Mirsad Hadžialijagić, povratnik u Bosanski Šamac, više od jedanaest godina čeka da mu se vrati novac koji je još davno uložio u SAB banku. Mirsad je u vrijeme rata, s obitelji, boravio u Mađarskoj, gdje je skupio 50.000 KM za povratak i uložio ih u SAB banku. Nakon pokretanja stečajnog postupka SAB banke 1999. godine, Mirsad je ostao bez svog novca, kao i 250 drugih štediša ove banke. Tokom njegovog protesta pred Skupštinom BiH, je izjavio:
„Obraćao sam se i Helsinškom komitetu za ljudska prava, ombudsmenu za ljudska prava, Visokom i Sudskom tužilačkom vijeću. Imam oko 50 dopisa da mi se pomogne oko ostvarenja prava koje je trebalo da traje jedan dan, jer ja imam ugovor sa bankom da se jedan dan ranije najavim i da dobijem svoj novac. Međutim, taj „jedan“ dan traje već jedanaest godina.“
Mirsad je svoja prava pokušavao ostvariti i sudskim putem. Njegov predmet je prebačen s Opštinskog na Kantonalni sud u Sarajevu i još uvijek je na čekanju:
„Predsjednik Suda je tada oduzeo predmet od sutkinje Radenke Kadić i dao Emini Sabica Kurtović, da čeka stečaj. Kada je stečaj nastupio, ona mi je poslala rješenje da je banka u stečaju i da se obustavlja postupak. Ja sam tražio nastavak postupka, da bi ta ista Emina Kurtović odbila moju tužbu iz razloga što sam se „prijavio na stečaj“. Moj predmet je sada na Kantonalnom sudu. Ja ne znam te sudske termine. Piše: „Na čekanju“. Predmet nije u kretanju, ali je izgleda kod sutkinje Eme Hodžić.“
Mirsad je do sada poslao dopise i žalbe na više od 50 adresa. Kaže da od svih dobije isti odgovor:
„Kome se god obratim, odgovore da to nije u njihovoj nadležnosti. Ova Skupština mi je zadnja instanca. Jedanaest godina čekam. Narušenog sam zdravlja. Možda mi je jedino preostalo da ja uzmem pravdu u svoje ruke.“
SAB banka d.o.o. Sarajevo registrirana je 1993. godine, a prestala je sa radom 1999. Nakon pokretanja stečajnog postupka, utvrđeno je da je ova banka bila dužna povjeriocima 29 miliona KM. Jedan dio duga od dva miliona isplaćen je 2007. godine.
Povratak u zeničku Kasinu 5
Konačno, 30 porodica u Zenici se nada vlastitom krovu nad glavom. Naime, biće ubrzani radovi na novom objektu koji će nići na mjestu bivše zgrade poznate pod nazivom Kasina 5.
Prema najnovijem protokolu koji je potpisan u sjedištu Zeničko-dobojskog kantona, aktivnosti na izgradnji novog objekta u naselju Nova Zenica, započete prošle godine, biće intenzivirane. U realizaciji projekta učestvuje i resorno federalno ministarstvo. Ministar Edin Mušić smatra da se radi o višestruko značajnom poslu:
„U izradi same Strategije za povratak, na osnovu iskustava koja imamo, obradili smo ovo pitanje i mislim da moramo i kao društvo naći odgovor na ovakvo stanje. Ovo je jedna kombinacija rješavanja i povratka i socijalnih pitanja koja Opština Zenica ima.“
Izgradnju stambenih jedinica na lokaciji ruševnog objekta Kasina 5, zajednički finansiraju resorno federalno i kantonalno ministarstvo sa po 375.000 KM, Opština Zenica sa 231.500 KM, a preostali dio potrebnih sredstava osiguraće se putem donacija i drugih izvora. Procijenjena vrijednost realizacije nove zgrade iznosi oko milion i dvjesto hiljada konvertibilnih maraka.
