Zloupotreba službenih vozila u privatne svrhe je toliko rasprostranjena u Vladi i drugim državnim institucijama u Crnoj Gori, da građani svakodnevno fotografišu prekršioce širom zemlje. No, od nedavno ima i onih uhvaćenih, kako državnim automobilom prelaze državnu granicu sa svojom porodicom i prijateljima. Državni službenici, državnim autom, putuju na more, planine, prevoze drva za ogrjev ili idu u svatove.
Koliko su građani svjesni da vlast žmuri nad činjenicom da nesavijesni službenici troše njihov novac, saznaćete u razgovoru sa Milanom Radovićem iz Inicijative mladih za ljudska prava.
Radović: Upravo tako. Juna 2009. godine smo po prvi put podnijeli krivičnu prijavu na Vrhovnom državnom tužilaštvu u Crnoj Gori, kako bi procesirali službenike koji su automobile koristili u privatne svrhe, u odlazak u šoping centre. Ta krivična prijava nikada nije dobila reakciju sa nadležnog Tužilaštva. Mi smo i ove godine podnijeli još jednu krivičnu prijavu, koja još uvijek nije dobila nikakvu reakciju.
Sankcije, koje su izrečene na osnovu Uredbi o korišćenju službenih automobila, koje je donijela Vlada, sprovedene su dva puta, za dva službenika, a kazna je bila oduzimanje 30 posto od plate. Smatramo da to nije dovoljna kazna da bi se ova svakodnevna pojava suzbila.
Nastavili smo da nadležnim državnim institucijama dostavljamo dokaze o masovnosti ove pojave. Upravo juče smo dostavili posljednje fotografije koje govore o svakodnevnosti te pojave, koja pokazuje da smo država koja se rasipa i da nismo siromašna država. U tom primjeru smo vidjeli da se čak državni automobili koriste i van granica Crne Gore, u privatne svrhe, što je zaista zabrinjavajuće. Neshvatljiva je reakcija državnih institucija da još uvijek ćute.
Radović: Rekao bih da tu ima više elemenata, između ostalog i ova dva koja ste naveli. Naravno da se radi o blagim kaznama. Mi smo mišljenja da onaj službenik, koji na ovakav način zloupotrebi službeni položaj, što u opštem smislu i u opštoj definiciji predstavlja i sam čin korupcije, svakako treba da snosi mnogo veće odgovornosti i sankcije. Jedna od njih je oduzimanje službenog automobila i nemogućnost da taj službenik više ikada dobije na raspolaganje službeni automobil, a u zavisnosti od visine štete koju taj službenik načini, smatramo da bi on trebao da bude i otpušten sa posla.
Smatramo da Tužilaštvo ne pokreće krivične prijave koje smo mi podnijeli iz razloga što smo mi i njihove službenike uhvatili u zloupotrebi službenih automobila. Izgleda da je ta pojava toliko rasprostranjena, da je postala normalna i očekivano ponašanje državnih službenika. Mislimo da se to što prije mora mijenjati, ukoliko želimo da budemo država koja je odgovorna prema svojim građanima, a onda i prema svim onim zakonskim obavezama i propisima.
Zabrinjava i to što su pojedini službenici, već kažnjeni, nastavili da koriste državne automobile na isti način. Našu akciju, ocjenjujući špijunskom. Sveli su je na lična prepucavanja, što je zaista posljedica lošeg kažnjavanja i neodgovornog odnosa državnih institucija, koje bi trebale sve ove slučajeve da procesiraju, da zaista pokažu da takvo ponašanje nije ponašanje koje treba da bude primjer državnim službenicima.
Radović: Upravo tako. Građani su ovdje oštećeni jer mi smatramo da se radi o ogromnim sredstvima koji se rasipaju i koji mogu biti usmjereni na mnogo potrebnije usluge, na prava i interese građana. Sa druge strane nas raduje pristup građana ovoj našoj aktivnosti jer mi svakodnevno od građana dobijamo na desetine informacija i fotografija o različitim oblicima prekoračenja državnih službenika, kada je u pitanju korišćenje državnih automobila u privatne svrhe.
Stalno pozivamo građane da nastave sa ovom akcijom, ali i medije. Jedna nevladina organizacija, na ovakvo ponašanje nadležnih državnih institucija i u ovolikom broju, nema kapacitete ni snage da sama izgura cijelu ovu stvar. Zato su svi dobri došli, koji imaju dobre namjere, da se ova oblast uredi na kvalitetan način i način koji dolikuje demokratskoj državi.
