Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodio Zdravko Cimbaljević, izvršni direktor LGBT ogranizacije Forum "Progres"
Subota, 21.maj
Nole me svojim šapicama podsjeća da je vrijeme da se budim. Ustajem i odlazimo u prvu jutarnju šetnju. Uobičajena tura po Starom aerodromu. Osjeća se da Crna Gora slavi prvih pet godina od obnavljanja svoje nezavisnosti. Dok Nole uživa u proljećnim mirisima ja razmišljam o minulom periodu. U državi se nije promijenilo puno toga. U mom životu jeste. Postao sam prvi javno deklarisani homoseksualac. Uz to i prvi javni LGBT aktivista. Mom okruženju to zvuči jako dramatično. Svakim danom se trudim otrgnuti od takvih razmišljanja. Na žalost, malo je osoba koje mi u tome žele pomoći. Slijede kućni poslovi. Uživam u svemu, sem u peglanju robe. Razonada na Facebook-u se svodi na prijavljivanje fašističkih grupa i pojedinaca. Odgovaram i na broje mailove. Interesantna su pitanja jednog njujorškog gay magazina. Dolaze u posjetu Sanja sa majkom Senkom. Komšije koje se samo mogu poželjeti. Večeramo skupa. Raspoloženje nam svima kvari vijest o tretiranju životinja. Smrt konja, nadomak naše zgrade, podstiče razmišljanje o ljudskoj humanosti. Večernja šetnja sa psom i gledanje filma.
Nedjelja, 22.maj
Žurim na aerodrom. Nole se neizmjerno raduje partnerovom dolasku. Nikog na aerodromu nije ostavio ravnodušnim. Nastavljamo direktno ka moru. Zlatko je sa nama. Odlučujemo da mu ispunimo želju da napokon posjeti Adu Bojanu. Predivan prostor koji Crnu Goru čini još ljepšom. Lociramo se na plaži Ivana. Uživamo u suncu i kupanju. Nole ponajviše. Ne izlazi iz vode. Razgovoramo najviše o sportu, mršavljenju i o tome kako bi bilo lijepo živjeti na Adi i svaki dan plivati, pješačiti trčati u vodi. Našalili smo se da bi to proizvelo građu za Tel Avivsku paradu. Odlazimo u pristan. Nađosmo tek otvoreni restoran sa ljubaznim osobljem. Okruženje počinje glasno da razmišlja o povorci ponosa i gay ljudima. Odlazimo iz predivnog Ulcinja. Osjećaj o tom gradu ne mogu pokvariti pojedinci koji razmišljaju o tuđem seksu.
Ponedjeljak, 23. maj
Još jedan praznični dan. Razgovor sa Stašom Zajović. Žene u crnom iz Beograda su najdosljednija regionalna grupa. Njihova solidarnost znači. Dolaze na našu konferenciju koja se odigrava istog dana kada je trebala biti održana prva crnogorska LGBT povorka. Nastavljam rad na izradi Platforme za ujedinjenje svih LGBT grupa i osoba u Crnoj Gori. Ponuda koju, čini se, iskreni ne mogu odbiti. Uslov je da u upravljačkim strukturama budi isključivo i jedino LGBT osobe. Outovanje većeg broja ljudi relaksiralo bi moj privatni i javni život. Samilosni protokol, Ervea Žiberta je knjiga koja me trenutno preokupira. Odlazimo u moj rodni Nikšić. Goci, mojoj snahi, je 26-ti rođendan. Ona i brat Zoran su jedini, u užoj i široj porodici, koji me se nijesu odrekli. Ta veza sa prošlošću i nekada skladnom porodicom jako mi puno znači. Vraćamo se kući. Ja sam zadužen za Nošove večernje šetnje.
Utorak, 24. maj
Zdravko Cimbaljević prilikom jednog od protesta
Napokon se budi radni narod nezavisne Crne Gore. Nekoliko dana odmora znaju izbaciti iz kolone. Cijeli dan provodim u sastancima sa našom zajednicom. Raduje najava outovanja prvog Roma. Radujem se i prvim prijavama na nedavno pokrenuti program stipendija za LGBT osobe. Članica Progresa, uz kafu, mi priča o reakciji njene majke pošto joj je saopštila da je lejzbejka. Interesovanje stranih medija za razvoj scene u Crnoj Gori je veliko. I danas intervju za BBC. Sa partnerima definišem agendu konferencije o slobodi okupljanja, slobodi izražavanja i institucionalnoj homofobiji koja će se održati 31. maja. Dio programa prvobitno planiranog za Povorku ćemo zadržati. Svakako i crnogorsku premijeru filma „Saša“ autora Denisa Todorovića, njemačkog reditelja crnogorskog porijekla, koji se upravo tim filmom outovao svojim roditeljima.
