U zemljama Evropske unije većina mladih nakon završenog školovanja ima zagarantovan posao, a rade, odnosno stiču praksu i tokom studiranja. U Bosni i Hercegovini mladi ljudi nakon završenog fakulteta odlaze na biro za zapošljavanje, rečeno je, između ostalog, tokom rasprave u Sarajevu, o tretmanu mladih osoba u ovoj zemlji u poređenju sa zemljama Evropske unije.
BiH je od 2006. do 2010. za različite projekte zapošljavanja mladih izdvojila oko pet miliona KM dok je za period do 2014. godine planirano svega dva miliona. Značajno smanjenje sredstava, prema riječima Medine Mujić, donedavno koordinatorice Infocentra EU u Sarajevu, najbolje pokazuje koliki je interes nadležnih institucija za probleme mladih danas.
Ova cifra još se čini mizernijom ako se uporedi sa praksom Evropske unije gdje je većini mladih nakon završene škole posao osiguran zbog čega posebni programi zapošljavanja nisu potrebni.
„U Evropskoj uniji većina mladih nakon završene škole, fakulteta, magistarskog studija, naročito doktorskog studija, imaju odmah zagarantovane poslove. Oni imaju takvu praksu da u toku studija već rade. Nažalost, kod nas danas ljudi jako teško mogu i redovnu praksu na svojim fakultetima da imaju, da ne kažem i posao“, ističe Mujić.
Visok procenat od gotovo 58 posto nezaposlenih do 24 godine mogao bi se promijeniti strateškim pristupom problemu nezaposlenosti - koji u Bosni i Hercegovini ne postoji, priznaje Siniša Veselinović iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Uz posrnulu privredu i hronični nedostatak radnih mjesta, Veselinović podvlači i lošu zakonsku regulativu koja ne prati evropske trendove. Navodi primjer volonterizma koji bi se i u Bosni i Hercegovini trebao priznati kao radno iskustvo.
„Postoji problem kod zapošljavanja mladih – poslodavci uglavnom traže iskusnu radnu snagu s određenim radnim iskustvom, dok mladi koji izađu iz procesa obrazovanja nemaju potrebno radno iskustvo. Zbog toga je kod nas potrebno da se u zakonodavstvu izvrše promjene u cilju priznavanja volonterskog rada, pripravništva kroz školovanje, odnosno da se u obrazovni program uvrsti malo više praktičnog rada umjesto čisto teoretskog ovrazovanja, tako da mladi, kada završe svoje školovanje, da imaju određeno radno iskustvo“, smatra Veselinović.
Kakva se poruka šalje mladima
Gotovo svaka druga mlada osoba u BiH koja je izašla iz formalnog obrazovnog sistema ostaje na nivou trogodišnjeg srednjeg obrazovanja ili niže. Također, svaka četvrta osoba u Bosni i Hercegovini prerano napušta obrazovni proces što je daleko iznad prosjeka većine evropskih zemalja.
Finansijski problemi glavni su razlog za prekidanje obrazovanja, a samo deset posto učenika i studenata prima stipendiju za školovanje koja u većini slučajeva iznosi 100 KM. Medina Mujić dodaje:
„Ja mislim da su mladi ljudi u Bosni i Hercegovini, nažalost, dobrim dijelom deprimirani, nisu motivirani i nemaju više nekih ciljeva i nekih situacija kojima teže, iz prostog razloga što dosta mladih, da ne govorim o srednjoj stručnoj spremi, ako pogledate statistiku na birou, dosta mladih ima završene fakultete. Čak postoje magistri nauka, doktori nauka koji su na birou. Ja mislim da su ti ljudi jako, jako demoralisani.“
Mladi u Bosni i Hercegovini žive u zemlji s trinaest ministarstava zdravstva, jedanaest odvojenih javnih fondova za zdravstveno osiguranje i gotovo bez ikakvog praćenja i planiranja potrošnje javnih sredstava i transfera u sektoru zdravstva. Istraživnja kažu i kako je ukupna populacija mladih osjetljiva grupa i mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih. Vedrana Frašto iz Fondacije Cure zaključuje:
„Često se govori da su mladi neaktivni u našem društvu, međutim, ne spominje se zašto su mladi neaktivni, šta se to dešava u našem društvu da su mladi pasivni, kakve su njihove prilike, šta im govori čitava država, čitav sistem, koju poruku im šalje. Šalje im poruku da će jedino uspjeti ako odu iz Bosne i Hercegovine. Je li to jedini način!? Da odu iz Bosne i Hercegovine, pa da budu priznati i da bude priznat njihov rad i ono čime se bave i čime žele da se bave!? Kad bi mladi iz svih dijelova Bosne i Hercegovine više radili na umrežavanju, mislim da bi bilo puno jednostavnije da se urade određene promjene. Ukoliko se usame, te promjene dolaze, ali puno, puno sporije.“
BiH je od 2006. do 2010. za različite projekte zapošljavanja mladih izdvojila oko pet miliona KM dok je za period do 2014. godine planirano svega dva miliona. Značajno smanjenje sredstava, prema riječima Medine Mujić, donedavno koordinatorice Infocentra EU u Sarajevu, najbolje pokazuje koliki je interes nadležnih institucija za probleme mladih danas.