Liste moraju biti javne
Radović: Na osnovu fotografija i javljanja građana mi imamo utisak da su građani prepoznali ovu akciju i da sve više prepoznaju zloupotrebe državnih automobila. Jedan od najvažnijih problema jeste da postoji veliki broj državnih automobila koji nose civilne tablice i na njima ne postoji nikakva oznaka da pripadaju određenoj državnoj instituciji ili ustanovi. Uvijek insistiramo kod nadležnih da što prije sve automobile, osim onih koji se koriste za protokolarne svrhe ili koja koriste zaštićena lica, koja po prirodi svog posla ne mogu biti označena, označe da pripadaju, i kojoj, državnoj instituciji, kako bi ovaj posao mogao da bude mnogo lakši za praćenje. Svaka zloupotreba na taj način bi se lakše identifikovala i prijavila nadležnima.
Odnos nadležnih u tom smjeru je pasivan. Kao nevladina organizacija smatramo da ono što je vlasništvo svih nas u Crnoj Gori, treba da bude označeno i vidljivo da pripada građanima. Smatramo da još uvijek ne postoji svijest o transparentnom radu i o obavezi takvog rada, kao jednom načinu rada koji mora da bude prisutan kako bi vlast mogla da kaže da je odgovorna prema građanima u trošenju njihovih sredstava, koje mi izdvajamo.
Radović: Ta lista je sada veoma duga i teško da bih je mogao cijelu navesti. Uobičajene i standardne aktivnosti, koje primjenjuju državni službenici kada koriste državne automobile u privatne svrhe, su prije svega odlazak u šoping, tržne centre, pijace, odmore, izletišta, plaže, planine. Posljednji primjer je i inostranstvo. Prevoze čak i građevinski materijal u putničkim automobilima. Na jednoj svadbi su bila okićena čak dva državna automobila. Tu je odlazak i na sahrane.
Od prije neki dan imamo informaciju od građana da visoki policijski službenici, koji su angažovani privatno kao delegati na fudbalskim utakmicama, odlaze tamo službenim automobilima, a za taj posao dobiju nadoknade za gorivo, pređene kilometre i dnevnice.
Smatramo da je to sve posljedica jednog neažurnog neodgovornog odnosa nadležnih državnih institucija, koje za vrlo kratko vrijeme ovu oblast mogu da urede samo ukoliko se pokrenu.
Radović: Da je oprošteno - ne znamo. U neposrednom razgovoru sa predstavnicima, ali i ambasadorima u Crnoj Gori, saznali smo da državni službenici u rijetkim slučajevima mogu da duže auto i da ga dobiju na raspolaganje, ali se radi o situacijama kada postoje objektivne potrebe. Znamo da su čak i ministri u zemljama EU bili smjenjivani jer su koristili službene automobile u privatne svrhe.
Mi smatramo da postoji mnogo više automobila, nego što su potrebne državne službe i tražimo da se broj automobil redukuje. Liste moraju biti javne.
Kod nas se sankcije do sada odnose samo na 30 posto od plate, a taj službenik nastavlja i dalje da koristi isti taj auto u privatne svrhe, čak možda i češće nego prije sankcije, a sve na štetu građana Crna Gore. Suština jeste da sankcije moraju biti mnogo veće i one se moraju kretati od dobijanja otkaza, pa do uzimanja automobila, ali i zabrane korišćenja bilo kakvih drugih državnih resursa.
Koliko su građani svjesni da vlast žmuri nad činjenicom da nesavijesni službenici troše njihov novac, saznaćete u razgovoru sa Milanom Radovićem iz Inicijative mladih za ljudska prava.
RSE: Nebrojeno ste puta, putem saopštenja i javnih istupa vaših kolega, ukazivali na rasprostranjenost zloupotrebe službenih automobila u privatne svrhe. Čini se da institucije, bar u većini, nisu na pravi način reagovale?!
Radović: Upravo tako. Juna 2009. godine smo po prvi put podnijeli krivičnu prijavu na Vrhovnom državnom tužilaštvu u Crnoj Gori, kako bi procesirali službenike koji su automobile koristili u privatne svrhe, u odlazak u šoping centre. Ta krivična prijava nikada nije dobila reakciju sa nadležnog Tužilaštva. Mi smo i ove godine podnijeli još jednu krivičnu prijavu, koja još uvijek nije dobila nikakvu reakciju.