Dugogodišnju borbu za krov nad glavom vodio je, između ostalih, i Salih Šarić:
„Preselili bi nas u drugi stan, izdaju nam privremeno rješenje. „Tu si siguran, to će biti tvoje.“ Onda opet seli. Opet isti slučaj. Nijednog utikača, nijedne česme, nema bojlera, nema prozora. Onda uzmeš kredit, pa se mučiš, otplaćuješ. Nisi ni otplatio taj kredit, godinu dana, dvije, što si uložio u taj stan, gdje ti je obećano da ćeš živjeti, aj, ljudi, ponovo ti dolazi policija, dolazi ti rješenje o deložaciji, pa se opet seli. Ni u jednom stanu ja, a većina nas je takvih, od pet, šest stanova u koje sam selio, ni u jednom nisam zatekao bojler.“
Načelnik zeničke Opštine, Husein Smailović, priznaje da se sve dešava sa zakašnjenjem:
„Ovaj projekat u kojeg smo uključili i inicijalni kapital za socijalno stambeno zbrinjavanje, ima opravdani razlog što se malo kasni. Ja se nadam da je ovo kraj svim poteškoćama i da će prije iduće zime ovi ljudi useliti i da će trideset porodica iduću zimu dočekati u ljepšim uvjetima.“
U realizaciji ovog projekta kao izvođač radova učestvuje Željezara Zenica, kojoj će pripasti devet stambenih jedinica.
Novi projekti za stambeni fond
Još uvijek postoje ogromne potrebe za obnovom uništenog stambenog fonda, infrastrukture i osiguranje sredstava za održivost povratka, ocjena je članova Komisije za izbjeglice i raseljene osobe BiH.
“Komisija je verificirala i potvrdila liste za 20 bh. opština za projekat "ZP09", u smislu poštivanja propisa i ispunjavanja entitetske, nacionalne i druge izbalansiranosti, i to za opštine Bosanska Krupa, Čajniče, Kotor Varoš, Berkovići, Bosanski Brod, Bosansko Grahovo, Derventa, Doboj, Livno, Nevesinje, Rudo, Trnovo, Višegrad, Vlasenica, Vukosavlje, Bihać, Čapljina, Goražde, Sokolac i Kladanj. Ova aktivnost podrazumijevada su Opštine i njihove nadležne komisije za izbor korisnika, nakon što su dobile odluku Komisije o odobravanju sredstava još u 2009. godini, provele proceduru javnog natječaja, zainteresirane izbjeglice se prijavile na natječaj, a Opštine, sukladno odrednicama Zakona o izbjeglicama i raseljenim osobama, utvrdile liste prioriteta i dostavile ih Komisiji na verifikaciju u smislu provjere poštivanja svih odrednica i samoga duha naše odluke. Nakon ovih aktivnosti Komisija će obavijestiti Opštine o verifikaciji, te će one dalje moći krenuti u realizaciju, odnosno na izbor projektantske kuće koja će otići na sve adrese ovih ljudi i isprojektirati objekte", kaže predsjednik Slavko Marin i dodaje:
"Nakon toga Opštine će raspisati javni natječaj za odabir izvođača radova. Izabrani izvođači će sklopiti ugovore sa Fondom za povratak i Opštinom o uvjetima implementacije ovog projekta. Svi ljudi koji se nalaze na listama ovih Opština, ako bi sve išlo utvrđenom dinamikom i u procesu implementacije ne bi bilo žalbi, mogli bi se u svoje kuće useliti vjerovatno u augustu ili septembru ove godine, a da li će to tako i biti ovisi od svake Opštine.“
Usvojen je Izvještaj o radu Komisije u 2009. godini koji će ići na razmatranje Vijeću ministara BiH i Predsjedništvu BiH. O nekim tačkama iz Izvještaja Marin kaže:
“Komisija za izbjeglice i raseljene osobe BiH u protekloj je godini, u okviru normativno-pravne aktivnosti, usvojila temeljni dokument, Sporazum o udruživanju sredstava sa entitetima i Brčko Distriktom BiH, čime je, kada smo sva sredstva prikupili kroz odluke Vlada i Parlamenta BiH u okviru ovog Sporazuma, Komisija raspolagala sa 46,8 miliona KM, na bazi čega smo i donijeli sve odluke. Donijeli smo odluku o raspodjeli sredstava za rješavanje pitanja korisnika kolektivnih centara, a za ovu namjenu izdvojeno je 5,1 miliona KM. Za obnovu stambenih zgrada i stanova u svrhu povratka, a gdje se imalo stanarsko pravo, izdvojili smo oko četiri miliona KM. Donijeli smo odluku o izboru prioriteta i lokaliteta na kojima će se realizirati projekti za rješavanje pitanja održivosti povratka i za tu svrhu izdvojili 8,4 miliona KM, te lokaliteta i prioriteta za realizaciju elektrifikacije, sa iznosom 5,5 miliona KM. Također smo donijeli odluku o našem sudjelovanju u finansiranju potreba povratnika iz Mađarske u Centar duševnih bolesnika Jakeš. Komisija je u prošloj godini, između ostalog, donijela odluku i o raspodjeli sredstava za zajednički projekat ZP08 - rekonstrukcija individualnih stambenih kuća u 58 opština - za šta je izdvojeno 21 milion KM. Komisija je također primala informacije, odlazila na teren, uručivala ključeve...