U Bosni i Hercegovini prošle godine evidentirano je 39 žrtava trgovine ljudima. Nadležna tužilaštva podigla su petnaest optužnica, a za ovo krivično djelo u jedanaest slučajeva osuđeno je trinaest osoba. Žrtve trgovine ljudima u BiH, u posljednjih nekoliko godina, uglavnom su maloljetne bh. državljanke. Prema posljednjoj ocjeni State Departmenta, Bosna i Hercegovina je izvor, destinacija i tranzitna zemlja za muškarce, žene i djecu koji su izloženi trgovini ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i prisilnog rada.
„Ako nisam imala određeni iznos novca koji bih mu dala, on bi me tukao, prijetio, tako da sam morala uvijek nekako da se snalazim. Pištolj bi izvadio, prijetio bi, čupao me za kosu, gurao... Nisam znala šta da radim. Niko mi nije mogao da pomogne.“
Ona je samo jedna od 150 bh. državljanki koje su u poslijednjih pet godina otjerane u seksualno ropstvo. Svoja tragična iskustva tokom višegodišnjeg prisilnog prodavanja tijela ispričala je u sklopu serijala “Javna istraga“ koji su radili Federalna uprava policije i Mebius film produkcija. No, pored trgovine ljudima u svrhu seksualnog izrabljivanja, bh. građani se sve češće susreću sa ovom pošasti s ciljem radne eksploatacije. Jedan od njih je 29-godišnji muškarac, koji se prijavio za posao zidara u građevinskoj firmi u Azerbejdžanu.
„Radovao sam se poslu, zaradi, boljem životu. Odmah po dolasku, poslodavci su nam uzeli dokumente radi viziranja i odredili nam zajednički smještaj. Radili smo dvanaest sati, bez odmora, po kiši, po vjetru, i nismo smjeli ići u WC. Bili smo bez vode, a higijenski uvjeti su bili loši jer je sto ljudi bilo smješteno u manjoj prostoriji. Išao sam raditi bolestan, a nisam smio reći ništa jer su mi govorili: 'Hoćeš traf (kaznu)?'“ priča ovaj muškarac.
Trgovina ljudima u svrhu radne eksploatacije novi je oblik ovog krivičnog djela. Sve je više bh. građana koji u potrazi za bilo kakvim poslom postaju žrtve trgovine ljudima, ističe direktorica Međunarodnog foruma solidarnosti EMMAUS, Amela Efendić.
„Prvenstveno mislim na trgovinu ljudima u svrhu radne eksploatacije, trgovinu ljudima u svrhu prisilnog prosjačenja, prisilnog služenja u kući i svih drugih oblika trgovine ljudima“, navodi Efendić.
Posebna pažnja na prevenciju
S ciljem bolje prevencije i uspješne borbe protiv trgovine ljudima, krivični zakoni u BiH moraju se harmonizirati i u skladu s tim mijenjati. Izmjenama i dopunama člana 186. Krivičnog zakona BiH prvi put se definiše krivično djelo kažnjavanje klijenata za korištenje usluga žrtava trgovine ljudima. Međutim, u entitetskim krivičnim zakonima još uvijek nije ni definisano krivično djelo trgovine ljudima, ističe predsjednica Udruženja tužitelja FBiH, Hajrija Hadžiomerović-Muftić.
„Dolazilo je do toga da se ponekad krivično djelo koje ima sve elemente trgovine ljudima završava kao navođenje na prostituciju, što se nije pokazalo efikasnim, a nije pružalo ni dovoljno osnova za efikasnu i djelotvornu zaštitu žrtava trgovine ljudima“, kaže ona.
Borba protiv trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini dostigla je vrhunac 2010. godine, kada je State Department u svom godišnjem izvještaju o trgovini ljudima, Bosni i Hercegovini dodijelio status zemlje iz 'kategorije 1', što znači da je zemlja dostigla najviši nivou u smislu opredijeljenosti za borbu protiv trgovine ljudima. Dvije godine kasnije BiH je pala među zemlje iz “kategorije 2”. Ambasador Sjedinjenih Američkih Država Patrick Moon kaže da se bh. zakonodavstvo mora harmonizirati kako bi se krivično djelo trgovine ljudima jednako tretiralo na svim sudovima.
„Tužioci moraju promijeniti pristup prema trgovini ljudima i žrtvama te trgovine. Mora se prihvatiti činjenica da je dijete koje je prisiljeno na brak ili prosjačenje, umjesto da ide u školu, žrtva trgovine ljudima kao i svaka druga osoba zatočena u ropstvu. Mora se nešto uraditi po tom pitanju, a ne stalno iznalaziti izgovore i pozivati se na etničke stereotipe”, naglašava Moon.
Nakon što je pristupila Konvenciji UN o borbi protiv organizovanog kriminala i njenom dodatnom protokolu o sprečavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovine ljudima, Bosna i Hercegovina je do sada provela tri akciona plana. Vijeće ministara BiH nedavno je usvojilo strategiju i akcioni plan o suprotstavljanju trgovini ljudima za period 2013.-2015. Posebnu pažnju novi strateški dokumenti posvećuju krivičnom gonjenju trgovaca, zaštiti žrtava i prevenciji, ističe ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić.
„Dodatni napori su potrebni i zbog sve prisutnijih novih oblika trgovine ljudima zbog radne eksploatacije, prisilnog prosjačenja, prisilnog vršenja krivičnih djela.“
Prema posljednjem izvještaju State Departmenta Bosna i Hercegovina je izvor, destinacija i tranzitna zemlja za muškarce, žene i djecu koji su izloženi trgovini ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i prisilnog rada. Žrtve iz Bosne i Hercegovine odvode se u Azerbejdžan, Hrvatsku, te zemlje Evropske unije. Tokom 2012. godine evidentirano je 39 žrtava trgovine ljudima, a pretpostavlja se da je njihov broj u BiH i veći.
