Društvena stigma u kontekstu zdravlja podrazumijeva negativnu povezanost između osobe ili grupe ljudi koji imaju karakteristike i određenu bolest. U epidemiji, to može značiti da su ljudi etiketirani, stereotipizirani, diskriminirani, tretirani odvojeno i / ili doživjeli gubitak statusa zbog opažene veze s nekom bolešću.
Trenutna pandemija COVID-19 izazvala je socijalnu stigmu i diskriminatorno ponašanje prema ljudima određene etničke pripadnosti, kao i prema svima za koje se smatra da su bili u kontaktu s virusom.
U vodiču za sprječavanje i rješavanje društvene stigme povezane s korona virusnom bolešću 2019. (COVID-19) koji su izradili UNICEF, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca (IFRC), piše da stigma može potkopati socijalnu koheziju i ubrzati moguću socijalnu izolaciju grupe, što bi moglo doprinijeti situaciji u kojoj se virus može širiti čak i više.
To može rezultirati ozbiljnijim zdravstvenim problemima i poteškoćama u kontroli izbijanja bolesti.
Razina stigme povezane s COVID-19 temelji se na tri glavna faktora: bolest je nova i još uvijek postoje mnoge nepoznanice; često se bojimo nepoznatog; i lako je povezati taj strah s „drugima“.
Razumljivo je da u javnosti postoje zbunjenost, tjeskoba i strah. Nažalost, ti faktori potiču i štetne stereotipe, piše u vodiču, gdje se još navodi da stigma može nagnati ljude da sakriju bolest da bi izbjegli diskriminaciju, spriječiti ljude da odmah traže zdravstvenu zaštitu i obeshrabriti ih da usvoje zdravo ponašanje.
Prepoznavanje i kažnjavanje zaraženih
I CDC (Centar za kontrolu i prevenciju bolesti) je upozorio na stigmatizaciju kad je riječ o novom korona virusu. Strah i anksioznost zbog bolesti mogu dovesti do društvene stigme prema ljudima, mjestima ili stvarima.
„Na primjer, stigma i diskriminacija mogu se pojaviti kada ljudi povezuju bolest, poput COVID-19, s populacijom ili nacionalnošću, iako nisu svi u toj populaciji ili iz te regije posebno izloženi riziku za bolest. Stigma se može pojaviti i nakon što je osoba otpuštena iz karantene COVID-19, iako se ne smatra rizikom za širenje virusa na druge. Neke grupe ljudi koji mogu doživljavati stigmu zbog COVID-19 uključuju: osobe azijskog porijekla, ljude koji su putovali ili radnike u hitnoj pomoći i zdravstvu“, piše u priručniku CDC-a.
Pročitajte i ovo: Slapšak: Tamo gde nema javnog zdravstva, ima puno žrtavaRastuća globalna pandemija ujedno je i test za suprotstavljene interese javnog zdravlja i privatnosti. Hiljade ljudi su, osim fizičke bolesti, doživjeli i manje vidljivu – stigmu, piše AP (Associated Press).
Iako je mnoge priča o dobrim djelima i ljudima koji pomažu drugima, korona virus je također donio i drugu, mračniju stranu kod nekih ljudi: strah, bijes, ljutnju i sramotu.
U Indiji su liječnici izvijestili da su ih vlasnici stana istjerali zabrinuti kako će širiti korona virus ostalim stanarima. U gradu St. Michel na Haitiju ljudi su kamenovali sirotište nakon što je korona virus dijagnosticiran kod belgijske volonterke. U Indoneziji je pacijentica s ranim korona virusom optužena da se zarazila pružajući seksualne usluge.
Psiholozi kažu da je želja za prepoznavanjem i kažnjavanjem onih koji boluju dio starog instinkta da neko zaštiti sebe i rodbinu od potencijalno kobne bolesti - i uvjerenje, ma koliko neutemeljeno, da oni koji dobiju bolest snose neku odgovornost.