što je proces koji nakon donošenja odluka traje jednu godinu, tako da u svakom trenutku imamo sve detalje i podatke u kojoj fazi je svaki od ovih projekata u svakoj od opština. U ovu svrhu Ministarstvo ima svoj monitoring koji je organiziran po regionalnim centrima – Tuzla, Mostar, Sarajevo i Banjaluka, i koji ima isključivi zadatak da prate na koji način i koliko se procedure poštuju.“
"Snaga žene" za brigu o djeci
Nevladina organizacija “Snaga žene“ iz Tuzle na različite načine, ali prije svega kroz psihološko savjetovalište i rad na terenu u izbjegličkim i povratničkim mjestima, pomaže djeci i ženama. Direktorica organizacije dr Branka Antić Štauber, kaže :
"Deset godina zaista nije kratki period rada, uglavnom sa ženama i djecom, prognanim iz Podrinja zbog ratnih dejstava. Prvo povratničko naselje u kojem smo radili je Mahala, poslije smo to proširili na Osmake, a posljednjih sedam godina smo intenzivno i u gradu Srebrenica i Potočarima, gdje imamo zaista velike grupe žena koje su zbog ratnih dejstava i strašnih iskustava traumatizirane. I dalje se radi o osobama koje nose visoki nivo traumatizacije, ali problem koji se stvara je da imamo traumatiziranu djecu i traumatiziranu unučad. Rad je izuzetno težak. Troši sve nas koji radimo. Vrlo malo imamo podrške od društva. Teško socijalno i ekonomsko stanje komplicira kompletnu situaciju kod tih žena koje su samohrane majke. One se vrlo teško snalaze u novoj situaciji, iako imamo jedan broj žena koje se snalaze, pokušavaju da najbolje naprave za sebe i za porodicu i da same izvedu svoju porodicu na put. Moram priznati da jedan broj žena, pogotovo koje su još uvijek u prognaničkim kampovima, vrlo teško izlazi na kraj sa tim situacijama, upravo zato što prognanički kampovi, sami po sebi, još uvijek postoje i mjesta su gdje trauma jednostavno lebdi u zraku. Ja sam, naravno, u ovo krenula sa puno optimizma i sa puno volje i želje da pomognem da te žene i ta djeca žive i rastu sretno, kao i druga djeca, u porodicama koje nisu okrnjene. Željela sam da društvo bude za sve nas jednako, da i moje djete ima priliku da se druži sa djecom koja će biti jednako radosna, sretna i zadovoljna životom."
Antić Štauber: Djeca su postala odrasli ljudi. Pokušavaju nekada da budu otac i da budu vođa porodice. Šta reći kada imate dijete od 12-13 godina koje preuzme ulogu najstarijeg člana obitelji, oca? Isto tako imate djecu koja su potpuno nesposobna da se snađu u jednoj haotičnoj situaciji u naselju ili haotičnoj situaciji u pogledu emocija. Emocije su osnovno što mi možemo prenijeti jedni drugima. To je nešto što ništa ne košta, što se ima, ali te emocije treba osvijestiti. Svaka majka, naravno, voli svoje dijete najviše na svijetu i ima te emocije, ali, uglavnom zbog traumatizacije, nije u stanju da ih prenese. To postaje problem, te imamo i djecu koja loše funkcionišu, koja nisu u stanju da se odrede i da pronađu svoj životni put. Traumatizacija je kod njih nastala zbog loše situacije u kući, zbog socijalne, ekonomske, a najviše zbog emotivne situacije i nesigurnosti da oni mogu da urade puno toga. Ta nesigurnost se prenese sa majke na dijete. To je onaj problem na kojem mi trebamo raditi i to je ono što „Snaga žene“ pokušava sa mladima da uradi. Naše žene u Srebrenici i u Mahali, žene koje su se vratile svojim kućama, najbolji su pokazatelj pozitivnosti našeg rada. One su zaista uspjele da se izbore za svoj status, postale su samosvjesne i sigurne u svoje odluke i ono što one žele. U Mahali smo sa radom počeli 2000. godine, to je bilo jedno od prvih povratničkih naselja u Republici Srpskoj. U tom naselju nisu bili tako veliki gubici, ali jesu bile prognane, sve kuće su bile razrušene. One su se vratile na zgarišta. Na sreću, dosta muževa se s njima također vratilo. Oni su uspjeli da ponovo pronađu snagu, da izgrade svoje domove i da ostanu. U Mahalu je povratak 99 posto.
