Piše: Ron Synovitz
Dok je jesenas rat bjesnio oko azerbejdžanske sporne regije Nagorno-Karabah, neki Armenci su izrazili osjećanje da ih je Rusija izdala, njihov dugogodišnji saveznik, jer nije pružila više podrške etničkim Armencima koji su se borili u ovom sukobu, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.
Ali zla krv u Jerevanu prema Kremlju čini se da je nestala od kada je Moskva posredovala u primirju kojim su okončane borbe 10. novembra i otvoren put za gotovo 2.000 ruskih morovnjaka na terenu konfliktne zone.
Politički analitičar Richard Giragosian rekao je za RFE/RL da Armenija sada na Rusiju gleda prije kao na "spasioca" nego na "žrtvenog jarca" kojeg treba kriviti za gubitke teritorije koje su pretrpjele armenske snage.
"To je interesantan paradoks jer tokom 45 dana rata postojao je određeni stepen ozlojađenosti i frustracije u Armeniji i Nagorno-Karabahu zbog toga što su smatrali da je Rusija, netipično za nju, pasivna i da previše promišlja", rekao je Giragosian, direktor centra za regionalne studije u Jerevanu.
"Rusija nije odmah pritekla u pomoć i pružila sigurnost koju su očekivali mnogi Armeni na Nagorno-Karabahu", rekao je. "Većina stanovništva u Armeniji je očekivala mnogo odlučniji odgovor Rusije."
Pročitajte i ovo: Azerbejdžan produžio rok za povlačenje Jermenije, Jermeni pale kuće pre odlaska"Treba reći da je Rusija jasno stavila do znanja da njene sigurnosne obaveze prema Armeniji prestaju na aremanskoj granici", rekao je Giragosian. "Rusija se obavezala da će braniti, štititi i pomagati Republici Armeniji, ali ne i izričito regiji Nagorno-Karabah."
Arman Grigorian, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Lehigh u američkoj saveznoj državi Pennsylvania, rekao je da je takođe čuo primjedbe Armenaca koji su izrazili "frustracije jer Rusija nije uradila onoliko koliko su mnogi očekivali da je trebala tokom rata".
"Ali takođe se mogu čuti stavovi drugog dijela stanovništva koje govori da nije bilo Rusije, situacija bi bila sasvim izgubljena za etničke Armence u Nagorno-Karabahu", rekao je Grigorian za RFE/RL.
"Oni navode da bi Nagorno-Karabah bio sasvim osvojen, ako čak ne bi bila napadnuta i sama Armenija od strane Azerbejdžana", rekao je.
Pročitajte i ovo: Nagazne mine otežavaju potragu za nestalim Jermenima i Azerbejdžancima"Kako se dijele ta mišljenja nemoguće je reći jer niko nije sproveo ispitivanje javnog mijenja sa ovim pitanjima kako bi ustanovio jasnu podjelu stavova", dodao je Grigorian.
"U konačnici, Rusija je zaustavila rat", rekao je. "Da nije bilo Rusije i njenih napora, pošteno je kazati da bi ishod rata vjerovatno bio mnogo gori po Armence."
Grigorian je takođe rekao da oni koji optužuju Rusiju da nije pomogla Armaniji na Nagorno-Karabahu "trebaju da se zapitaju koja je druga zemlja pritekla u pomoć Armencima ili uradila nešto više od Rusa da zaustavi rat".
Pored propalog primirja od 26. oktobra koje je posredovao Washington i nekih "naklonjenih izjava" Francuske i Sjedinjenih Država, "nisam vidio nikakve napore (s njihove strane) ili neke druge države koja je pružila vojnu pomoć Armeniji ili je prijetila Azerbejdžanu sankcijama ili bilo čim drugim kako bi zaustavila rat", rekao je Grigorian.
‘Skoro pa molba’
Analitičari prave zaključke u vezi promjene dinamike prema Rusiji na osnovu zvaničnih izjava vlade u Jerevanu i analiza u armenskim medijima.
Giragosian napominje da je Pašinijan u pet navrata imao "nalet gotovo paničnih telefonskih poziva Kremlju" nakon što su 27. septembra izbile borbe u kojima je "gotovo molio" za pomoć Rusije.
Armenska vlada je takođe tražila pojašnjenje od Rusije o tome kakvu pomoć joj može pružiti tokom konflikta u odnosu na njihov bilateralni sporazum o zajeničkoj podršci i saradnji.
Sada, kada je rat završen i kada su Ruske trupe osigurale uslove za prekid vatre, pašinijan je obasipao pohvalama Kremlj.
Tokom novembarskog vikenda (21-22. novembar) kada su ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov i minister odbrane Sergej Šojgu posjetili Jerevan kako bi razgovarali o implementaciji primirja, Pašinijan je naglasio da je Rusija bila pouzdan saveznik.
Pašinijan je rekao da je s "vojno-političkom situacijom" na Južnom Kavkazu izmijenjenom ratom sada "uvjeren" da će "strateški savez, prijateljstvo i bratstvo između Armenije i Rusije biti ojačani u bliskoj i strateškoj budućnosti".
U razgovorima sa Šojguom 21. novembra, Pašinijan je rekao: “Želim da napomenem da smo tokom cijelog rata osjećali podršku koju nam je pružala Ruska Federacija, predsjednik Vladimir Putin, premijer Rusije i podršku od vas lično”, misleći na ministra odbrane Šojgu.
"Prošli smo kroz teška vremena prije rata, ali sada se suočavamo sa još težim periodom", rekao je Pašinijan. "Nadamo se da ćemo biti u mogućnosti da produbimo tekuću saradnju sa Rusijom, uključujući i polje bezbjednosti i vojno-tehničke saradnje."
