Prošla sedmica u BiH ostaće upamćena po broju žrtava od minsko neeksplodiranih sredstava. Samo prije dva dana dva policajca i jedan pripadnik Civilne zaštite su poginuli u minskom polju koje je bilo neoznačeno. Time se broj žrtava u ovoj godini koje su izgubile život povećao na osam, a četiri su ranjene.
Iako je od završetka rata prošlo više od 12 godina, 3,5 posto teritorije BiH je pod minama, a preko 900.000 građana živi na lokalitetima koja su u blizini minskih polja. Na taj način, BiH je najugroženija zemlja na svijetu. Portparol Centra za uklanjanje mina BiH Svjetlana Trifković:
„Iako ima dovoljno raspoloživih operativnih kapaciteta da se godišnje čisti preko 30 kvadratnih kilometara, trenutno se zbog nedostatka finansijskih sredstava čisti oko 12 kilometara kvadratnih.“
Nusret Pleho od mine je nastradao početkom rata. Amputirana mu je lijeva potkoljenica. Kaže da činjenica kako je još uvijek 3,5 posto površine BiH pod minama predstavlja veliku opasnost. Posljednja dešavanja, prema njegovim riječima, ukazuju na nebrigu države prema tom problemu:
„Za posljedicu u proteklih 10 godina imamo oko 1.600 žrtava mina, od toga blizu 500 je poginulih.“
Predsjednik nevladine organizacije Mreža preživjelih od mina Plamenko Priganica:
„Ja bih proteklu sedmicu najradije izbrisao iz kalendara. Šest ljudi je poginulo, uglavnom su to demineri, ljudi koji svjesno ulaze u minska polja da bi život drugim ljudima koji žive u tako ugroženim sredinama učinili bezbjednijim. Izuzetno katastrofalna situacija.“
Iako se BiH obavezala potpisivanjem međunarodne konvencije da će ukloniti sva minska polja do 2009. godine, to se zbog nedostatka novca nije desilo. Sadašnjom strategijom je predviđeno da će to biti urađeno do 2019. godine.
Ponovo Svjetlana Trifković:
„Prema novom strateškom modelu za period 2009.-2019. godina, procijenjeno je da će biti moguće dostići zemlju bez mina do 2019. godine, ali naravno tu se očekuje veće uključenje domaćih vlasti, a postepeno smanjenje donatorskih sredstava. Sredstva koja su potrebna za ostvarenje ovog plana su u prosjeku 80.000.000 KM godišnje.“
Iz nevladinih organizacija upozoravaju kako će se država suočiti sa problemom finansiranja projekata deminiranja, jer je stranih donacija za to sve manje. Predsjednik Eko sportske grupe koja se bavi rehabilitacijom žrtava mina putem ronjenja, Sead Muratović:
„Do 2019. ako to bude ovim tempom, onda će to biti uspjeh. Da imamo na umu da će i donatori prestati, jer imali smo dovoljno vremena. Država sama po sebi ne čini ništa, čak štaviše radi sve protiv protuminske akcije - ljudi nisu oslobođeni poreza, mada je to nekad davno potpisano poslije Dejtona. Morate znati da zvanje deminera ne postoji u registru zvanja u birou, a očekuje se da taj čovjek ima nekakav beneficirani radni staž, nekakvu naknadu. Prošlu godinu smo završili vrlo dobrim uspjehom - stoposto smo imali povećanje žrtava! Šta vam to govori? Da svake godine, mjesto da se rješavamo problema, imamo sve više i više.“
Konstataciju kako će se BiH vrlo brzo suočiti sa sve manjim brojem stranih donacija za deminiranje potvrđuje i voditelj projekta Međunarodne fondacije za deminiranje i pomoć žrtvama rata, koju je osnovala Slovenija, Roman Turšić. Ta organizacija je, navodi Turšić, do sada prikupila 240.000.000 dolara za deminiranje u regiji. Makedonija, Srbija, Albanija i Hrvatska deminiranje svoje teritorije privode kraju, a strani investitori svoj novac će usmjeravati u neka druga područja:
„Naša podstrategija će biti do 2012.godine. Možda ćemo još koju godinu iza toga to podržavati, ali sve više i više će taj problem morati preuzimati u rješavanje sama BiH sa svojim vlastitim sredstvima.“
U BiH na razminiranju terena radi preko 3.000 akreditovanih deminera. To je više nego dovoljan broj ljudi da se minska polja uklone. Međutim, bez finansijskih sredstava koje treba obezbijediti država minska polja će u BiH, po svemu sudeći, odnijeti još mnogo nedužnih života.