Antić Štauber: Mislim da je to nešto što svaki čovjek ima, to je pogon kojeg svako ima, samo ga treba postati svjestan i htjeti ga pokrenuti. Jednom kada ga pokrenete, shvatite koliko vam on daje snagu, koliko dobijete energije koja vas pokreće i onog pozitivnog feedbacka od korisnika. Moj najveći pokretač su žene s kojima radim, osobe s kojima sam svakodnevno u kontaktu. One mi daju toliko snage – ne možete ni da vjerujete koliko. Nedavno sam čula da samo razmišljanje o tome da želiš nekome da pomogneš, za 50 posto podigne tvoju životnu energiju. Posjeta jednom od naselja, razgovor sa jednom od osoba kojoj je potreban razgovor ne košta ništa, ali puno čini za popravak ukupne situacije u tom naselju, u društvu.
Antić Štauber: S obzirom da je ta posjeta imala veliki psihoterapijski retraumatizirajući momenat, planiramo to ponoviti. Mi smo ženama rekli, a to je bukvalno tako – znate priču „Kako se kalio čelik“ – morate se ponovo susresti sa svim onim šta vam se dogodilo, morate se suočiti s tim da bi bile jače, da sutra možete svoju traumu lakše da nosite. Vukovar je upravo bio to“.
(Saradnja: Ivan Katavić, Šerif Babić i Maja Nikolić)
„Obraćao sam se i Helsinškom komitetu za ljudska prava, ombudsmenu za ljudska prava, Visokom i Sudskom tužilačkom vijeću. Imam oko 50 dopisa da mi se pomogne oko ostvarenja prava koje je trebalo da traje jedan dan, jer ja imam ugovor sa bankom da se jedan dan ranije najavim i da dobijem svoj novac. Međutim, taj „jedan“ dan traje već jedanaest godina.“
Mirsad je svoja prava pokušavao ostvariti i sudskim putem. Njegov predmet je prebačen s Opštinskog na Kantonalni sud u Sarajevu i još uvijek je na čekanju:
„Predsjednik Suda je tada oduzeo predmet od sutkinje Radenke Kadić i dao Emini Sabica Kurtović, da čeka stečaj. Kada je stečaj nastupio, ona mi je poslala rješenje da je banka u stečaju i da se obustavlja postupak. Ja sam tražio nastavak postupka, da bi ta ista Emina Kurtović odbila moju tužbu iz razloga što sam se „prijavio na stečaj“. Moj predmet je sada na Kantonalnom sudu. Ja ne znam te sudske termine. Piše: „Na čekanju“. Predmet nije u kretanju, ali je izgleda kod sutkinje Eme Hodžić.“
Mirsad je do sada poslao dopise i žalbe na više od 50 adresa. Kaže da od svih dobije isti odgovor:
„Kome se god obratim, odgovore da to nije u njihovoj nadležnosti. Ova Skupština mi je zadnja instanca. Jedanaest godina čekam. Narušenog sam zdravlja. Možda mi je jedino preostalo da ja uzmem pravdu u svoje ruke.“
SAB banka d.o.o. Sarajevo registrirana je 1993. godine, a prestala je sa radom 1999. Nakon pokretanja stečajnog postupka, utvrđeno je da je ova banka bila dužna povjeriocima 29 miliona KM. Jedan dio duga od dva miliona isplaćen je 2007. godine.
