Iako su demografska većina, žene u Bosni i Hercegovini u politici, društvu i ekonomiji i dalje su manjina. Stanje se popravlja ali sporim koracima. Premda BiH na ovom polju ima legislativu dobro usklađenu s evropskom, problem je u neprovođenju zakonâ. Zbog toga, ali i zbog tradicionalnih balkanskih stavova, Bosanke i Hercegovke još uvijek trpe diskriminaciju.
„Prema UNIFEM-u UN, Razvojni fond za žene, globalne statistike nasilja protiv žena kažu da do 70 posto žena doživi fizičko seksualno nasilje od strane muškarca. Uglavnom su počinitelji muževi, intimni partneri ili neko koga poznaju. Za djevojke i žene, u dobi između 14 i 44 godine, čin nasilja uzrokuje više smrti i nepokretnosti, nego rak, malarija, saobraćajne nesreće i ratovi“, ističe Vedrana Frašto iz nevladine organizacije Fondacije Cure. Pored sveprisutnog nasilja, žene žive u svijetu koje je ih posmatra kroz prizmu predrasuda.
Bezbroj je primjera, a najčešći su da ako se ne uda, žena nije u redu, da mora imati djecu, te da je njena primarna funkcija biti majka, bez obzira koliko bila uspješna na poslu. Alternative nema, kaže direktorka Udruženja „Forma F“ iz Mostara Mirjana Penava:
„Dakle, odluči se: ili-ili. Unatoč tome što je divno biti majka, što je divno biti supruga u uspješnim brakovima, što je divno biti žena, najveća degradacija je upravo stavljanje u kalupe i u XXI stoljeću. Dakle, sa bebom ili bez bebe u naručju, sa kuhačom ili bez kuhače u ruci, ne vidi nas se, ne daje nam se prostor da se bavimo bilo čime drugim osim tim.“
U namjeri osvještavanja društva i postizanja savremenog poimanja pozicije i uloge žene u društvu, čemu teži i Bosna i Hercegovina, nedavno je kreiran promotivni spot u kojem se kaže:
„Ako je moj izbor i porodica i posao, to mi se mora omogućiti. Ako je moj izbor samo posao, i to mi se mora omogućiti. Ovo – nije moj izbor. Ovo mora stati. Diskriminacija je učenje da je potlačenost i isključenost žena prihvatljiva.“
Ovo je samo prepis video materijala koji se već emituje na bh. televizijama. Riječ je o kampanji koja progovara o tome šta su ljudska prava i kako se ona na primjeru žena ne poštuju. Bh. legislativa je, uglavnom, usklađena s onom iz Evropske unije, tvrdi direktorka organizacije Inicijativa i civilna akcija (ICVA) Vesna Vukmanić. Međutim, problem je neprovođenje tih zakonâ u praksi:
„Problem je u primjeni zakona o socijalnoj zaštiti, gdje se onda pokazuju razlike u sarajevskom, mostarskom i drugim kantonima. Evo, u mostarskom kantonu – koji već desetak godina ne isplaćuje porodiljske naknade ženama, a nikakve kazne ne dolaze do tog kantona, bar tog ministarstva u kantonu. To je i diskriminacija i nepoštivanje prava žena koje ih na taj način ograničava u zapošljavanju, radu i pristupu ekonomskom tržištu“, kaže naša sagovornica.
Sa druge strane, zakoni u obrazovanju trebalo bi da prate da li su sva djeca upisana u osnovnu školu, da li ima slučajeva napuštanja škole - i ako ima, sankcionisanje roditelja ili staratelja.
„Međutim, to se ne sprovodi u praksi, pa tako imamo situaciju da je još uvijek određen broj djece neupisan u škole, a to su većinom ženska djeca, koju nekako roditelji 'žrtvuju' i ne upisuju u škole, naročito iz ruralnih područja“, kaže Vukmanić.
Iz Savjeta ministara Bosne i Hercegovine tvrde da su u prošloj godini ministri svih devet bh. ministarstava bili muškarci. Predsjedavajući Savjeta je, takođe, muškarac. Ipak ističu da je jednaka spolna zastupljenost u redu zamjenika ministara - pet žena i pet muškaraca, što je više žena u odnosu na prethodni mandat kada su samo dvije žene bile zamjenice ministara. Govorimo li o prisutnosti žena na funkcijama odlučivanja u Parlamentu Bosne i Hercegovine, u protekle četiri godine omjer žena spram muških kolega bio je 20 prema 80 odsto.
Primarni problem je neodgovornost bh. vlasti u primjeni postojećeg zakonodavstva, odnosno omogućavanje da se diskriminacija žena, pa i na poslu, dešava već godinama, navodi Vesna Vukmanić, direktorka organizacije Inicijativa i civilna akcija:
„Svjesno izbjegavaju primjenu zakona – postojeći Zakon o ravnopravnosti spolova pod broj jedan – a s druge strane, niko ih niti kontroliše niti kažnjava za tu neprimjenu zakona. To je veći problem od neke javne svijesti odnosa društva prema ženama.“
Istovremeno, sve ustanove, pogotovo javne, trebalo bi da imaju pravilnike o nediskriminatornom ili ravnopravnom ponašanju prema ženama. Ti pravilnici regulišu pitanja od upošljavanja žena, radnog odnosa, napredovanja u poslu, do osiguranja mjesta za žene u upravnim odborima. Međutim...
„Naša analiza je pokazala da od nekih šezdesetak ustanova u javnom sektoru, obrazovnih, socijalnih, zdravstvenih, nijedna nije imala u principu poseban pravilnik koji reguliše pitanja ravnopravnosti žena, a što su obavezne imati po Zakonu o ravnopravnosti spolova.“
Bosna i Hercegovina kaska i u manjku razvijenog servisa podrške pomoći ženama. Naročito nedostaju vrtići koji bi bili raspoređeni u urbanom i ruralnom dijelu i pristupačni svim porodicama, te drugi servisi koji bi olakšali ženama povratak na posao, rad ili brigu o djetetu. Direktorka Udruženja „Forma F“ Mirjana Penava navodi:
„Onog momenta kad ljudi počnu razmišljati i odnositi se i prema zakonima i samim tim prema tim osobama, onda ćemo imati zdravu pojedinku, zdravu radnicu, kvalitetnu, uspješnu obitelj, a samim tim i uspješno društvo.“
Stoga žene treba ohrabrivati da, ukoliko primijete da su diskriminisane po bilo kojoj osnovi, pokreću tužbe i žalbe, da koriste instituciju ombudsmena, odnosno sve postojeće mehanizme zaštite i kroz Zakon o ravnopravnosti spolova i kroz Zakon o zabrani diskriminacije. Ipak, primarno je lično se upoznati sa pravima koja su im zakonski zagarantovana.