Sankcije, koje su izrečene na osnovu Uredbi o korišćenju službenih automobila, koje je donijela Vlada, sprovedene su dva puta, za dva službenika, a kazna je bila oduzimanje 30 posto od plate. Smatramo da to nije dovoljna kazna da bi se ova svakodnevna pojava suzbila.
Nastavili smo da nadležnim državnim institucijama dostavljamo dokaze o masovnosti ove pojave. Upravo juče smo dostavili posljednje fotografije koje govore o svakodnevnosti te pojave, koja pokazuje da smo država koja se rasipa i da nismo siromašna država. U tom primjeru smo vidjeli da se čak državni automobili koriste i van granica Crne Gore, u privatne svrhe, što je zaista zabrinjavajuće. Neshvatljiva je reakcija državnih institucija da još uvijek ćute.
RSE: Među posljednjim slučajevima zloupotrebe, pojavljuju se stari znanci – osobe, koje su i pored ranijih sankcija za istu stvar, ponovo zloupotrijebile službeni automobil. Da li nam to govori o blagim sankcijama ili možda o upornosti prekršilaca?
Radović: Rekao bih da tu ima više elemenata, između ostalog i ova dva koja ste naveli. Naravno da se radi o blagim kaznama. Mi smo mišljenja da onaj službenik, koji na ovakav način zloupotrebi službeni položaj, što u opštem smislu i u opštoj definiciji predstavlja i sam čin korupcije, svakako treba da snosi mnogo veće odgovornosti i sankcije. Jedna od njih je oduzimanje službenog automobila i nemogućnost da taj službenik više ikada dobije na raspolaganje službeni automobil, a u zavisnosti od visine štete koju taj službenik načini, smatramo da bi on trebao da bude i otpušten sa posla.
Smatramo da Tužilaštvo ne pokreće krivične prijave koje smo mi podnijeli iz razloga što smo mi i njihove službenike uhvatili u zloupotrebi službenih automobila.
Smatramo da Tužilaštvo ne pokreće krivične prijave koje smo mi podnijeli iz razloga što smo mi i njihove službenike uhvatili u zloupotrebi službenih automobila. Izgleda da je ta pojava toliko rasprostranjena, da je postala normalna i očekivano ponašanje državnih službenika. Mislimo da se to što prije mora mijenjati, ukoliko želimo da budemo država koja je odgovorna prema svojim građanima, a onda i prema svim onim zakonskim obavezama i propisima.
Zabrinjava i to što su pojedini službenici, već kažnjeni, nastavili da koriste državne automobile na isti način. Našu akciju, ocjenjujući špijunskom. Sveli su je na lična prepucavanja, što je zaista posljedica lošeg kažnjavanja i neodgovornog odnosa državnih institucija, koje bi trebale sve ove slučajeve da procesiraju, da zaista pokažu da takvo ponašanje nije ponašanje koje treba da bude primjer državnim službenicima.
RSE: Državni funkcioner zapravo zloupotrebljava novac crnogorskih građana. Gorivo, održavanje i servisiranje tih vozila nije ni malo jeftino, a sve to pak plaćaju građani na koncu.
Radović: Upravo tako. Građani su ovdje oštećeni jer mi smatramo da se radi o ogromnim sredstvima koji se rasipaju i koji mogu biti usmjereni na mnogo potrebnije usluge, na prava i interese građana. Sa druge strane nas raduje pristup građana ovoj našoj aktivnosti jer mi svakodnevno od građana dobijamo na desetine informacija i fotografija o različitim oblicima prekoračenja državnih službenika, kada je u pitanju korišćenje državnih automobila u privatne svrhe.
Stalno pozivamo građane da nastave sa ovom akcijom, ali i medije. Jedna nevladina organizacija, na ovakvo ponašanje nadležnih državnih institucija i u ovolikom broju, nema kapacitete ni snage da sama izgura cijelu ovu stvar. Zato su svi dobri došli, koji imaju dobre namjere, da se ova oblast uredi na kvalitetan način i način koji dolikuje demokratskoj državi.
