Belgija je 2. avgusta 2020. oborila prethodni vlastiti rekord u najdužoj političkoj krizi i najdužem razdoblju bez izabrane federalne vlade.
Zaključno s 26. avgustom 2020. prošlo je 615 dana od pada vlade premijera Charlesa Michela koji je 21. decembra 2018. podnio ostavku. Federalni izbori održani su 26. maja 2019. - s izborima za Evropski parlament, i u parlament je ušlo 12 stranaka, ali do sad niko od “predmandatara”, kako ih nazivaju u belgijskom političkom rječniku, nije uspio okupiti potrebnih 76 ruku.
Prethodni rekord Belgije bio je 589 dana, ako se računa od dana kad je pala vlada Yvesa Letermea 30. decembra 2008. Tadašnja kriza završila je 6. decembra 2011. zakletvom bivšeg premijera Elia Di Rupoa. Sličan pregovarački period trajao je 541 dan nakon održanih izbora 13. juna 2010. godine kad je u parlament ušlo 11 stranaka, od kojih nijedna nije osvojila više od 20 posto glasova.
Uspjeh krajnje desnice i komunista
Glasovanje na izborima u Belgiji je ne samo građanska dužnost već i zakonska obveza pa je odziv uvijek veći od 90 posto.
Razlika na ovim izborima koja je dodatno zakomplicirala situaciju je 18 zastupnika koje je osvojila krajnje desna stranka Flamanski interes (Vlaams Belang) ili 15 više u odnosu na izbore 2014. godine, ali i krajnje lijeve, marksističke Radničke partije Belgije (Partij van de Arbeid van België – PVDA) koja je osvojila 12 mjesta ili deset više u odnosu na 2014. godinu.
Poredstavnici dviju najvećih stranaka u Belgiji, Bart De Wever iz flamanske desničarske stranke Novi flamanski savez (Nieuw-Vlaamse Alliantie - N-VA) koja ima najviše, 25 zastupnika sa 16,5 posto osvojenih glasova, te Paul Magnette iz valonske Socijalističke partije (Parti socialiste - PS) koja je druga po brojnosti u parlamentu s 20 zastupnika ili 9,46 posto glasova odustali su početkom avgusta 2020. od pokušaja da formiraju novu vlast.
Kako piše Brussels Times, za dva lidera ove dvije stranke bilo je donedavno nezamislivo da sjede u istoj prostoriji.
Ipak, oni s računali na koaliciju pet stranaka. Činili bi ju socijalisti iz flamanske Socijalističke partije PS i valonske Druge socijalističke partije (Socialistische Partij Anders - SP.A) s ukupno 29 mandata, flamanski desničarski N-VA (25 mandata) s koalicijom kršćanskih demokrata koje čine Kršćanski demokrati i Flamanci (Christen-Democratisch en Vlaams - CD&V) i valonski Humanistički demokratski centar (Centre démocrate humaniste - cdH) s ukupno 29 mandata.
To je ukupno 71 ruka u parlamentu, pet manje od većine.
Za većinu je bilo potrebno uključivanje zelenih stranaka valonske Konfederacije ekologa za organiziranje izbornih borbi (Écologistes Confédérés pour l'organisation de luttes originales – ECOLO) i flamanske stranke Zeleni (Groen).
Druga opcija je pridruživanje liberalnih stranaka koje čine Otvoreni flamanski liberali i demokrate (Open Vlaamse Liberalen en Democraten - Open VLD) i valonski Reformski pokret (Mouvement Réformateur – MR) koje zajedno imaju 26 ruku u parlamentu.
Ni liberali niti zeleni nisu pristali podržati vladu ako ne budu prihvaćeni i njihovi zahtjevi. Liberali su uz to tvrdili da je De Wever iz desničarske stranke Novi flamanski savez (N-VA) pokušao podijeliti ih i osigurati podršku samo flamanskih liberala iz Open VLD-a i s njihovih 12 ruku formirati federalnu vladu, kako navodi Brussels Times.