Lavrov je, nakon razgovora u Jerevanu sa Pašinijanom rekao da "armensko rukovodstvo je potvrdilo smjer prema razvoju i produbljavanju savezničkih odnosa", sa Rusijom.
Lavrov je rekao da očekuje da će trgovinske i ekonomske veze između Moskve i Jerevana "postići pozitivnu dinamiku".
Ovo je važna promjena u tonu Pašinijana koji je, kada je došao na vlast 2018. pobunom protiv svog proruskog prethodnika, bio viđen kao prozapadni lider koji teži ka tješnjim vezama sa Evropskom unijom (EU).
Giragosian je rekao da misli da će Armenija sada ostati "zauvijek u orbiti Rusije" kao rezultat rata.
Mirovni pregovarač, mirotvorac
Primirje koje je posredovala Rusija poziva da se sve preostale azerbejdžanske oblasti oko Nagorno-Karabaha koje su okupirale armenske snage vrate u Azerbejdžan do 1. decembra.
Ruski mirovnjaci već su nadgledali prvi dio te primopredaje - evakuaciju etničkih Armenaca iz okupiranog okruga Agdam na sjeveroistoku Nagorno-Karabaha i povratak te četvrti Bakuu 21. novembra.
Planinski distrikt Kalbačar (Karvačar na armenskom) na sjeverozapadnom dijelu Nagorno-Karabaha predat je Azerbejdžanu 25. novembra.
Teritorije koje su još uvijek pod kontrolom Armenije u distriktu Lačin treba da se vrate Azerbejdžanu do 1. decembra – izuzetak je pet kilometara široka tranzitna ruta kroz jugozapadni Azerbejdžan koji zovu, Lačin koridor.
Sigurnost u tom vitalnom koridoru – jedinoj posljeratnoj ruti koja povezuje Armeniju sa Nagorno-Karabahom – takođe je u nadležnosti ruskih snaga.
Zautvrat za obećanu predaju teritorija, Azerbejdžan je zaustavio napredovanje prema najvećem gradu Nagorno-Karabaha - Armencima poznat kao Stepanakert, a Azerbejdžancima Sankandi.
Pročitajte i ovo: Raseljenim Azerbejdžancima primirje oživljava san o povratku kućiPutin je rekao da konačni status Nagorno-Karabaha još uvijek nije razriješen i da će biti razmatran u pregovorima koje vodi Minska grupa Organizacije za sigurnost i saradnju (OSCE) – kojom kopredsjedavaju Rusija, Francuska i Sjedinjene Države.
"Šta će se sljedeće dešavati odlučiće budući lideri i učesnici u ovom procesu", rekao je Putin novinarima u Moskvi u predzadnjoj sedmici novembra.
Thomas de Waal, stručnjak Carnegie Europe za Južni Kavkaz kaže da Putinove opaske mogu poslužiti kao argument u budućnosti kako bi se održalo prisustvo ruskih mirotvoraca na Nagorno-Karabahu i preko inicijalnih pet godina kako predviđa sporazum.
"Putin bi mogao vidjeti razloge za zalaganje za puni mirovni sporazum kojim se obnavljaju odnosi između dva važna susjeda, Armenije i Azerbejdžana", rekao je de Waal u nedavnoj analizi objavljenoj u Carnegie Europe.
"Ali opet, možda i ne", rekao je de Waal. "Ako su dvije strane u stanju obuzdanih naprijateljstava, to je dobar razlog da ruski mirotvorci ostanu. Ruska agenda se vjerovatno više tiče projekcije njene moći i trgovinskih ruta nego dugotrajnog mira na Južnom Kavkazu."
U međuvremenu, de Waal kaže, Putin se zapetljao "u čvorove" pokušavajući da objasni "zašto je Rusija odabrala da podrži neke separatist u sporovima oko suvereniteta" – kao što je gruzijska regija Abhazija i Južna Osetija ili ukrajinska okupirana teritorija Krim – ali ne i Nagorno-Karabah.
"Njegov odgovor je u osnovi da je Rusija djelovala na tim mjestima kako bi zaštitila svoje", zaključuje de Waal.
Predomišljanje
Giragosian je rekao da je jedan razlog koji stoji iza predomišljanja mnogih Armenaca oko Rusije "iznenadno i brzi raspoređivanje ruskih mirotvoraca".
"To je Armencima u Nagorno-Karabahu pomoglo da osiguraju i spasu ono što je ostalo od teritorija pod njihovom kontrolom nakon rata i nakon azerbejdžanskih teritorijalnih dobitaka", rekao je Giragosian.
"Ali stvarni pokretač ovog zakašnjelog dočeka uloge Rusije u poratnoj situaciji drugi je faktor - izravno sudjelovanje Turske u ratu", zaključio je Giragosian. "To je na mnogo načina promijenilo dinamiku i dovelo do toga da su mnogi Armenci prevladali ogorčenost zbog Rusije i okrenuli se prema puno toplijem zagrljaju."
"Realno, percepcija na terenu je da je Rusija spasitelj u smislu spašavanja života i zaštite ne samo Armenaca u Nagorno-Karabahu, već i odbrane i osiguranja žile kucavice koja je lačinski koridor", rekao je Giragosian za RFE/RL.
"Na mnogo načina budućnost i sigurnost Armenaca iz Nagorno-Karabaha sada zavise od manje od 2.000 ruskih mirovnih trupa", rekao je Giragosian. "To izaziva dodatnu zabrinutost, ali to je trenutna svakodnevica."