„Ako nisam imala određeni iznos novca koji bih mu dala, on bi me tukao, prijetio, tako da sam morala uvijek nekako da se snalazim. Pištolj bi izvadio, prijetio bi, čupao me za kosu, gurao... Nisam znala šta da radim. Niko mi nije mogao da pomogne.“
Ona je samo jedna od 150 bh. državljanki koje su u poslijednjih pet godina otjerane u seksualno ropstvo. Svoja tragična iskustva tokom višegodišnjeg prisilnog prodavanja tijela ispričala je u sklopu serijala “Javna istraga“ koji su radili Federalna uprava policije i Mebius film produkcija. No, pored trgovine ljudima u svrhu seksualnog izrabljivanja, bh. građani se sve češće susreću sa ovom pošasti s ciljem radne eksploatacije. Jedan od njih je 29-godišnji muškarac, koji se prijavio za posao zidara u građevinskoj firmi u Azerbejdžanu.
„Radovao sam se poslu, zaradi, boljem životu. Odmah po dolasku, poslodavci su nam uzeli dokumente radi viziranja i odredili nam zajednički smještaj. Radili smo dvanaest sati, bez odmora, po kiši, po vjetru, i nismo smjeli ići u WC. Bili smo bez vode, a higijenski uvjeti su bili loši jer je sto ljudi bilo smješteno u manjoj prostoriji. Išao sam raditi bolestan, a nisam smio reći ništa jer su mi govorili: 'Hoćeš traf (kaznu)?'“ priča ovaj muškarac.
Trgovina ljudima u svrhu radne eksploatacije novi je oblik ovog krivičnog djela. Sve je više bh. građana koji u potrazi za bilo kakvim poslom postaju žrtve trgovine ljudima, ističe direktorica Međunarodnog foruma solidarnosti EMMAUS, Amela Efendić.
„Prvenstveno mislim na trgovinu ljudima u svrhu radne eksploatacije, trgovinu ljudima u svrhu prisilnog prosjačenja, prisilnog služenja u kući i svih drugih oblika trgovine ljudima“, navodi Efendić.
Posebna pažnja na prevenciju
S ciljem bolje prevencije i uspješne borbe protiv trgovine ljudima, krivični zakoni u BiH moraju se harmonizirati i u skladu s tim mijenjati. Izmjenama i dopunama člana 186. Krivičnog zakona BiH prvi put se definiše krivično djelo kažnjavanje klijenata za korištenje usluga žrtava trgovine ljudima. Međutim, u entitetskim krivičnim zakonima još uvijek nije ni definisano krivično djelo trgovine ljudima, ističe predsjednica Udruženja tužitelja FBiH, Hajrija Hadžiomerović-Muftić.
Ilustracija
„Dolazilo je do toga da se ponekad krivično djelo koje ima sve elemente trgovine ljudima završava kao navođenje na prostituciju, što se nije pokazalo efikasnim, a nije pružalo ni dovoljno osnova za efikasnu i djelotvornu zaštitu žrtava trgovine ljudima“, kaže ona.
Borba protiv trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini dostigla je vrhunac 2010. godine, kada je State Department u svom godišnjem izvještaju o trgovini ljudima, Bosni i Hercegovini dodijelio status zemlje iz 'kategorije 1', što znači da je zemlja dostigla najviši nivou u smislu opredijeljenosti za borbu protiv trgovine ljudima. Dvije godine kasnije BiH je pala među zemlje iz “kategorije 2”. Ambasador Sjedinjenih Američkih Država Patrick Moon kaže da se bh. zakonodavstvo mora harmonizirati kako bi se krivično djelo trgovine ljudima jednako tretiralo na svim sudovima.
„Tužioci moraju promijeniti pristup prema trgovini ljudima i žrtvama te trgovine. Mora se prihvatiti činjenica da je dijete koje je prisiljeno na brak ili prosjačenje, umjesto da ide u školu, žrtva trgovine ljudima kao i svaka druga osoba zatočena u ropstvu. Mora se nešto uraditi po tom pitanju, a ne stalno iznalaziti izgovore i pozivati se na etničke stereotipe”, naglašava Moon.
Nakon što je pristupila Konvenciji UN o borbi protiv organizovanog kriminala i njenom dodatnom protokolu o sprečavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovine ljudima, Bosna i Hercegovina je do sada provela tri akciona plana. Vijeće ministara BiH nedavno je usvojilo strategiju i akcioni plan o suprotstavljanju trgovini ljudima za period 2013.-2015. Posebnu pažnju novi strateški dokumenti posvećuju krivičnom gonjenju trgovaca, zaštiti žrtava i prevenciji, ističe ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić.
„Dodatni napori su potrebni i zbog sve prisutnijih novih oblika trgovine ljudima zbog radne eksploatacije, prisilnog prosjačenja, prisilnog vršenja krivičnih djela.“
Prema posljednjem izvještaju State Departmenta Bosna i Hercegovina je izvor, destinacija i tranzitna zemlja za muškarce, žene i djecu koji su izloženi trgovini ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i prisilnog rada. Žrtve iz Bosne i Hercegovine odvode se u Azerbejdžan, Hrvatsku, te zemlje Evropske unije. Tokom 2012. godine evidentirano je 39 žrtava trgovine ljudima, a pretpostavlja se da je njihov broj u BiH i veći.