Povratak u zeničku Kasinu 5
Konačno, 30 porodica u Zenici se nada vlastitom krovu nad glavom. Naime, biće ubrzani radovi na novom objektu koji će nići na mjestu bivše zgrade poznate pod nazivom Kasina 5.
Prema najnovijem protokolu koji je potpisan u sjedištu Zeničko-dobojskog kantona, aktivnosti na izgradnji novog objekta u naselju Nova Zenica, započete prošle godine, biće intenzivirane. U realizaciji projekta učestvuje i resorno federalno ministarstvo. Ministar Edin Mušić smatra da se radi o višestruko značajnom poslu:
„U izradi same Strategije za povratak, na osnovu iskustava koja imamo, obradili smo ovo pitanje i mislim da moramo i kao društvo naći odgovor na ovakvo stanje. Ovo je jedna kombinacija rješavanja i povratka i socijalnih pitanja koja Opština Zenica ima.“
Izgradnju stambenih jedinica na lokaciji ruševnog objekta Kasina 5, zajednički finansiraju resorno federalno i kantonalno ministarstvo sa po 375.000 KM, Opština Zenica sa 231.500 KM, a preostali dio potrebnih sredstava osiguraće se putem donacija i drugih izvora. Procijenjena vrijednost realizacije nove zgrade iznosi oko milion i dvjesto hiljada konvertibilnih maraka.
Dugogodišnju borbu za krov nad glavom vodio je, između ostalih, i Salih Šarić:
„Preselili bi nas u drugi stan, izdaju nam privremeno rješenje. „Tu si siguran, to će biti tvoje.“ Onda opet seli. Opet isti slučaj. Nijednog utikača, nijedne česme, nema bojlera, nema prozora. Onda uzmeš kredit, pa se mučiš, otplaćuješ. Nisi ni otplatio taj kredit, godinu dana, dvije, što si uložio u taj stan, gdje ti je obećano da ćeš živjeti, aj, ljudi, ponovo ti dolazi policija, dolazi ti rješenje o deložaciji, pa se opet seli. Ni u jednom stanu ja, a većina nas je takvih, od pet, šest stanova u koje sam selio, ni u jednom nisam zatekao bojler.“
Načelnik zeničke Opštine, Husein Smailović, priznaje da se sve dešava sa zakašnjenjem:
„Ovaj projekat u kojeg smo uključili i inicijalni kapital za socijalno stambeno zbrinjavanje, ima opravdani razlog što se malo kasni. Ja se nadam da je ovo kraj svim poteškoćama i da će prije iduće zime ovi ljudi useliti i da će trideset porodica iduću zimu dočekati u ljepšim uvjetima.“
U realizaciji ovog projekta kao izvođač radova učestvuje Željezara Zenica, kojoj će pripasti devet stambenih jedinica.
Novi projekti za stambeni fond
Još uvijek postoje ogromne potrebe za obnovom uništenog stambenog fonda, infrastrukture i osiguranje sredstava za održivost povratka, ocjena je članova Komisije za izbjeglice i raseljene osobe BiH.
“Komisija je verificirala i potvrdila liste za 20 bh. opština za projekat "ZP09", u smislu poštivanja propisa i ispunjavanja entitetske, nacionalne i druge izbalansiranosti, i to za opštine Bosanska Krupa, Čajniče, Kotor Varoš, Berkovići, Bosanski Brod, Bosansko Grahovo, Derventa, Doboj, Livno, Nevesinje, Rudo, Trnovo, Višegrad, Vlasenica, Vukosavlje, Bihać, Čapljina, Goražde, Sokolac i Kladanj. Ova aktivnost podrazumijeva
Još postoje ogromne potrebe za obnovom uništenog stambenog fonda, infrastrukture i osiguranje sredstava za održivost povratka...
