Bosna i Hercegovina jedina je zemlja u regiji, pored Albanije, koja nema Zakon o restituciji. Iako prijedlog zakona već deceniju čeka na usvajanje, njegovo donošenje opstruira se na razne načine – od sporenja oko nadležnosti, pa do ličnih interesa, vjeruju upućeni.
Prema različitim procjenama u Bosni i Hercegovini između 55 i 80 milijardi maraka je vrijednost imovine koja čeka na restituciju. U to se ubraja imovina vjerskih zajednica i crkava, ali i imovina građana. Mada se BiH davno obavezala da će imovinu koja je oduzimana kakom 1945. godine vratiti vlasnicima, do danas to nije učinjeno. Tek mali dio vraćen je vjerskim ustanovama, dok se o ostalom ni ne razgovara.
Vaš browser nepodržava HTML5
Tajna veza obećanja i radovanja
Zakon koji je i na putu ka EU država bila dužna donijeti i na koji su pozitivno mišljenje dale vjerske zajednice u BiH, već deceniju čeka u ladici. Korijen njegovog neusvajanja je politički. Naime, RS osporava ovaj zakon, navodeći kako je ta oblast u isključivoj nadležnosti entiteta, dok je Visoki predstavnik ocijenio suprotno.
Zamjenik predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamenta BiH Šefik Džaferović potvrdio je ove razloge.
“Ono što postoji kao spor unutar Bosne i Hercegovine u ovom trenutku je pitanje nadležnosti. Ja mislim da je pitanje nadležnosti riješeno, da postoje i odluke Visokog predstavnika i odluke Ustavnog suda BiH da se ovo pitanje mora riješiti jedinstveno za područje cijele Bosne i Hercegovine.”
Ne izbjegava se donošenje zakona, ali i povrat imovine samo zbog političkih prepirki oko nadležnosti. Bar tako vjeruje Senaid Zajimović, direktor Vakufske direkcije Islamske zajednice u BiH. Prenapuhane su smatra i cifre kojima se barata.
“Mislim da je ona namjerno, pa kazat ću slobodno, i naručena kao cifra, kako bi zaplašila javnost i kako bi se u startu minirao projekat restitucije. Mi bismo voljeli da zaista toliko vrijedi imovina. Prema našim procjenama ta imovina, što se tiče Islamske zajednice, možda vrijedi ispod pet milijardi maraka, a smatra se da je Islamskoj zajednici najviše oduzeto imovine.”
Sličnog je stava i predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci.
“Međutim, sigurno je da se ne radi o tako velikoj imovini i da se nas, ustvari, tim ciframa samo straši, da se ne bi ušlo u taj postupak. Znate da je budžet države Bosne i Hercegovine jedna milijarda godišnje. Ako 55 milijardi treba vratiti nekome, to je budžet za pedeset godina unaprijed i naravno, nema tog političara koji će za tako nešto glasati.”
Ciframa se plaše javnost i političari: Jakob Finci
S istim se problemom suočila se svojevremeno i Srbija. Tvrdilo se kako je vrijednost imovine koja podliježe restituciji 200 milijardi eura, ali je u stvarnosti bila daleko manja, navodi Strahinja Sekulić, direktor Agencije za restituciju Srbije. U BiH, kaže, primijećuje slične izgovore kao i u Srbiji
„Danas, sigurno, u Sarajevu, a isto i u Srbiji, dobar deo te imovine je uzurpiran, trguje se na crnom tržištu sa zakupima i neko tu ostvaruje značajne nelegalne prihode.“
Sekulić kaže i kako je lako nazrijeti zašto postoji zastoj. Vraćene su stotine hiljada hektara zemljišta, stotine hiljada kvadrata poslovnog prostora i ništa se značajnije nije promijenilo po državu, uprkos brojnim kampanjama protiv.
„To deluje kao velike cifre, ali kad shvatite da skup svih verskih zajednica i imovine koju potražuju u Srbiji su kao dva ili tri malo jača privrednika u Srbiji.“
Upravo je to pitanje bolna tačka koju bh vlasti ne znaju kako da riješe što su i sami naveli. Uz to šta će biti i sa onima kojima je tokom privatizacije nakon devedesetih, dozvoljeno da otkupe stanove koji su pod teretom restitucije, kao i poslovne prostore. Hoće li oni biti oduzeti sadašnjim vlasnicima, ali i ko će namiriti štetu, onaj ko je sadašnji vlasnik, ili onaj ko je dozvolio da se takva imovina privatizira.