I tu su svi dosadašnji pokušaji propali, a De Wever i Magnette iz N-VA i PS-a su ocijenili da su napravili sve što su mogli i sugerirali su belgijskom kralju da dadne šansu ili zelenima ili liberalima da oni dogovore novu većinu. Kralj Filip ovlastio je potom 18. avgusta 2020. Egberta Lachaerta, lidera flamanske liberalne
stranke Open VLD koja broji 12 zastupnika sa 8,54 posto glasova, kao dvanaestu osobu u 15 mjeseci koja bi trebala pokušati naći rješenje kako okupiti podijeljene lijeve i/ili desne, flamanske i valonske stranke.
Lachaert ima rok do 28. avgusta da podnese kralju izvještaj o (ne)uspjehu pregovaračkog procesa. Ono što se želi izbjeći su novi izbori, što zbog korona-krize što zbog toga što se procjenjuje da novi izbori ne bi mnogo promijenili odnose političkih snaga.
“Potrebna je snažna vlada, uz široku podršku i uravnoteženu politiku. U teškim vremenima politika mora prevladati razlike u mišljenjima. Još uvijek imamo nekoliko sedmica da napravimo potpuno funkcionalnu vladu koja će biti službi građana. Ovaj će se zadatak koji mi je kralj povjerio provoditi u potpunoj diskreciji, kako bi se stvorilo potrebno povjerenje između strana”, kazao je Lachaert.
Belgijski mediji poput VRT-a navode da nije jasno kojim bi to novim putem Lachaert mogao krenuti.
Iz njegove stranke saopćeno je kako im je namjera ponovno pozvati različite stranke i početi nove pregovore te da su otvoreni za sve prijedloge. Lachaertov kolega iz valonskog liberalnog Reformskog pokreta (MR) Georges-Louis Bouchez tvrdi u intervjuu za L'Echo da napore u Belgiji da se formira federalnu vladu blokiraju ne regionalizam, odnosno podjela na valonsku (francuski) i flamansku (nizozemski jezik) zajednicu već podjela na ljevicu i desnicu.
“Ne postoji većina za formiranje desne vlade. Ne postoji ni većina koja bi formirala ljevičarsku vladu. Ono što sve blokira je pojava populista iz PTB-PVDA (Radnička partija Belgije, Partij van de Arbeid van België, krajnja ljevica koja ima 12 mjesta u parlamentu i deklarira se kao marksistička stranka, jedinstvena za valonsku i flamansku regiju, op.a.) i Flamanskog interesa (Vlaams Belang, krajnja desnica koja ima 18 mjesta u parlamentu i zalaže se, između ostalog za podjelu Belgije uz naglasak na antiimigrantsku politiku, op.a.). Ono što ljudi zaboravljaju jest da je populizam pobijedio na posljednjim izborima, a formiranje vlade je vrlo komplicirano kada nema pobjednika”, naglasio je Bounchez.
Privremena vlada do septembra
U međuvremenu, sat otkucava, a krajnji rok je 17. septembra kad će isteći posebne ovlasti koje je parlament do tog datuma dao privremenoj, tehničkoj vladi koju vodi Sophie Wilmès iz Reformističkog pokreta, inače prvoj premijerku te zemlje u povijesti.
Privremenu, manjinsku vladu podržavaju socijalisti iz flamanske Socijalističke partije (PS) i valonske Druge socijalističke partije (SP&A), zeleni iz ECOLA i Groena, kršćanski demokrati iz valonskog Humanističkog demokratskog centra (cdH) te socijal-liberalna stranka Demokrati, federalisti, nezavisni (DéFI) kojoj je glavna politika frankizacija glavnoga grada Brisela, u kojem se povijesno govorio nizozemski, odnosno belgijski dijalekt tog jezika.
Međutim, ova vlada ima još manje ovlasti i fokus joj je praktično samo na koordinaciji velikog broja institucija na nekoliko razina u borbi s pandemijom korona virusa SARS-CoV-2. Naime, u izuzetno decentraliziranoj državi regionalne vlada, a ponegdje i općine imaju velike ovlasti, te joj duže razdoblje bez vlade s punim mandatom na federalnoj razini ne predstavlja problem.
Na primjer, u toj državi devet ministara bavi se resorom zdravstva i oni odgovaraju pred šest različitih parlamenata. Učenici će od septembra različito pohađati nastavu u Valoniji, Flandriji i Briselu te je to glavna vijest u belgijskim medijima, a konzultacije u formiranju federalne vlade nisu na naslovnicama.