Prvačići u sarajevskoj Osnovnoj školi "Osman Nakaš" vlastitim su primjerom pokazali što znači solidarnost, prihvaćanje drugačijeg te pravo prijateljstvo. Sa svojim školskim prijateljem Zejdom koji je gluhonijem, oni i njihova učiteljica uče znakovni jezik kako bi se mogli družiti i zajedno učiti. Na društvenim mrežama je pokrenuta inicijativa da se učiteljici Saneli Ljumanović dodijeli ovogodišnja Šestoaprilska nagrada.
Zejd (6) i njegova učiteljica komuniciraju znakovnim jezikom. Počeli su ga učiti prije tri mjeseca kako bi se učiteljica i ostala djeca u razredu mogli bolje razumjeti sa Zejdom, koji je gluhonijem.
Svi u razredu imaju svoj znak po kojem ih može prepoznavati Zejd. Anesa, Tarik, Denis i Vedad govore koji su njihovi znakovi i kako se druže:
Vaš browser nepodržava HTML5
Mišljenja Anese, Tarika, Denisa i Vedada
Svakog četvrtka u I-2 razredu Osnovne škole "Osman Nakaš" i učiteljica Sanela Ljumanović ponovno sjeda u školsku klupu i uči znakovni jezik.
"Mi smo naučili dosta riječi, sad to trebamo povezivati u rečenice, u one brze svakodnevne situacije i mnogo dobro napredujemo. Zejd je sretan, nasmijan, zadovoljan. Mi se tako družimo s njim, a sretni smo jer smo naučili jezik više. Djeca se uče da vide nekog drugačijeg, da to sasvim normalno prihvate i da se adekvatno ponašaju. Tako da smo sad svi sretni", kaže učiteljica Ljumanović.
Kada je Zejd u rujnu prošle godine krenuo u školu, nije znao komunicirati znakovnim jezikom. Njegova majka Mirzana Ćoralić dvojila se u koju školu upisati dječaka.
"To je mač sa dvije oštrice, nisam znala hoću li pogriješiti ili ne. Sada mislim da nisam pogriješila jer je Zejd sretan i motivisan, jer pored sebe ima zdravu okolinu. Djeca su ga fino prihvatila, i on njih, i dobro napreduje", ističe Zejdova majka.
Osim Zejdu, vještina koju su prvačići brzo savladali mnogo znači i drugoj djeci, kao i njihovim roditeljima.
Znakovni jezik, ilustracija
"I mi smo u tome, i mi učimo jer nam djeca prenose šta su naučila u školi. Sretni su, i mislim da je jako važno, kako za Zejda, tako i za njih jer već sada razvijaju osjećaj empatije, saosjećanja sa drugima, i vjerujem da će i dalje u životu imati taj osjećaj", iskreno će Zumreta Džinović majka je Zejdovog školskog kolege, Muhameda.
Inicijativu za učenjem jezika za gluhe i nagluhe su pokrenuli roditelji djece i učiteljica. Tečaj plaćaju roditelji, a i u ovom slučaju pokazala se ljudska solidarnost.
"U slučaju da neko dijete nije u situaciji da plati, to plati neki drugi roditelj. Samo ja znam tu tajnu ko je za koga platio. Bitno je da svi dolazimo na kurs i da se svi osjećamo sretno i zadovoljno", objašnjava učiteljica Sanela Ljumanović.
Primjer ove male zajednice pokazuje da pojedinci mogu učiniti mnogo. Osim gradiva, prvačići su u kratko vrijeme naučili i pokazali drugima što znači pravo prijateljstvo. Škola je to koju će nositi sa sobom cijeli život.