Srijeda, 25. maj
Gostovanje u „Vrućoj stolici“ na „Anteni M“. Pored Dinošine zamjenice osjećam se kao učenik kojem nikako ne ide. Ona se uporno predstavlja za dobru učiteljicu koja zna šta je najbolje za LGBT zajednicu. Više bih joj vjerovao kada bi mi rekla da je lejzbejka ili transdženderka. Onda bih znao da njena priča zaista ima osnova. Nastavljamo druženje u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava. Saznajem da sam predmet različitog tretmana. Saznajem i da ovaj organ mjesecima obmanjuje javnost. Organizator obrazovnih radionica državnih službenika zapravo nije Ministarstvo za ljudska i manjinska prava već se šlepa uz druge. Za strane predavače na toj obuci honorar nije upitan. Za jedinog crnogorskog LGBT aktivistu jeste. Pišem pismo potpredsjedniku Vlade. Nije nam do novca već do senzibiliteta i ravnopravnosti. Ne pristajem na takvo tretiranje domaće LGBT osobe i jedine crnogorske vidljive LGBT grupe. Ozbiljna Vlada, ozbiljan ministar, glupost oko stotinjak eura, bi izbjegli i učinili sve što mogu da ne izgube i to malo povjerenja LGBT zajednice. Valjda će od sada i onima u „Zajedno za LGBT prava“ stvari biti jasnije. Policija me odvodi na gostovanje u Televiziju „Vijesti“. „Prizma“ dobro prolazi. Ne smeta mi osjećaj usamljenosti pri javnim nastupima. Znam da će doći i neka druga vremena.
Četvrtak, 26. maj
Loša obrada dobrog teksta u Vijestima. Po naslovu izgleda da se svemoćnom ministru žalim zbog novca a ne zbog diskriminacije. Dan nastavljam dugim telefonskim razgovorom sa Lilit iz ILGA Europe. Interesuju se da li su se promijenili stavovi Vlade. Ubrzo, nakon toga, faxom stiže zaključak Vlade o delegiranju Dinošinih pomoćnika u Organizacioni odbor odložene Povorke ponosa. Odgovorili su nakon više od dva mjeseca i svega četiri dana prije planiranog događaja. Toliko o njihovoj ozbiljnosti. LGBT osobe i jedina LGBT NVO već su optuženi da rade protiv države i njene evropske budućnosti. Kažu da mi treba da vodimo računa o njima, o njihovim stateškim ciljevima i političkim interesima ali ne i sopstvenom dostojanstvu. Prva povorka ponosa treba da bude proizvod zajedničkih napora i praćena snažnom poilitičkom podrškom. To znači da je istorijski događaj za potvrdu ravnoptravnosti odložen do daljnjeg, dok se Vlada ne uozbilji. Sastanak sa članovima debatnog kluba Fakulteta političkih nauka je bio zanimljiv. Ne ohrabruje saznanje da im dekanat već dva puta za redom odbija dozvoliti održavanje debate o LGBT pravima i Povorci ponosa na fakultetu.
Petak, 27. maj
Ustao sam ranije da bih sredio zajednički travnjak ispred zgrade. Nole je uživao u prskanju sa vodom. Dan nastavljam susretom sa nekoliko novinara. Neki međunarodni partneri se interesuju za odnos policije prema LGBT osobama. Kazao sam da su stvari sve bolje i bolje. Pripremam se za predavanje u „Školi za ljudska i manjinska prava“. Petar mi pruža svu logističku podršku. Oblačim se i odlazim na čitanje dnevnika u Radio Slobodno Evropa. Zanimljivo iskustvo. Dnevnik nijesam vodio od tinejdžerskih dana.
Subota, 21.maj
Nole me svojim šapicama podsjeća da je vrijeme da se budim. Ustajem i odlazimo u prvu jutarnju šetnju. Uobičajena tura po Starom aerodromu. Osjeća se da Crna Gora slavi prvih pet godina od obnavljanja svoje nezavisnosti. Dok Nole uživa u proljećnim mirisima ja razmišljam o minulom periodu. U državi se nije promijenilo puno toga. U mom životu jeste. Postao sam prvi javno deklarisani homoseksualac. Uz to i prvi javni LGBT aktivista. Mom okruženju to zvuči jako dramatično. Svakim danom se trudim otrgnuti od takvih razmišljanja. Na žalost, malo je osoba koje mi u tome žele pomoći. Slijede kućni poslovi. Uživam u svemu, sem u peglanju robe. Razonada na Facebook-u se svodi na prijavljivanje fašističkih grupa i pojedinaca. Odgovaram i na broje mailove. Interesantna su pitanja jednog njujorškog gay magazina. Dolaze u posjetu Sanja sa majkom Senkom. Komšije koje se samo mogu poželjeti. Večeramo skupa. Raspoloženje nam svima kvari vijest o tretiranju životinja. Smrt konja, nadomak naše zgrade, podstiče razmišljanje o ljudskoj humanosti. Večernja šetnja sa psom i gledanje filma.
