalne struje
Analitičari različito komentarišu činjenicu da se na predsjedničkim izborima radikalna Srpska lista još snažnije potvrdila kao najjača opoziciona grupacija u Crnoj Gori.
Komentarišući izborni rezultat kandidata Andrije Mandića koji je na predsjedničkim izborima dobio 14.000 glasova više nego što je Srpska lista imala na prethodnim parlamentarnim izborima čime se ova politička grupacija sa skoro 20% podrške nametnula kao najuticajnija u opoziciji bivši lider Narodne stranke i profesor na Filozofskom fakultetu Novak Kilibarda kaže da je to sasvim očekivano:
"Srpska pravoslavna crkva koju predstavlja gospodin Amfilohije Radović i unutarna politika Srbije koju reprezentuje Vojislav Koštunica nastoje svim silama da dokazuju kako je kolijevka srpstva u Crnoj Gori, takozvanoj srpskoj Sparti i posebno starija populacija i ljudi raznih opredjeljenja skloni su da uvažavaju takvo gledanje na srpstvo. Iz takvih krugova su glasovi koji su sada dati čovjeku koji ne priznaje ni Crnu Goru kao državu, ni crnogorsku naciju, ni crnogorsku zastavu, ni crnogorske simbole".
Kilibarda ipak ne vidi opasnost u činjenici da jedna radikalna politička grupacija raste i vuče paralelu:
"Austrija je oficijalno nacionalno mlađa od Crne Gore mislim četiri godine. Tek 1948. godine Austrija je proglasila svoju austrijisku naciju. Međutim, danas možda šaka staraca po parkovima koja razgovara osjeća se da su Njemci, ali već je daleka prošlost austrijsko osjećanje da su njemačke nacije. Isto tako će se desiti u Crnoj Gori. Dešava se jedan normalni proces. Starija populacija glasa za jedno suvereno plemenito osjećanje koje nalazi u "Gorskom Vijencu", a onda, razumije se, Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori i unitarna politika služe se svim mogućim sredstvima da potenciraju to. Ne bih rekao da Crnoj Gori prijeti bilo kakva opasnost od toga što se sada dogodilo. To je jedan prirodni proces i to će polako da se sređuje i da odumire, kao što je odumrla njemačka nacija u danas jednoj veoma solidnoj, demokratskoj i vrlo poštovanoj državi Austriji".
Sociolog Srđan Vukadinović skeće pažnju da se Srpska lista polako približava popisnom procentu srpskog stanovništva u Crnoj Gori:
"Prije svega ovaj rast koji je postigla Srpska lista, odnosno kandidat Srpske liste na predsjedničkim izborima, pokazuje da se sa blizu 20% ova politička grupacija približava onom postotku od 30% srpskog stanovništva koliko ga ima u Crnoj Gori i gdje Srpska lista pretenduje da ona bude taj isključivi reprezent stanovništva koje se tako nacionalno izjašnjva. Razlog tome je što razlog ovako povećanog broja glasova, odnosno toga da Srpska lista je sada lider opozicije na opozicionoj sceni Crne Gore zato što dalje dolazi do dalje radikalizacije prije svega Socijalističke narodne partije gdje se ljudi ekstremnih opredjeljenja sada još više frustrirani zbog Kosova idu u krajnju radikalizaciju političkog stanja. Ovakva situacija će se još više radikalizovati, a pogotovo zbog jednog lošeg rezultata ostale dvije opozicione političke partije, tako da treba očekivati da će imati još glasača iz SNP-a, a i iz Pokreta za promjene prilaziti ovoj radikalnoj političkoj struji".
Vukadinović smatra da ova tendencija na duge staze može biti opasna po Crnu Goru:
"Treba očekivati da se zapravo u ovu kampanju uključe i dalje i Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori i srpski intelektualci iz Beograda, jer očito da tu vide šansu da mogu nekako da dostignu sa ovom Srpskom listom i ovom političkom opcijom onaj postotak od 30% što već bitno mijenja stvari u političkom ambijentu Crne Gore".
