U Hrvatskoj je očekivano došlo do smjene vlasti. Pobjednička koalicija Kukuriku rezultatski je trijumfirala, ali se ne ponaša trijumfalistički. Poraženi HDZ doživio je najveći debakl u povijesti, ali to ne priznaje. Sraz „rođačke“, klijentelističke i moderne, demokratske političke kulture odredit će hrvatsku budućnost.
Građani su izabrali promjene uvjerljivo i ultimativno.
Osamdeset naspram 47 saborskih mandata, pobjeda u osam od deset izbornih jedinica. U svim gradovima, svugdje dokle je stigao asfalt, kako se to voli reći, osim u Gospiću, Drnišu, Kninu, Imotskom, Sinju i Pakracu, pobijedila je dojučerašnja opozicija. Dobila je više od 950.000 glasova, a HDZ s partnerima 540.000.
U zemlji u kojoj je još uvijek, voljom deklasiranog HDZ-a, više od pola milijuna nepostojećih birača.
Hrvatskoj demokratskoj zajednici, koja je na optuženičkoj klupi kao stranka i čiji dojučerašnji korifeji završavaju u pritvoru ili zatvoru, više od pola milijuna birača i dalje vjeruje. I to je činjenica o kojoj treba voditi računa.
Kao i o onoj da je zbog postojećeg izbornog zakonodavstva 26 posto glasova otišlo
„u vjetar“, da čak četvrtina glasača koji su izašli na izbore nemaju predstavnika svoje političke opcije u parlamentu.
Pobjeda od koje boli glava.
Koalicija lijevog centra preuzima vlast u trenutku najveće gospodarske krize koju mnogi nazivaju depresijom. Državna je blagajna prazna, milijarde dugova nesmiljeno stižu na naplatu.
Svi su pokazatelji zabrinjavajući, rokovi za rješavanje najurgentnijih problema zastrašujuće mali. Proračunski deficit je 6 posto, vanjski dug nadmašuje brutto društveni proizvod, unutarnja nelikvidnost doseže 40 milijardi kuna, blizu 5,5 milijardi eura. Međusobna neplaćanja prijete blokadi ionako smalaksale privrede.
Stope rasta kreću se oko 0,5 posto, nezaposlenost raste. Već iz budžeta za iduću godinu međunarodni kreditori i rejting agencije iščitat će reformski plan nove vlade. Ne bude li proračun smanjen, a s njime i javna potrošnja i ne bude li jasan smjer reformi, kreditni rejting zemlje past će u zonu tzv. „smeća“. Zaduživanje će postati skuplje. Omča oko vrata će se dodatno stegnuti. A smanjenje proračuna donijet će potencijalnu socijalnu bombu pred vrata Banskih dvora.
I sve to treba učiniti u trenutku najveće krize u Europskoj uniji, kada najvažnije članice predlažu rješenja kojima bi zaštitila prije svega sebe.
Pod izoštrenim okom javnosti
U sve turbulentnijoj Evropi od 17 članica evrozone njih čak 15 strepi od pada kreditnog boniteta.
Utjeha pobjednicima? Ne, već činjenica. O kojoj se oni još ne izjašnjavaju.
A u te okvire se treba situirati, Hrvatska nije izolirani otok.
Ono što može i treba, i što je samo na njoj, je pronaći takva rješenja koja će omogućiti gospodarstvu da dođe do daha, investitorima ukloniti prepreke,
Treba pričekati konkretni program nove vlade za bilo kakve ozbiljnije procjene. Predizborni je bio uopćen i tražio je samo povjerenje i mandat za dokazivanje. To su dobili.
Ni 24 sata nakon završetka izbora, na novinarsko pitanje budućem premijeru Zoranu Milanoviću, koja je razlika između ove i koalicije iz 2000-te na čelu s pokojnim Račanom, Milanović odgovara: mi smo ideološki istomišljenici. Neće biti razmimoilaženja oko strateških gospodarskih i političkih reformi. Na isto pitanje, vjerojatna buduća potpredsjednica vlade Milanka Opačić kazala je – građanima moramo reći punu istinu o tome što smo zatekli i jasno i javno objašnjavati svaki svoj potez.
Uskoro će imati priliku to i dokazati.
Novoizabrana vlast pobjedu je dobila na povjerenje, više nego na program. Bit će pod izoštrenim okom javnosti, koja je postala iznimno osjetljiva na manipulativne i korumpirane političare. Barem neka korist od godina HDZ-eove vladavine koja je javni život brutalizirala klijentelizmom i korupcijom biblijskih razmjera
Nova vlast je u prigodi, do ulaska u Europsku uniju 2013. godine, civilizirati politički život.