Liste moraju biti javne
RSE: Crnogorski građani su dijelom svjesni da se zloupotrebljava njihov novac, budući da upravo od njih dobijate fotografije automobila koji se koriste u privatne svrhe. Da li mislite da u ovoj vlasti razmišljaju da takvim postupcima, i ne kažnjavanjem prekršilaca, ostavljaju veoma tužnu sliku o sebi, kao o rasipnicima novca građana? Da li razmišljaju o tome da ih to dugoročno čak politički može koštati? Imate li utisak da onaj dio javnosti, koji razmišlja građanski, upravo ovako gleda na zloupotrebu i njeno nesankcionisanje?
Radović: Na osnovu fotografija i javljanja građana mi imamo utisak da su građani prepoznali ovu akciju i da sve više prepoznaju zloupotrebe državnih automobila. Jedan od najvažnijih problema jeste da postoji veliki broj državnih automobila koji nose civilne tablice i na njima ne postoji nikakva oznaka da pripadaju određenoj državnoj instituciji ili ustanovi. Uvijek insistiramo kod nadležnih da što prije sve automobile, osim onih koji se koriste za protokolarne svrhe ili koja koriste zaštićena lica, koja po prirodi svog posla ne mogu biti označena, označe da pripadaju, i kojoj, državnoj instituciji, kako bi ovaj posao mogao da bude mnogo lakši za praćenje. Svaka zloupotreba na taj način bi se lakše identifikovala i prijavila nadležnima.
Odnos nadležnih u tom smjeru je pasivan. Kao nevladina organizacija smatramo da ono što je vlasništvo svih nas u Crnoj Gori, treba da bude označeno i vidljivo da pripada građanima. Smatramo da još uvijek ne postoji svijest o transparentnom radu i o obavezi takvog rada, kao jednom načinu rada koji mora da bude prisutan kako bi vlast mogla da kaže da je odgovorna prema građanima u trošenju njihovih sredstava, koje mi izdvajamo.
RSE: Za šta sve prekršioci koriste službena auta? Čuven je onaj što je autom otišao na svadbu ali i onaj koji je auto koristio za transport drva za ogrev.
Radović: Ta lista je sada veoma duga i teško da bih je mogao cijelu navesti. Uobičajene i standardne aktivnosti, koje primjenjuju državni službenici kada koriste državne automobile u privatne svrhe, su prije svega odlazak u šoping, tržne centre, pijace, odmore, izletišta, plaže, planine. Posljednji primjer je i inostranstvo. Prevoze čak i građevinski materijal u putničkim automobilima. Na jednoj svadbi su bila okićena čak dva državna automobila. Tu je odlazak i na sahrane.
Od prije neki dan imamo informaciju od građana da visoki policijski službenici, koji su angažovani privatno kao delegati na fudbalskim utakmicama, odlaze tamo službenim automobilima, a za taj posao dobiju nadoknade za gorivo, pređene kilometre i dnevnice.
Smatramo da je to sve posljedica jednog neažurnog neodgovornog odnosa nadležnih državnih institucija, koje za vrlo kratko vrijeme ovu oblast mogu da urede samo ukoliko se pokrenu.
RSE: Da li znate za neku od zemlja EU, gdje je nekom funkcioneru ili njegovom saradniku oproštena zloupotreba službenog vozila u privatne svrhe ili primjer kako to zapadne zemlje sankcionišu?
Radović: Da je oprošteno - ne znamo. U neposrednom razgovoru sa predstavnicima, ali i ambasadorima u Crnoj Gori, saznali smo da državni službenici u rijetkim slučajevima mogu da duže auto i da ga dobiju na raspolaganje, ali se radi o situacijama kada postoje objektivne potrebe. Znamo da su čak i ministri u zemljama EU bili smjenjivani jer su koristili službene automobile u privatne svrhe.
Mi smatramo da postoji mnogo više automobila, nego što su potrebne državne službe i tražimo da se broj automobil redukuje. Liste moraju biti javne.
Kod nas se sankcije do sada odnose samo na 30 posto od plate, a taj službenik nastavlja i dalje da koristi isti taj auto u privatne svrhe, čak možda i češće nego prije sankcije, a sve na štetu građana Crna Gore. Suština jeste da sankcije moraju biti mnogo veće i one se moraju kretati od dobijanja otkaza, pa do uzimanja automobila, ali i zabrane korišćenja bilo kakvih drugih državnih resursa.