"Bolest je jedan od osnovnih strahova s kojim su se ljudi suočavali cijelu svoju evoluciju", rekao je za AP Jeff Sherman, profesor psihologije na Kalifornijskom sveučilištu u Davisu.
"Nije iznenađujuće da bi bili neprijateljski raspoloženi prema nekome za koga smatraju da je odgovoran za unošenje bolesti u zajednicu."
Stigma jednako pogubna kao i bolest?
Studije pokazuju da, kada ljudi povezuju bolest s ponašanjem, veća je vjerovatnost da će se okriviti i zastrašiti bolesni, piše AP. Istraživači su otkrili da ljudi imaju negativan stav prema pojedincima sa širokim rasponom bolesti, a HIV / AIDS je često na vrhu. Ali čak i oni s naizgled bezopasnijim bolestima mogu doživjeti stigmu.
Anketa u Hong Kongu nekoliko godina nakon izbijanja SARS bolesti 2003., virusa koji je ubio skoro 800 ljudi, otkrila je da je mali dio populacije još uvijek stigmatiziran od onih koji su preboljeli bolest.
"Općenito govoreći, stigma zbog zaraznih bolesti može biti jednako pogubna za zaražene osobe, kao i sama bolest", napisali su autori ankete, prenosi AP.
Za većinu ljudi, korona virus izazvao je blage ili umjerene simptome, poput povišene temperature i kašlja. Ali, za jedan broj ljudi, posebno starije i ljude s postojećim zdravstvenim problemima, može uzrokovati ozbiljne probleme, uključujući upalu pluća, pa čak dovesti i do smrti.
Stručnjaci za mentalno zdravlje kažu da, kako sve više poznatih ličnosti i političara objavljuje da imaju virus, stigma koju mnogi pacijenti s korona virusom osjećaju mogla bi biti nešto manja. Glumci Tom Hanks i Rita Wilson dobili su pohvalu jer su javno govorili o svojim slučajevima. Ali za manje poznate pacijente, čija su imena nehotice podijeljena, iskustvo je bilo potpuno drukčije, piše AP.
UNDP piše da su stigmatizacija i dezinformacija smrtonosne. „Lažne ili zabludne tvrdnje u medijima, potaknute štetnim stereotipima, podstakle su diskriminaciju i nasilje koji oživljavaju bolne historije pripisivanja izbijanja bolesti marginaliziranim skupinama. Zdravstveni dužnosnici primili su na znanje uznemirujući trend, upozoravajući da bi stigma i diskriminacija mogli ugroziti napore za suzbijanje epidemije.
Ovo nije prvi put da su stigma i diskriminacija postale odgovor na rastuću epidemiju i ometale napredak ka kritičnim globalnim zdravstvenim ciljevima, uključujući i univerzalno zdravstveno pokrivanje. Kad je HIV prvi put došao do izražaja u 1980-ima, nedostatak pravovremenih i točnih informacija potaknuo je široku stigmu i diskriminaciju“, navedeno je u tekstu stručnjaka za zdravlje pri UNDP-u.
- Psiholozi objašnjavaju: Korona je virus, anksioznost stvaramo sami
- Zašto korona virus više pogađa Afroamerikance u SAD-u?
Vlade, građani, mediji, istaknuti pojedinci i zajednice igraju važnu ulogu u sprječavanju i zaustavljanju stigme. U zajedničkom vodiču humanitarnih organizacija i Svjetske zdravstvene organizacije navedeno je da je važno da svaki pojedinac bude odgovoran i promišljen kad je riječ o komuniciranju na društvenim mrežama i dijeljenju sadržaja na bilo kojoj platformi. Psiholozi su složni da stigmu uzrokuje strah, a strah najčešće dolazi zbog neznanja.
Infodemija dezinformacija i glasina širi se brže od trenutne epidemije novog korona virusa, a to doprinosi negativnim učincima, uključujući stigmatizaciju i diskriminaciju ljudi. U vodiču se navodi da su kolektivna solidarnost i jasne, djelotvorne informacije ključne za borbu protiv ovih pojava.