Osamdeset naspram 47 saborskih mandata, pobjeda u osam od deset izbornih jedinica. U svim gradovima, svugdje dokle je stigao asfalt, kako se to voli reći, osim u Gospiću, Drnišu, Kninu, Imotskom, Sinju i Pakracu, pobijedila je dojučerašnja opozicija. Dobila je više od 950.000 glasova, a HDZ s partnerima 540.000.
U zemlji u kojoj je još uvijek, voljom deklasiranog HDZ-a, više od pola milijuna nepostojećih birača.
Hrvatskoj demokratskoj zajednici, koja je na optuženičkoj klupi kao stranka i čiji dojučerašnji korifeji završavaju u pritvoru ili zatvoru, više od pola milijuna birača i dalje vjeruje. I to je činjenica o kojoj treba voditi računa.
Kao i o onoj da je zbog postojećeg izbornog zakonodavstva 26 posto glasova otišlo
Koalicija lijevog centra preuzima vlast u trenutku najveće gospodarske krize koju mnogi nazivaju depresijom. Državna je blagajna prazna, milijarde dugova nesmiljeno stižu na naplatu.
„u vjetar“, da čak četvrtina glasača koji su izašli na izbore nemaju predstavnika svoje političke opcije u parlamentu.
Pobjeda od koje boli glava.
Koalicija lijevog centra preuzima vlast u trenutku najveće gospodarske krize koju mnogi nazivaju depresijom. Državna je blagajna prazna, milijarde dugova nesmiljeno stižu na naplatu.
Svi su pokazatelji zabrinjavajući, rokovi za rješavanje najurgentnijih problema zastrašujuće mali. Proračunski deficit je 6 posto, vanjski dug nadmašuje brutto društveni proizvod, unutarnja nelikvidnost doseže 40 milijardi kuna, blizu 5,5 milijardi eura. Međusobna neplaćanja prijete blokadi ionako smalaksale privrede.
Stope rasta kreću se oko 0,5 posto, nezaposlenost raste. Već iz budžeta za iduću godinu međunarodni kreditori i rejting agencije iščitat će reformski plan nove vlade. Ne bude li proračun smanjen, a s njime i javna potrošnja i ne bude li jasan smjer reformi, kreditni rejting zemlje past će u zonu tzv. „smeća“. Zaduživanje će postati skuplje. Omča oko vrata će se dodatno stegnuti. A smanjenje proračuna donijet će potencijalnu socijalnu bombu pred vrata Banskih dvora.
I sve to treba učiniti u trenutku najveće krize u Europskoj uniji, kada najvažnije članice predlažu rješenja kojima bi zaštitila prije svega sebe.
Pod izoštrenim okom javnosti
U sve turbulentnijoj Evropi od 17 članica evrozone njih čak 15 strepi od pada kreditnog boniteta.
Utjeha pobjednicima? Ne, već činjenica. O kojoj se oni još ne izjašnjavaju.
A u te okvire se treba situirati, Hrvatska nije izolirani otok.
Ono što može i treba, i što je samo na njoj, je pronaći takva rješenja koja će omogućiti gospodarstvu da dođe do daha, investitorima ukloniti prepreke,
Zoran Milanović na glasanju u Zagrebu, 4. prosinac 2011.
zaposlenima zajamčiti poštenu naknadu i radna prava, profesionalizirati i depolitizirati javnu upravu, pravosuđe, policiju. Uključiti građane u procese donošenja odluka.Treba pričekati konkretni program nove vlade za bilo kakve ozbiljnije procjene. Predizborni je bio uopćen i tražio je samo povjerenje i mandat za dokazivanje. To su dobili.
Ni 24 sata nakon završetka izbora, na novinarsko pitanje budućem premijeru Zoranu Milanoviću, koja je razlika između ove i koalicije iz 2000-te na čelu s pokojnim Račanom, Milanović odgovara: mi smo ideološki istomišljenici. Neće biti razmimoilaženja oko strateških gospodarskih i političkih reformi. Na isto pitanje, vjerojatna buduća potpredsjednica vlade Milanka Opačić kazala je – građanima moramo reći punu istinu o tome što smo zatekli i jasno i javno objašnjavati svaki svoj potez.
Uskoro će imati priliku to i dokazati.
Novoizabrana vlast pobjedu je dobila na povjerenje, više nego na program. Bit će pod izoštrenim okom javnosti, koja je postala iznimno osjetljiva na manipulativne i korumpirane političare. Barem neka korist od godina HDZ-eove vladavine koja je javni život brutalizirala klijentelizmom i korupcijom biblijskih razmjera
Nova vlast je u prigodi, do ulaska u Europsku uniju 2013. godine, civilizirati politički život.