U Bugarskoj su romske zajednice u martu i aprilu prskane dezinficijensom iz helikoptera i aviona koji se inače koriste za gnojenje usjeva dok su slučajevi korona virusa narasli u cijeloj zemlji.
U Slovačkoj su njihova sela bila jedina u kojima je testiranja provodila vojska koja je patrolirala naoružana automatskim puškama. Izvještaji o većoj policijskoj upotrebi prekomjerne sile prema Romima dolazili su iz Centralne i Istočne Evrope, dok su policajci raspoređivani kako bi provodili blokade u svojim gradovima, piše novinska agencija Associated Press (AP).
Aktivisti za ljudska prava i stručnjaci kažu da su lokalni dužnosnici u nekoliko zemalja sa značajnom romskom populacijom pandemiju iskoristili kako bi protupravno targetirali manjinsku skupinu, koja je najveća u Evropi i koja se suočava sa stoljećima teškom diskriminacijom. S obzirom na to da se broj slučajeva COVID-19 sada ponovno raste širom kontinenta, neki stručnjaci strahuju da će se i represija vratiti.
Da stvar bude gora, aktivisti kažu kako takva diskriminacija često nailazi na malo protivljenja od strane ostalih Evropljana, a Romi nerado govore o tome jer se plaše posljedica.
Policijska represija
Romi potječu iz Indije. Tokom 19. stoljeća su često bili robovi, a tokom Holokausta ih je ubijeno na stotine hiljada. Zbog stoljeća progona i marginalizacije danas su neki od najsiromašnijih i najmanje obrazovanih ljudi u Evropi. Pejorativno ih nazivaju “Cigani” i mnogi žive u odvojenim četvrtima, često s ograničenim pristupom električnoj energiji, tekućoj vodi i zdravstvenoj zaštiti. Mnogi se suočavaju s diskriminacijom u zapošljavanju, dobivanju medicinske njege i imaju kraći prosječni životni vijek od neroma, piše AP.
Mnoge evropske zemlje ne prate slučajeve korona virusa među Romima, ali slovački dužnosnici izvijestili su krajem ljeta da je u romskim četvrtima bilo 179 slučajeva, među populacijom koja broji više od 500.000 stanovnika.
U maju su dva zagovornika UN-a za ljudska prava objavila otvoreno pismo pozivajući bugarsku vladu da obustavi policijske operacije povezane s pandemijom u romskim naseljima i da “zaustavi govor mržnje” protiv skupine nakon što je jedan vođa nacionalističke stranke romske zajednice opisao kao “legla infekcija”. U Bugarskoj su se koristili dronovi s termalnim kamerama kojima su snimana čitava romska naselja što je potaknulo zabrinutost zbog nadzora.
Ognjan Isaev, romski aktivist u Sofiji, bugarskom glavnom gradu, rekao je da se brine da bi se diskriminatorne mjere mogle ponovno uvesti ako se pandemija pogorša.
“Sljedeći put moglo bi biti i gore”, dodao je Isaev.
Zvaničnici drugih evropskih zemalja također su targetirali Rome. Gradonačelnik na sjeveru Moldavije optužio je njihove zajednice za širenje virusa, dok je ukrajinski gradski dužnosnik u Ivano-Frankivstu naložio policiji da deložira sve Rome iz grada. To nije ograničeno na istočnu Evropu. Čelnik sela izvan Pariza pozvao je stanovnike da se obrate francuskoj vladi “čim vidite da karavana kruži”, misleći na Rome.
U Evropi živi oko 12 miliona Roma, a prema istim procjenama polovica tog broja živi u zemljama Evropske unije.
Širom Evrope više od 80 posto Roma u riziku je od siromaštva, gotovo polovica ne završava školu, otprilike trećini nedostaje tekuća voda, a trećina je nezaposlena, pokazalo je istraživanje koje je Evropska unija objavila 2016. godine.
Euronews je u julu izvijestio kako Evropska komisija planira do kraja 2020. godine objaviti novu strategiju za Rome, ali i da je ne planira je učiniti obvezujućom direktivom za države članice.
“Strategija će bolje odražavati različitost među Romima, uključujući obraćanjem više pažnje na borbu protiv višestruke diskriminacije Roma i Romkinja, mladih, LGTBI, mobilnih građana, migranata ili Roma bez državljanstva”, rekla je Helena Dalli, evropska komesarka za ravnopravnost.
Romeo Franz, eurozastupnik romskog porijetla, kaže da to nije dovoljno. Podnio je vlastiti prijedlog pozivajući Bruxelles da stvori obvezujuća pravila i nadzorni mehanizam.
List The New York Times je također ljetos radio reportažu o diskriminaciji Roma, koja je posebno izražena tokom pandemije.
Podsjetio je i na izjavu Angel Džambazkog, člana Evropskog parlamenta iz stranke zamjenika bugarskog premijera Krasimira Karakačanova, koji je rekao da ostatak stanovništva treba zaštititi od Roma, koji su 2011. činili oko pet posto bugarskog stanovništva koje broji 7,4 miliona, prema popis stanovništva te godine (Neki istraživači vjeruju da je romska populacija i do dva puta veća.)
