Svjedok Tužilaštva Osmah Tahirbegović zbog neodazivanja na sudski poziv, kako bi dao izjavu u bjelopoljskom Višem sudu, priveden je na saslušanje, saznajemo od njegovog sina Mustafe Tahirbegovića. Tahirbegovići su inače jedna od nekoliko familija koje su se nakon progona iz Bukovice vratile svojim kućama. Njegov otac se nije mogao odazvati pozivu, a njegovo privođenje je neprimjereno, tvrdi Mustafa.
"Dobio je 8. februara da se javi na sud Bijelo Polje istražnom sudiji Smoloviću, međutim, uručen je isti dan, ali poslijepodne, ne u realnom vremenskom okviru da bi se mogao na vrijeme pripremiti i javiti na sud. I s obzirom na današnju situaciju on je pod prisilom pod policijskom pratnjom odvezen. Postavljamo pitanje zašto se tako refleksivno pristupa čitavom tom procesu, pa makar on bio i oštećena strana u svemu, ali ipak je to jako represivno za jedan realan sudski proces".
Takav pristup može preplašiti svjedoke, vjeruje Tahirbegović.
«Moj otac, kao oštećena strana, odnosno svjedok, jednostavno je u situaciji da čovjek nije pripremljen, nema advokata, može da da samo istinitu izjavu, ali nedovoljno, nekompletno i svi postavljamop pitanje kome se žuri za taj brz potez u svemu tome".
Slučaj Bukovica od strane suda je proglašen službenom tajnom, tako da komentar druge strane, odnosno suda, nijesmo mogli dobiti. Podsjetimo da je prije dvadeset dana predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica naložila da se istrage u slučajevima za ratne zločine koji se vode u crnogorskim sudovima okončaju do kraja aprila. Komentar na početak suđenja koje je započelo u decembru prošle godine upravo je objavio Nansen Dijalog Centar. Tom komentaru jedna od primjedbi jeste i to što niko od osumnjičenih za Bukovicu nije priveden. Privođenje oštećenog umjesto toga paradoks je koji komentariše aktivista civilnog sektora Boris Raonić.
"Da govorimo o nekoj izložbi karikatura ili da govorimo o nekom filmskom festivalu onda bi se svakako svako oduševio sa paradoksom gdje je paradoks dostignuće, mađutim, kada pričamo o izuzetno ozbiljnim stvarima, a to su masovni zločini i po meni možda najozbiljniji zločin koji se desio na teritoriji Crne Gore iz prostog razloga jer su ga učinili građani Crne Gore nad građanima Crne Gore na teritoriji Crne Gore onda svaka vrsta ovakvog paradoksta itekako zabrinjava itekako "sledi krv u žilama", a naime o čemu se radi. Prvi čovjek, odnosno prva porodica koja se nakon zločina vratila u Bukovicu, čovjek koji je jedan od rijetkih bio spreman da govori u filmu koji se bavi ovom problematikom, biva provođen i to je veoma zanimljivo u trenutku kada Nansen Dijelog Centar samo dan ranije govori i o tom čitavom događaju gdje, između ostalog, kaže da zahtijevamo da se zaštite svjedoci, da se lista osuđenih proširi, a onda, između ostalog, kažemo da osobe koje su trenutno obuhvaćene da su možda obuhvaćene zbog toga što moćna politička ruka štiti one koji su pravi nalogodavci. Da li je ta neka moćna ruka proširila pa želi od žrtava da napravi krivce ja se za sada ne bih usudio, ali itekako je ironično da je prvi onaj koji doživi represiju od strane državnih organa bude onaj ko je možda i ponajveća žrtva u čitavoj toj priči".
Podsjetimo da je Više tužilaštvo u Bijelom Polju pokrenulo istragu protiv sedam lica zbog sumnje da su izvršili zločin u pljevaljskoj Bukovici '92. i '93. godine gdje je osam osoba izgubilo život, stotinu kuća popaljeno je, a nekoliko stotina bošnjaka protjerano. Bukovica je inače jedini slučaj ratnih zločina počinjenih nad crnogorskim državljanima za koje se sumnja da su ga i počinili državljani Crne Gore. Većina od nekoliko stotina protjeranih ljudi nije se nikada vratilo u svoje domove u Bukovici. Tamo danas na teritoriji od 104 kilometara kvadratna koliko je velika i mjesna zajednica Bukovica živi tek pedesetak bošnjaka koji su prije egzodusa činili skoro tričetvrtine tamošnjeg stanovništva.
