Željezno Polje kod Žepča pretrpilo je najveće štete od klizišta i poplava u Centralnoj Bosni. Osamdeset kuća potpuno je uništeno a više od 250 je nesigurno za stanovanje. Otkada je počela kupovina placeva za gradnju novih kuća cijena zemljište je u Žepču porasla čak četiri puta. Prije poplava i klizišta četvorni metar plaćao se četiri marke danas petnaest i više puta. Mito i korupcija prisutni su čak i kod čišćenja naplava oko kuća.
"Samo nas još sunce nije napustilo. Vidite grije kao da je tek početak a ne kraj jeseni. Svi drugi ostavili su nas da se patimo. Dođem ovdje kući povremeno kad imam vremena. Evo vidite da još nije kuća ni očišćena od naplavljenog mulja koji je donijela proljetna poplava. Gornji sprat smo očistili i tu smo dobili struju.Uništena mi je garaža, automobil, imala sam dunum maline zasađene. Živjeli smo normalno. Danas plaćam podstanarstvo i sve mi je teže. Općina nam je dala po 4000 KM da kupimo plac za gradnju nove kuće, ali kako da kupim 250 kvadrata. Gdje mogu napraviti kuću na 250 kvadrata. Prije poplava za ovaj iznos mogla sam kupiti dunum (1000 metara četvornih). Kako je porasla potražnja za zemljištem cijena je porasla čak četiri puta". Narod je postao bezobrazan jer koristi našu nevolju." jada nam se Saliha Čolić.
Željezno Polje: Pred početak zime
Nedaleko od kuće Čolićevih sreli smo Mirnesa Jusufovića koji sa svojim sinom i suprugom čisti gornji sprat kuće. Donji je još u mulju.
"Imali smo sreće jer mi je Šumarija u Begovom Hanu dala šumarsku kuću da besplatno stanujem. Na bolovanju sam već tri godine pa ne bih imao od čega plaćati ni stanarinu. Evo vidite patimo se, radimo koliko možemo. Nemamo novaca da kupujemo placeve po 15 hiljada KM. Teško je ali borimo se. Bio sam mutavelija u obližnjem mejtefu koji je poplava jednostavno zbrisala sa lica zemlje." kaže Mirnes
U povratku iz Željeznog Polja vidi se kuća na osami, kao da je na ostrvu. Iz dimnjaka suklja dim. Tek što se približavamo s balkona silazi starica sa štapom u ruci i nosi album fotografija.
"Vidiš sine, ovo je sve što mi je ostalo od imovine. Album sa uspomenama na lijep život i kuće koje smo imali.Kada su pravili put obećali su da će mi odgrnuti donji sprat kuće koja je još u mulju.Nakon što su probili put kroz moju zemlju zaboravili su me. Kako ću zabraniti put kada njime voze djecu u školu iz dvanest sela? Evo vidite da živim kao na ostrvu. Unuk mi je napravio ovaj drveni most da mogu iz kuće prijeći rijeku.", govori nam kroz plač Rabija Tutnjić.
U Čolama smo sreli i jednog mještanina koji je morao plaćati bageristi mito da bi mu očistio naplavljenu zemlju oko kuće.
"Pokušavao sam na lijepi način, molio ga da mi pomogne kao čovjeku. Međutim taj bagerista nije želio ni da čuje iako ga je angažirala općina. Na kraju kada sam dao mito u novcu bez problema je uradio posao koji ja i moja porodica ne uradili za mjesec dana.", kaže naš sugovornik koji nije želio da mu ime ide u javnost jer bi mogao imati problema.
Putna komunikacija je urađeno kroz plavljena sela Željeznog Polja, rijeka željeznica stavljena pod kontrolu. Kuće koje su očišćene i ispunjavaju tehničke uvjete dobile su struju. Međutim sve to ide jako sporo. Najveći broj ovih ljudi Novu godinu dočekat će kao podstanari.