Nedjelja, 22.maj
Odlazimo iz predivnog Ulcinja. Osjećaj o tom gradu ne mogu pokvariti pojedinci koji razmišljaju o tuđem seksu.
Ponedjeljak, 23. maj
Još jedan praznični dan. Razgovor sa Stašom Zajović. Žene u crnom iz Beograda su najdosljednija regionalna grupa. Njihova solidarnost znači. Dolaze na našu konferenciju koja se odigrava istog dana kada je trebala biti održana prva crnogorska LGBT povorka. Nastavljam rad na izradi Platforme za ujedinjenje svih LGBT grupa i osoba u Crnoj Gori. Ponuda koju, čini se, iskreni ne mogu odbiti. Uslov je da u upravljačkim strukturama budi isključivo i jedino LGBT osobe. Outovanje većeg broja ljudi relaksiralo bi moj privatni i javni život. Samilosni protokol, Ervea Žiberta je knjiga koja me trenutno preokupira. Odlazimo u moj rodni Nikšić. Goci, mojoj snahi, je 26-ti rođendan. Ona i brat Zoran su jedini, u užoj i široj porodici, koji me se nijesu odrekli. Ta veza sa prošlošću i nekada skladnom porodicom jako mi puno znači. Vraćamo se kući. Ja sam zadužen za Nošove večernje šetnje.
Utorak, 24. maj
Srijeda, 25. maj
Gostovanje u „Vrućoj stolici“ na „Anteni M“. Pored Dinošine zamjenice osjećam se kao učenik kojem nikako ne ide. Ona se uporno predstavlja za dobru učiteljicu koja zna šta je najbolje za LGBT zajednicu. Više bih joj vjerovao kada bi mi rekla da je lejzbejka ili transdženderka. Onda bih znao da njena priča zaista ima osnova. Nastavljamo druženje u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava. Saznajem da sam predmet različitog tretmana. Saznajem i da ovaj organ mjesecima obmanjuje javnost. Organizator obrazovnih radionica državnih službenika zapravo nije Ministarstvo za ljudska i manjinska prava već se šlepa uz druge. Za strane predavače na toj obuci honorar nije upitan. Za jedinog crnogorskog LGBT aktivistu jeste. Pišem pismo potpredsjedniku Vlade. Nije nam do novca već do senzibiliteta i ravnopravnosti. Ne pristajem na takvo tretiranje domaće LGBT osobe i jedine crnogorske vidljive LGBT grupe. Ozbiljna Vlada, ozbiljan ministar, glupost oko stotinjak eura, bi izbjegli i učinili sve što mogu da ne izgube i to malo povjerenja LGBT zajednice. Valjda će od sada i onima u „Zajedno za LGBT prava“ stvari biti jasnije. Policija me odvodi na gostovanje u Televiziju „Vijesti“. „Prizma“ dobro prolazi. Ne smeta mi osjećaj usamljenosti pri javnim nastupima. Znam da će doći i neka druga vremena.
Četvrtak, 26. maj
Prva povorka ponosa treba da bude proizvod zajedničkih napora i praćena snažnom poilitičkom podrškom. To znači da je istorijski događaj za potvrdu ravnoptravnosti odložen do daljnjeg, dok se Vlada ne uozbilji.
Petak, 27. maj
Ustao sam ranije da bih sredio zajednički travnjak ispred zgrade. Nole je uživao u prskanju sa vodom. Dan nastavljam susretom sa nekoliko novinara. Neki međunarodni partneri se interesuju za odnos policije prema LGBT osobama. Kazao sam da su stvari sve bolje i bolje. Pripremam se za predavanje u „Školi za ljudska i manjinska prava“. Petar mi pruža svu logističku podršku. Oblačim se i odlazim na čitanje dnevnika u Radio Slobodno Evropa. Zanimljivo iskustvo. Dnevnik nijesam vodio od tinejdžerskih dana.
