Zaštita svjedoka i žrtava ključna je karika u osiguranju kvalitetnih sudskih postupaka, pogotovo za ratne zločine, korupciju i organizirani kriminal.
Za većinu zemalja u regiji taj sustav tek se započinje razvijati – upozoreno je u Zagrebu na regionalnoj konferenciji "Podrška svjedocima i žrtvama".
Poslije ratova i ratnih zločina najteže je uvjeriti žrtve da trebaju svjedočiti pred sudovima država koje su odgovorne za nasilje, nepravdu, bol i patnju koju su doživjeli – ističe za Radio Slobodna Europa Nataša Kandić iz Fonda za humanitarno pravo i jedna od sudionica skupa.
"Mi smo danas imali priliku da vidimo da je Županijski sud u Zagrebu pružio podršku u sudjenjima za ratne zločine za 205 osoba. Većina njih su svedoci obrane, a najmanje je žrtava koje svedoče, zato što upravo one imaju nepovjerenje prema sudovima drugih država. I njih je, zapravo, teško uveriti da je, i zbog njih samih i zbog drugih žrtava i zbog sprečavanja tih zločina, jako važno da –svedoče", objašnjava Kandić.
U Hrvatskoj je upravo dovršen zajednički pilot projekt Ministarstva pravosuđa i Programa UN za razvoj u sklopu kojeg su, u protekle dvije godine, na četiri županijska suda - Zagrebu ,Osijeku,Vukovaru i Zadru uspostavljeni Uredi za podršku svjedocima i žrtvama.
"Podrška je pružena za preko 2. 200 ljudi u 18 mjeseci, koliko Uredi postoje. Spremni su im, dakle, pružiti emocionalnu podršku, informacije o onome što će ih čekati u sudnici, koja su njihova prava, pokazati im sudnicu, tko je tko u sudnici i, na neki način, im olakšati situaciju u sudu i pripremiti za bolje svjedočenje", smatra voditelj projekta Mario Krešić.
Branka Lučić je voditeljica takvog Ureda na Županijskom sudu u Vukovaru. "Ne moram objašnjavati posebno kakava je situacija u Vukovaru", kaže ona i dodaje:
"Imali smo puno sudjenja za ratne zločine, a i inače je situacija bila dosta napeta vezano uz medjunacionalne odnose. I,u tim godinama nakon mirne reintegracije u Vukovaru kao da je vladao –zakon šutnje. Znači, niko nije želio govoriti. Taj suživot je išao, ali, jednostavno -svi su šutjeli i to je bilo jako vidljivo u sudjenjima za ratne zločine."
ISKUSTVA SRBIJE I BiH
Beogradska aktivistica za ljudska prava Nataša Kandić podsjeća da Srbija ima dobra iskustva s potporom svjedocima,osobito zbog specijalnog suda za ratne zločine na kojem je provedeno i sudjenje za zločine na Ovčari
"I to je bio stvarno, prvi veliki uspeh koji niko nije mogao da zamisli da je moguće da se dogodi da su žrtve iz Vukovara došle u Beograd da svedoče, da majke čija su deca ubijana na Ovčari, da one dođu da svedoče", kaže ona.
Fatima Bašić iz Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine ističe da slično iskustvo postoji i u Bosni i Hercegovini jer i tamo postoji posebni sud za suđenja za ratne zločine i ured za pomoć i zaštitu svjedoka i žrtava.
"I Ured im daje podršku ,a da nije toga svjedoci bi se verovatno potpuno povukli i ne bi se pojavljivali, al' ovo je velika podrška i stimulacija da svjedok dodje na sud. Ja se nadam da ćemo u buduće prenijeti iskustva sa suda BiH na niže sudove jer zasad nismo materijalno i tehnički stigli opremiti sudove ,al' vjerujem da će to biti u nekim narednim koracima", kaže Bašić.
Glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić-Uredi za pružanje podrške svjedocima i žrtvama su respektabilni cimbenici. "Bez njih bi, na primer sudjenja u najtežim i najkompliciranijim kaznenim postupcima i za najteže ratne zločine bili neprovedivi gotovo bil neprovedivi, kao što su predmet Lora,Škorpion ,Gospićka skupina,Lovas ,Ademi-Norac ,Morinj itd.itd", ocijenjuje Bajić.
Hrvatska je, zahvaljujući Unovoj pomoći i programu započela s četiri ureda koje će prema riječima ministra pravosudja Ivana Šimunovića već od 1. studenog u potpunosti preuzeti sami sudovi i hrvatsko ministarstvo pravosudja, a, ovisno o financijskim sredstvima, najavljuje i osnivanje novih.
"Naprosto, ovaj sustav podiže učinkovitost svjedočenja", rekao je Šimunović.
Predstavnik UNDP-a u Hrvatskoj Yuri Afanasiev naglašava kako je institucija zaštite svjedoka važna i zbog vraćanja povjerenja u pravosudje jer prema nedavnom ispitivanju u Hrvatskoj, a slično je i u susjednim državama, samo jedna trećina građana vjeruje da je sustav učinkovit u kažnjavanju počinitelja,a čak 40 posto misli da institucije ne uvažavaju specifične potrebe žrtava zbog čega, upozorava Afanasiev, velik broj onih koji su i bili žrtve nekog zločina događaj nisu niti prijavili policiji.