Radio Slobodna Evropa ove godine obilježava 61 godinu postojanja i 20 godina rada na prostoru bivše Jugoslavije. O tome kako gleda na RSE danas, govori profesor Miodrag Živanović, koji je od početka jedan od naših redovnih sagovornika.
„Moram reći da je 20 godina u životu običnih ljudi doista dugačak period. Možda za istoriju nije, ali za naše obične živote jeste. I u tim životima je upravo uloga Slobodne Evrope bila izuzetno velika, počev od onih najtragičnijih u fizičkom smislu, dakle ratnih događanja, pa sve do danas - jer na ovim našim prostorima mi i sada takođe živimo jednu svojevrsnu tragediju, ali na drugačiji način nego u ratnim godinama. Brojne emisije RSE su nailazile na doista bitan odjek među slušaocima - naravno, i kasnije u razgovorima među ljudima koji su prenosili te informacije - počev od onoga što se zvalo Radio most, što je radio gospodin Omer Karabeg, do različitih emisija upravo o tim gorućim pitanjima našega života. To se vidjelo, takođe, i u poratnim godinama, pa kako rekoh, evo i danas. Ja mislim da je ta uloga nezamjenljiva. Čak s obzirom na karakter sadašnjih odnosa i procesa u BiH i u našem regionu, moglo bi se reći da bi možda trebalo reaktivirati ili još više staviti u prvi plan novinarske izraze koji će se odnositi i ubuduće na povezivanje svih pokidanih niti naših življenja, počev od ekonomije do ekologije. To je jedini medij koji je pokušao upravo to da učini. Skoro da se prihvatio nemoguće misije, ali ta misija je ipak dala rezultate. A vjerovatno će takvi rezultati biti još potrebniji nama u budućem periodu jer, po svemu sudeći, stanje na ovom gotovo nevjerovatnom prostoru, koji zovemo Zapadni Balkan ili Balkan uopšte, će biti još više upereno protiv onoga što je zajedničko, a za ono što nas dijeli.
I još nešto što bih želio ovdje dodati: možda bi bilo dobro, ako bih uzeo sebi slobodu da predložim ljudima koji rade direktno u RSE, da se jednim dijelom više okrenu ekonomskoj matrici s obzirom na doista katastrofalnu situaciju u svim područjima ekonomije, i s obzirom na to je da smo mi već odavno kao taoci prvo etničke matrice postali i taoci onoga što se zove ekonomski kolonijalizam. Ako bi mogli nešto tu napraviti, onda bi možda RSE još obogatila svoj fundus ili ovo što se zove novinarsko kazivanje. Novinarsko kazivanje je danas važnije nego kazivanje akademskih zajednica ili kazivanje političara.
Da dodam na kraju još nešto: moram reći, pošto se mi svi lično znamo u ovoj maloj zemlji i u medijima, da su ljudi koji rade u RSE sjajni ljudi, da je meni kao čovjeku doista uvijek drago sarađivati sa ljudima koji, ne samo kao profesionalci nego baš kao ljudi, imaju šire horizonte nego većina onih koji sebe nazivaju i profesionalcima i ljudima i novinarima. Utoliko, ako i ja budem mogao nešto pomoći u svemu tome, dakle u profiliranju i ovih širih prostora novinarskog kazivanja ili uopšte javnog kazivanja, ja stojim na raspolaganju i biće mi drago da nastavimo jedan posao za koji ja smatram da je zajednički, bez obzira što sam ja jedne strane mikrofona, a vi sa druge.“
„Moram reći da je 20 godina u životu običnih ljudi doista dugačak period. Možda za istoriju nije, ali za naše obične živote jeste. I u tim životima je upravo uloga Slobodne Evrope bila izuzetno velika, počev od onih najtragičnijih u fizičkom smislu, dakle ratnih događanja, pa sve do danas - jer na ovim našim prostorima mi i sada takođe živimo jednu svojevrsnu tragediju, ali na drugačiji način nego u ratnim godinama. Brojne emisije RSE su nailazile na doista bitan odjek među slušaocima - naravno, i kasnije u razgovorima među ljudima koji su prenosili te informacije - počev od onoga što se zvalo Radio most, što je radio gospodin Omer Karabeg, do različitih emisija upravo o tim gorućim pitanjima našega života. To se vidjelo, takođe, i u poratnim godinama, pa kako rekoh, evo i danas. Ja mislim da je ta uloga nezamjenljiva. Čak s obzirom na karakter sadašnjih odnosa i procesa u BiH i u našem regionu, moglo bi se reći da bi možda trebalo reaktivirati ili još više staviti u prvi plan novinarske izraze koji će se odnositi i ubuduće na povezivanje svih pokidanih niti naših življenja, počev od ekonomije do ekologije. To je jedini medij koji je pokušao upravo to da učini. Skoro da se prihvatio nemoguće misije, ali ta misija je ipak dala rezultate. A vjerovatno će takvi rezultati biti još potrebniji nama u budućem periodu jer, po svemu sudeći, stanje na ovom gotovo nevjerovatnom prostoru, koji zovemo Zapadni Balkan ili Balkan uopšte, će biti još više upereno protiv onoga što je zajedničko, a za ono što nas dijeli.
I još nešto što bih želio ovdje dodati: možda bi bilo dobro, ako bih uzeo sebi slobodu da predložim ljudima koji rade direktno u RSE, da se jednim dijelom više okrenu ekonomskoj matrici s obzirom na doista katastrofalnu situaciju u svim područjima ekonomije, i s obzirom na to je da smo mi već odavno kao taoci prvo etničke matrice postali i taoci onoga što se zove ekonomski kolonijalizam. Ako bi mogli nešto tu napraviti, onda bi možda RSE još obogatila svoj fundus ili ovo što se zove novinarsko kazivanje. Novinarsko kazivanje je danas važnije nego kazivanje akademskih zajednica ili kazivanje političara.
Da dodam na kraju još nešto: moram reći, pošto se mi svi lično znamo u ovoj maloj zemlji i u medijima, da su ljudi koji rade u RSE sjajni ljudi, da je meni kao čovjeku doista uvijek drago sarađivati sa ljudima koji, ne samo kao profesionalci nego baš kao ljudi, imaju šire horizonte nego većina onih koji sebe nazivaju i profesionalcima i ljudima i novinarima. Utoliko, ako i ja budem mogao nešto pomoći u svemu tome, dakle u profiliranju i ovih širih prostora novinarskog kazivanja ili uopšte javnog kazivanja, ja stojim na raspolaganju i biće mi drago da nastavimo jedan posao za koji ja smatram da je zajednički, bez obzira što sam ja jedne strane mikrofona, a vi sa druge.“