Piše: Chris Rickleton
Provjera dokumenata radnika migranata u Habarovsku u Rusiji tokom racije čiji je cilj pronalaženje ilegalnih migranata.
Njemački kancelar Olaf Scholz nije govorio o detaljima sporazuma o migraciji koji je njegova zemlja finalizirala sa Uzbekistanom 15. septembra.
Sporazum omogućava "neophodnu imigraciju visoko talentovanih radnika koja nam je potrebna u Njemačku", rekao je Scholz nakon razgovora s uzbekistanskim predsjednikom Šavkatom Mirzijojevim.
Istovremeno, dogovorene su jednostavne, "nebirokratske" procedure "tako da oni koji moraju da se vrate, to i urade", dodao je Scholz u komentarima datim u Samarkandu i objavljenim na web stranici njegovog ureda.
Posljednji dio tih komentara možda je bio upućen domaćoj javnosti.
Njemačka je jedna od mnogih zapadnih zemalja u kojima je migracija - posebno ilegalna migracija - ključno pitanje kojim se bavi politička desnica.
Ali to je također jedna od rijetkih oblasti u kojima zapadne zemlje mogu, u kratkom roku, ispoštovati svoje obećanje o produbljivanju veza sa Centralnom Azijom - regijom čije su strateške zalihe porasle otkako je Rusija pokrenula svoj rat u Ukrajini, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
U slučaju Berlina, "njemačka vlada se našla u škripcu", rekao je Jan Matusevič, istraživač i novinar fokusiran na euroazijske migracije.
Uzbekistanski predsjednik Šavkat Mirzijojev (desno) i njemački kancelar Olaf Scholz na sastanku u Samarkandu.
"Pokušava smiriti antiimigrantsko raspoloženje među stanovništvom nakon nedavnih izbornih uspjeha krajnje desnice, a istovremeno se bavi velikim nedostatkom radne snage koji ometa njemačku ekonomiju. Kao rezultat toga, dobijate ove sporazume koji su osmišljeni da pokažu oštrinu prema neregularnim migrantima, ali daju prilike za kvalifikovane migrante i studente", rekao je Matusević za RSE.
Planovi rada rastu, a brojke ostaju niske
Tradicionalna migracijska destinacija za ljude iz Centralne Azije koji napuštaju ekonomiju bez posla bila je Rusija, u kojoj žive milioni državljana iz regije.
Ali rijetko lak život za migrante iz Kirgistana, Tadžikistana i Uzbekistana, odakle dolazi najveći broj radne snage, dodatno je otežan zbog rata, nakon što su se vojni regruteri usmjerili i na naturalizovane i nenaturalizovane ljude iz Centralne Azije za prve linije fronta.
Od marta i krvavog napada na gradsku vijećnicu Crocus u koji su bili umiješani državljani Tadžikistana, za mnoge je težak život postao gotovo nemoguć, zahvaljujući masovnom porastu racija na migrante na njihovim radnim mjestima i kućama, sa sve više i više ljudi iz Centralne Azije koji su bivali vraćeni natrag na ruske granice.
Te tri su pokušale da angažuju Moskvu oko ove alarmantne novonastale situacije, samo da bi na kraju dobile odgovor da je ruski pristup migrantskoj politici sada u velikoj mjeri fokusiran na pitanje sigurnosti.
A to znači vrlo realnu priliku za Zapad da se dodvori onim centralnoazijskim zemljama, gdje se doznake koje šalju migranati iz inostranstva kreću između 10 posto bruto domaćeg proizvoda (Uzbekistan) do preko 40 posto (Tadžikistan).
Međutim, smatraju stručnjaci, dosadašnji rezultati su skromni i vjerovatno će tako i ostati.
U Velikoj Britaniji, gdje su se antiimigracijski stavovi prošlog mjeseca prelili u nemire, Program sezonskih radnika svake godine privlači hiljade ljudi iz Centralne Azije.
Potražnja za shemom je velika u cijeloj regiji, što je činjenica koja je dovela do prevara i predatorskog ponašanja agencija koje promovišu zapošljavanja.
Privedena ilegalna migrantica iz Centralne Azije ispunjava formulare u policijskoj stanici u ruskom sibirskom gradu Krasnojarsku prije deportacije.
Međutim, dok migranti često mogu zaraditi dva ili tri puta više u Britaniji u poređenju s onim što mogu dobiti u Rusiji, ukupna vrijednost doznaka migracije između Centralne Azije i Velike Britanije još uvijek je niža od odredišta s dugotrajnijim migracijskim vezama s regijom, kao što je Južna Koreja.
I u slučaju Njemačke, brojke su male.
U izvještaju o sporazumu od 15. septembra hamburški nedeljnik Die Zeit istaknuo je da trenutno u zemlji živi samo 13.700 Uzbekistanaca.
U međuvremenu, "samo oko 200 Uzbeka je u Njemačkoj bez boravišne dozvole... manje od 0,1 posto od svih 225.000 migranata u Njemačkoj koji moraju napustiti zemlju", izvijestio je Die Zeit.
