Danas je u identifikacijskom centru u Tuzli identificirano 8 žrtava sa područja Zvornika, Bratunca, Vlasenice i Biljeljine, a najmlađa žrtva Samra Alić imala je dvije i pol godine.
Identifikacija žrtava aktuelizirala je pitanje kada će žrtve čekati na procesuiranje svih odgovornih za ratne zločine. I u ovoj godini, naime, obiteljima žrtava ponovno je obećano da će najodgovorniji za ratne zločine počinjene na području BiH biti uhićeni i dobiti zasluženu kaznu.
Žrtve su, međutim, izgubile povjerenje u pravosudne institucije i smatraju ih političkim.
Za sve zločine na području Vlasenice u Haagu je, primjerice, osuđen jedan komandir straže koncentracijskog logora kroz koji prošlo preko 5000 osoba. Pred domaćim sudovima vode se tek dva postupka.
“To su podaci koji govore o katastrofalnom odnosu i pristuopu prema zločinima koji su počinjeni. Što se tiče istraga tu nemamo puno uvida, gdje god pitamo dobivamo samo informacije da je sve u fazi istrage”, kaže Dževad Bektašević, predsjednik Udruženja porodica žrtava rata iz Vlasenice.
NEMA POLITIČKE VOLJE
Hakija Smailović, tajnik Udruženja obitelji zarobljenih osoba iz Zvornika kaže da ključnu ulogu u procesuiranju odogovornih ima samo politička volja:
“Kada bi se Europska unija uključila i preuzela na sebe sve, procesuiranje bi se brzo završilo. Ukoliko bi bilo političke volje uspjelo bi se. Očigledno je da se pokušava otjerati i ovom malo sudija jer nekome nije stalo da se dođe do pravde.”
Sve ovo, smatra Smailović, šalje i jednu nepovoljnu poruku za buduće generacije koje će biti svjedoci nekažnjavanja i neprocesuiranja ratnih zločinaca:
“Danas, nakon 20 godina, možemo na prste jedne ruke nabrojati zločince koji su procesuirani. Procesi suđenja nemaju nekog rezultata. Ljudi više ne vjeruju i pitanje je koliko će obitelji uopće više dočekati satisfakciju da pravda bude zadovoljena.”
Dževad Bektašević progovorio je i o budućnosti procesuiranja odgovornih, ali i svjedoka ratnih zločina koje ne daje nadu žrtvama:
“Pored počinilaca koji napuištaju ovaj svijet bez javnog odgovaranja i sami svjedoci postaju zbog starosne dobi i zdravstvenih tegoba, tužilački rečeno, neupotrebljivi svjedoci. Dugi niz godina sudovi koji su se formirali te institucije i istraživački timovi uzimali su izjave svjedoke. Te izjave, prema najnovijim zakonima, nisu više upotrebljive.”
I 15 godina nakon rata još uvijek nema zvaničnog spiska počinitelja ratnih zločina, a ni država BiH nema evidenciju ljudskih žrtava iz proteklog rata.
Identifikacija žrtava aktuelizirala je pitanje kada će žrtve čekati na procesuiranje svih odgovornih za ratne zločine. I u ovoj godini, naime, obiteljima žrtava ponovno je obećano da će najodgovorniji za ratne zločine počinjene na području BiH biti uhićeni i dobiti zasluženu kaznu.
Žrtve su, međutim, izgubile povjerenje u pravosudne institucije i smatraju ih političkim.
Za sve zločine na području Vlasenice u Haagu je, primjerice, osuđen jedan komandir straže koncentracijskog logora kroz koji prošlo preko 5000 osoba. Pred domaćim sudovima vode se tek dva postupka.
“To su podaci koji govore o katastrofalnom odnosu i pristuopu prema zločinima koji su počinjeni. Što se tiče istraga tu nemamo puno uvida, gdje god pitamo dobivamo samo informacije da je sve u fazi istrage”, kaže Dževad Bektašević, predsjednik Udruženja porodica žrtava rata iz Vlasenice.
NEMA POLITIČKE VOLJE
Hakija Smailović, tajnik Udruženja obitelji zarobljenih osoba iz Zvornika kaže da ključnu ulogu u procesuiranju odogovornih ima samo politička volja:
“Kada bi se Europska unija uključila i preuzela na sebe sve, procesuiranje bi se brzo završilo. Ukoliko bi bilo političke volje uspjelo bi se. Očigledno je da se pokušava otjerati i ovom malo sudija jer nekome nije stalo da se dođe do pravde.”
Sve ovo, smatra Smailović, šalje i jednu nepovoljnu poruku za buduće generacije koje će biti svjedoci nekažnjavanja i neprocesuiranja ratnih zločinaca:
“Danas, nakon 20 godina, možemo na prste jedne ruke nabrojati zločince koji su procesuirani. Procesi suđenja nemaju nekog rezultata. Ljudi više ne vjeruju i pitanje je koliko će obitelji uopće više dočekati satisfakciju da pravda bude zadovoljena.”
Dževad Bektašević progovorio je i o budućnosti procesuiranja odgovornih, ali i svjedoka ratnih zločina koje ne daje nadu žrtvama:
“Pored počinilaca koji napuištaju ovaj svijet bez javnog odgovaranja i sami svjedoci postaju zbog starosne dobi i zdravstvenih tegoba, tužilački rečeno, neupotrebljivi svjedoci. Dugi niz godina sudovi koji su se formirali te institucije i istraživački timovi uzimali su izjave svjedoke. Te izjave, prema najnovijim zakonima, nisu više upotrebljive.”
I 15 godina nakon rata još uvijek nema zvaničnog spiska počinitelja ratnih zločina, a ni država BiH nema evidenciju ljudskih žrtava iz proteklog rata.