"Nakon toga Opštine će raspisati javni natječaj za odabir izvođača radova. Izabrani izvođači će sklopiti ugovore sa Fondom za povratak i Opštinom o uvjetima implementacije ovog projekta. Svi ljudi koji se nalaze na listama ovih Opština, ako bi sve išlo utvrđenom dinamikom i u procesu implementacije ne bi bilo žalbi, mogli bi se u svoje kuće useliti vjerovatno u augustu ili septembru ove godine, a da li će to tako i biti ovisi od svake Opštine.“
Usvojen je Izvještaj o radu Komisije u 2009. godini koji će ići na razmatranje Vijeću ministara BiH i Predsjedništvu BiH. O nekim tačkama iz Izvještaja Marin kaže:
“Komisija za izbjeglice i raseljene osobe BiH u protekloj je godini, u okviru normativno-pravne aktivnosti, usvojila temeljni dokument, Sporazum o udruživanju sredstava sa entitetima i Brčko Distriktom BiH, čime je, kada smo sva sredstva prikupili kroz odluke Vlada i Parlamenta BiH u okviru ovog Sporazuma, Komisija raspolagala sa 46,8 miliona KM, na bazi čega smo i donijeli sve odluke. Donijeli smo odluku o raspodjeli sredstava za rješavanje pitanja korisnika kolektivnih centara, a za ovu namjenu izdvojeno je 5,1 miliona KM. Za obnovu stambenih zgrada i stanova u svrhu povratka, a gdje se imalo stanarsko pravo, izdvojili smo oko četiri miliona KM. Donijeli smo odluku o izboru prioriteta i lokaliteta na kojima će se realizirati projekti za rješavanje pitanja održivosti povratka i za tu svrhu izdvojili 8,4 miliona KM, te lokaliteta i prioriteta za realizaciju elektrifikacije, sa iznosom 5,5 miliona KM. Također smo donijeli odluku o našem sudjelovanju u finansiranju potreba povratnika iz Mađarske u Centar duševnih bolesnika Jakeš. Komisija je u prošloj godini, između ostalog, donijela odluku i o raspodjeli sredstava za zajednički projekat ZP08 - rekonstrukcija individualnih stambenih kuća u 58 opština - za šta je izdvojeno 21 milion KM. Komisija je također primala informacije, odlazila na teren, uručivala ključeve...što je proces koji nakon donošenja odluka traje jednu godinu, tako da u svakom trenutku imamo sve detalje i podatke u kojoj fazi je svaki od ovih projekata u svakoj od opština. U ovu svrhu Ministarstvo ima svoj monitoring koji je organiziran po regionalnim centrima – Tuzla, Mostar, Sarajevo i Banjaluka, i koji ima isključivi zadatak da prate na koji način i koliko se procedure poštuju.“
"Snaga žene" za brigu o djeci
Nevladina organizacija “Snaga žene“ iz Tuzle na različite načine, ali prije svega kroz psihološko savjetovalište i rad na terenu u izbjegličkim i povratničkim mjestima, pomaže djeci i ženama. Direktorica organizacije dr Branka Antić Štauber, kaže :
"Deset godina zaista nije kratki period rada, uglavnom sa ženama i djecom, prognanim iz Podrinja zbog ratnih dejstava. Prvo povratničko naselje u kojem smo radili je Mahala, poslije smo to proširili na Osmake, a posljednjih sedam godina smo intenzivno i u gradu Srebrenica i Potočarima, gdje imamo zaista velike grupe žena koje su zbog ratnih dejstava i strašnih iskustava traumatizirane. I dalje se radi o osobama koje nose visoki nivo traumatizacije, ali problem koji se stvara je da imamo traumatiziranu djecu i traumatiziranu unučad. Rad je izuzetno težak. Troši sve nas koji radimo. Vrlo malo imamo podrške od društva. Teško socijalno i ekonomsko stanje komplicira kompletnu situaciju kod tih žena koje su samohrane majke. One se vrlo teško snalaze u novoj situaciji, iako imamo jedan broj žena koje se snalaze, pokušavaju da najbolje naprave za sebe i za porodicu i da same izvedu svoju porodicu na put. Moram priznati da jedan broj žena, pogotovo koje su još uvijek u prognaničkim kampovima, vrlo teško izlazi na kraj sa tim situacijama, upravo zato što prognanički kampovi, sami po sebi, još uvijek postoje i mjesta su gdje trauma jednostavno lebdi u zraku. Ja sam, naravno, u ovo krenula sa puno optimizma i sa puno volje i želje da pomognem da te žene i ta djeca žive i rastu sretno, kao i druga djeca, u porodicama koje nisu okrnjene. Željela sam da društvo bude za sve nas jednako, da i moje djete ima priliku da se druži sa djecom koja će biti jednako radosna, sretna i zadovoljna životom."