Ni Berlin ni Taškent nisu ponudili uvid u to kako će se te brojke promijeniti.
Ali sporazum je "u skladu sa sličnim sporazumima s drugim zemljama", uključujući Keniju, Maroko i Gruziju, kaže Beate Eschment, istraživačica u berlinskom Centru za istočnoevropske i međunarodne studije (ZOIS).
"Ovdašnja debata o migracijama u ovom trenutku je potpuno zbrkana i iracionalna i čini se da je politika vlade, nažalost ista. Nije dovoljno jasno rečeno da su nam potrebni radnici i da oni mogu doći samo iz inostranstva", rekla je Eschment za RSE.
Dodala je da se plaši da će Uzbekistanci koji stignu u Njemačku "iskusiti neprijateljstvo prema strancima", s obzirom na trenutno raspoloženje.
Migranti čekaju da se registruju u migracionom centru u Saharovu, selu oko 60 kilometara južno od Moskve 2015. godine.
U septembru 2023. Njemačka i Kirgistan potpisali su deklaraciju o namjeri za sporazum o migraciji, koji se očekuje u bliskoj budućnosti.
Zvanična fraza bila je gotovo identična Scholzovoj u vezi sa zapečaćenim dogovorom s Uzbekistanom, u kojem se detaljno navodi cilj "da se otvore putevi za kvalificirane radnike u Njemačku i obaveže Kirgistan da ponovo primi svoje državljane koji nemaju pravo ostati u Njemačkoj".
Očekuje se da će poljoprivreda, kućna njega i građevinarstvo biti prioritetni sektori na koje će biti usmjerena unaprijed provjerena zapošljavanja ljudi iz Uzbekistana.
Afganistansko pitanje i 'razočarenje' za Centralnu Aziju
U ovom trenutku, veliko povećanje migracije za zemlje Centralne Azije iz Evrope izgleda malo vjerovatno.
Međutim, medijski izvještaji u Njemačkoj sugerišu da bi Uzbekistan mogao imati adut u pregovorima na tu temu, usred aktuelnih razgovora o saradnji oko kontroverzne deportacije Afganistanaca nazad u Afganistan koji kontrolišu talibani.
Scholz je oprezno odgovorio na pitanje medija o napretku tih pregovora dok je boravio u Uzbekistanu, navodeći samo "povjerljive razgovore o saradnji na mnogim područjima".
Međutim, nakon smrtonosnog napada nožem u zapadnom gradu Solingenu, Berlin je prošlog mjeseca objavio da je započeo s deportacijama afganistanskih državljana po prvi put od kada su 2021. talibani preuzeli vlast.
Prvim takvim letom 28 afganistanskih državljana s kriminalnim dosjeima u Njemačkoj poslano je kući u sklopu dogovora uz posredovanje Katara.
Radnici migranti ispred Jedinstvenog migracijskog centra Moskovske regije u Putilkovu u maju 2021.
"Njemačka ne želi imati bilo kakve veze s talibanima i tu Uzbekistan dobro dolazi", rekao je za RSE Temur Umarov, saradnik Carnegie Russia Euroasia Centra u Berlinu, ističući kooperativni odnos Taškenta s tom grupom.
Scholz je boravio u Uzbekistanu uoči posjete Kazahstanu gdje je 17. septembra razgovarao s čelnicima pet centralnoazijskih zemalja.
To je uslijedilo nakon prvih razgovora Njemačke s regijom "5+1" u Berlinu u ovo vrijeme prošle godine, što je dio niza diplomatskih aktivnosti u kojima je regija uživala u drugoj godini rata u Ukrajini dok zapadne vlade pokušavaju osigurati dogovore za prirodne resurse i prisiliti na poštivanje sankcija protiv Rusije.
Međutim, dok je interes Njemačke i Evrope u cjelini za Centralnu Aziju "značajno porastao", pet zemalja je možda osjetilo "razočarenje" nedostatkom stvarnog napretka u svojim odnosima s Berlinom od tada, tvrdi Stefan Meister, stručnjak za Centralnu Aziju u Njemačkom vijeću za vanjske odnose.
"Ako razgovarate s uzbekistanskim ili kazahstanskim zvaničnicima, možete shvatiti da su imali velika očekivanja nakon sastanka sa Scholzom prošle godine", rekao je Meister. "Nadali su se da će Centalna Azija biti prioritet za Scholza i da će Njemačka početi znatno više da ulaže u regiju."
I, iako Njemačka traži resurse kako bi nadomjestila nekadašnju veliku ovisnost o Rusiji, nova ulaganja u autoritarnu i korupciji sklonu regiju nisu tekla jako i brzo, rekao je Meister u intervjuu za kazahstanski servis RSE.
"Nakon memoranduma i izjava, iz Njemačke nije bilo značajnije akcije, barem ne u onoj mjeri kojoj su se nadali", rekao je.