Karakačanov ih je ranije nazvao “nesocijaliziranim Ciganima”, terminom sličnim terminu “asocijalnim Ciganima” korištenim u nacističkom periodu. U junu je stanovnicima romskih naselja u Bugarskoj zabranjen izlazak, osim ako nisu mogli uvjeriti policiju da imaju posao ili trebaju hitnu medicinsku pomoć. U stvarnosti je to značilo da je većina stanovnika ostala zatvorena i prepuštena sebi, jer malo ko ima formalne ugovore o radu. U kupnju su mogli samo u prodavaonice unutar naselja, a proizvodi u lokalnim trgovinama skuplje su za petinu nego u gradu.
Otprilike 50 posto bugarskih Roma nema državno zdravstveno osiguranje i stoga se ne mogu registrirati kod liječnika opće prakse.
Prema istraživanju Amnesty Internationala, pet slovačkih romskih naselja bilo je ograđeno u Slovačkoj. U Rumunjskoj, Srbiji, Slovačkoj, Nizozemskoj i Sjevernoj Makedoniji je do jula registrirano 15 slučajeva policijskog nasilja nad Romima od uvođenja mjera zatvaranja u Evropi.
Ni sapuna niti vode
Radio Slobodna Evropa je krajem marta izvijestio o problemima s kojima se Romi u Srbiji i Bosni i Hercegovini suočavaju, a koji su se samo uvećali s pandemijom korona virusa.
Pročitajte i ovo: Pandemija i neuslovna naselja: ‘Nemamo ni sapun, ni prašak’“Ništa nemamo, ni sapun, ni prašak, ni za dezinfekciju ruku”, kazala je tad za Radio Slobodna Evropa (RSE) Jasmina Malićević, četrdesettrogodišnja majka dvije djevojčice školskog uzrasta, koja živi u romskom naselju "12. februar" u Nišu.
Izvršni direktor Asocijacije koordinatora za romska pitanja Dragan Gračanin kazao je za RSE da oko 5.000 romskih porodica, odnosno oko 25.000 ljudi, nema pijaću vodu niti može da provodi elementarnu mjeru održavanja higijene.
Dodatni problem za romsku zajednicu je prekid rada škola, jer većina djece neće moći da se uključi u online nastavu. Većina romskih domaćinstava, pa tako i u Bosni i Hercegovini nema ni struju, a kamoli računare ili internet.
Na Međunarodni dan Roma koji se obilježava 8. aprila, vođa projektnog tima za integraciju Roma u Vijeću za regionalnu saradnju Orhan Usein izjavio je da su u vanrednim okolnostima zbog pandemije COVID-19 romske zajednice posebno ugrožene zbog uvjeta u kojima žive.
“Kao i svi drugi, i Romi su pogođeni ovom zajedničkom prijetnjom, jer virus ne pravi razliku između rase, većine ili manjine. Ovaj virus napada sve nas", rekao je Usein.
Saborski zastupnik romske i još 11 manjina Veljko Kajtazi je početkom aprila upozorio da nije bilo nijedne mjere pomoći najugroženijim skupinama, među koje spadaju i pripadnici romske zajednice.
On je pohvalio mjere pomoći hrvatske Vlade ekonomiji i radnicima, ali u isto vrijeme i upozorio da nema nijedne mjere pomoći najugroženijim skupinama, među koje spadaju i pripadnici romske zajednice.
Pročitajte i ovo: Saborski zastupnik još čeka odgovor na poziv za pomoć Romima u HrvatskojDervo Sejdić, predsjedavajući Odbora za Rome pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, naglasio je da mnoge romske porodice žive u siromaštvu, preživljavajući uglavnom od sakupljanja i prodaje sekundarnih sirovina.
“Više od 30 posto zaposlenih Roma i to onih koji su radili u javnom sektoru u ovoj državi, danas je na ulici. Moram da kažem da su njima prvo podijeljeni otkazi, te da je neznatan broj onih koji su ostali na poslu, uglavnom u komunalnim preduzećima”, ističe Sejdić.
Pročitajte i ovo: Bez zdravstvenog osiguranja u vrijeme pandemijeBroj Roma u BiH, prema popisu iz 2013. godine je 12.583, od čega njih 10.036 živi u FBiH, 2.057 u RS-u i 490 u Distriktu Brčko. Specijalni izvještaj o položaju Roma u Bosni i Hercegovini koji je pripremila Institucija Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine, uz podršku OSCE-ovog Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) i Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini iz 2013. godine, pokazao je da na teritoriji BiH živi oko 50.000 Roma. Najveći broj nije upisan u matične knjige ili nemaju lične dokumente, što ih sprječava u ostvarivanju većine prava. Mnogi od njih nemaju ni zdravstveno osiguranje, pa je pitanje liječenja ali i odlaska kod doktora, za ovu populaciju izazov.