RSE: Većina tih žena su samohrane majke, većina ih nema nikakvo zaposlenje. Možemo reći da su im narušena osnovna ljudska prava. Jesu li im njihova djeca polazna točka, daju li im djeca snagu da idu dalje?
Antić Štauber: Djeca su postala odrasli ljudi. Pokušavaju nekada da budu otac i da budu vođa porodice. Šta reći kada imate dijete od 12-13 godina koje preuzme ulogu najstarijeg člana obitelji, oca? Isto tako imate djecu koja su potpuno nesposobna da se snađu u jednoj haotičnoj situaciji u naselju ili haotičnoj situaciji u pogledu emocija. Emocije su osnovno što mi možemo prenijeti jedni drugima. To je nešto što ništa ne košta, što se ima, ali te emocije treba osvijestiti. Svaka majka, naravno, voli svoje dijete najviše na svijetu i ima te emocije, ali, uglavnom zbog traumatizacije, nije u stanju da ih prenese. To postaje problem, te imamo i djecu koja loše funkcionišu, koja nisu u stanju da se odrede i da pronađu svoj životni put. Traumatizacija je kod njih nastala zbog loše situacije u kući, zbog socijalne, ekonomske, a najviše zbog emotivne situacije i nesigurnosti da oni mogu da urade puno toga. Ta nesigurnost se prenese sa majke na dijete. To je onaj problem na kojem mi trebamo raditi i to je ono što „Snaga žene“ pokušava sa mladima da uradi. Naše žene u Srebrenici i u Mahali, žene koje su se vratile svojim kućama, najbolji su pokazatelj pozitivnosti našeg rada. One su zaista uspjele da se izbore za svoj status, postale su samosvjesne i sigurne u svoje odluke i ono što one žele. U Mahali smo sa radom počeli 2000. godine, to je bilo jedno od prvih povratničkih naselja u Republici Srpskoj. U tom naselju nisu bili tako veliki gubici, ali jesu bile prognane, sve kuće su bile razrušene. One su se vratile na zgarišta. Na sreću, dosta muževa se s njima također vratilo. Oni su uspjeli da ponovo pronađu snagu, da izgrade svoje domove i da ostanu. U Mahalu je povratak 99 posto.
RSE: Vi vodite nevladinu humanitarnu organizaciju „Snaga žene“ koja brine o izbjeglicama, prognanicima i povratnicima, i to bez obzira na njihovu nacionalnost i religijsku pripadnost. U zemlji u kojoj je sve nekako podijeljeno i u kojoj je politička situacija iz godine u godinu sve teža, otkud vam ta volja i snaga za rad?
Antić Štauber: Mislim da je to nešto što svaki čovjek ima, to je pogon kojeg svako ima, samo ga treba postati svjestan i htjeti ga pokrenuti. Jednom kada ga pokrenete, shvatite koliko vam on daje snagu, koliko dobijete energije koja vas pokreće i onog pozitivnog feedbacka od korisnika. Moj najveći pokretač su žene s kojima radim, osobe s kojima sam svakodnevno u kontaktu. One mi daju toliko snage – ne možete ni da vjerujete koliko. Nedavno sam čula da samo razmišljanje o tome da želiš nekome da pomogneš, za 50 posto podigne tvoju životnu energiju. Posjeta jednom od naselja, razgovor sa jednom od osoba kojoj je potreban razgovor ne košta ništa, ali puno čini za popravak ukupne situacije u tom naselju, u društvu.
RSE: Prošle godine ste organizirali susret majki Srebrenice i majki Vukovara. Taj susret planirate i ponoviti.
Antić Štauber: S obzirom da je ta posjeta imala veliki psihoterapijski retraumatizirajući momenat, planiramo to ponoviti. Mi smo ženama rekli, a to je bukvalno tako – znate priču „Kako se kalio čelik“ – morate se ponovo susresti sa svim onim šta vam se dogodilo, morate se suočiti s tim da bi bile jače, da sutra možete svoju traumu lakše da nosite. Vukovar je upravo bio to“.(Saradnja: Ivan Katavić, Šerif Babić i Maja Nikolić)