Ova cifra još se čini mizernijom ako se uporedi sa praksom Evropske unije gdje je većini mladih nakon završene škole posao osiguran zbog čega posebni programi zapošljavanja nisu potrebni.
„U Evropskoj uniji većina mladih nakon završene škole, fakulteta, magistarskog studija, naročito doktorskog studija, imaju odmah zagarantovane poslove. Oni imaju takvu praksu da u toku studija već rade. Nažalost, kod nas danas ljudi jako teško mogu i redovnu praksu na svojim fakultetima da imaju, da ne kažem i posao“, ističe Mujić.
Visok procenat od gotovo 58 posto nezaposlenih do 24 godine mogao bi se promijeniti strateškim pristupom problemu nezaposlenosti - koji u Bosni i Hercegovini ne postoji, priznaje Siniša Veselinović iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Uz posrnulu privredu i hronični nedostatak radnih mjesta, Veselinović podvlači i lošu zakonsku regulativu koja ne prati evropske trendove. Navodi primjer volonterizma koji bi se i u Bosni i Hercegovini trebao priznati kao radno iskustvo.
„Postoji problem kod zapošljavanja mladih – poslodavci uglavnom traže iskusnu radnu snagu s određenim radnim iskustvom, dok mladi koji izađu iz procesa obrazovanja nemaju potrebno radno iskustvo. Zbog toga je kod nas potrebno da se u zakonodavstvu izvrše promjene u cilju priznavanja volonterskog rada, pripravništva kroz školovanje, odnosno da se u obrazovni program uvrsti malo više praktičnog rada umjesto čisto teoretskog ovrazovanja, tako da mladi, kada završe svoje školovanje, da imaju određeno radno iskustvo“, smatra Veselinović.
Kakva se poruka šalje mladima
Gotovo svaka druga mlada osoba u BiH koja je izašla iz formalnog obrazovnog sistema ostaje na nivou trogodišnjeg srednjeg obrazovanja ili niže. Također, svaka četvrta osoba u Bosni i Hercegovini prerano napušta obrazovni proces što je daleko iznad prosjeka većine evropskih zemalja.
Finansijski problemi glavni su razlog za prekidanje obrazovanja, a samo deset posto učenika i studenata prima stipendiju za školovanje koja u većini slučajeva iznosi 100 KM. Medina Mujić dodaje:
„Ja mislim da su mladi ljudi u Bosni i Hercegovini, nažalost, dobrim dijelom deprimirani, nisu motivirani i nemaju više nekih ciljeva i nekih situacija kojima teže, iz prostog razloga što dosta mladih, da ne govorim o srednjoj stručnoj spremi, ako pogledate statistiku na birou, dosta mladih ima završene fakultete. Čak postoje magistri nauka, doktori nauka koji su na birou. Ja mislim da su ti ljudi jako, jako demoralisani.“
Mladi u Bosni i Hercegovini žive u zemlji s trinaest ministarstava zdravstva, jedanaest odvojenih javnih fondova za zdravstveno osiguranje i gotovo bez ikakvog praćenja i planiranja potrošnje javnih sredstava i transfera u sektoru zdravstva. Istraživnja kažu i kako je ukupna populacija mladih osjetljiva grupa i mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih. Vedrana Frašto iz Fondacije Cure zaključuje:
„Često se govori da su mladi neaktivni u našem društvu, međutim, ne spominje se zašto su mladi neaktivni, šta se to dešava u našem društvu da su mladi pasivni, kakve su njihove prilike, šta im govori čitava država, čitav sistem, koju poruku im šalje. Šalje im poruku da će jedino uspjeti ako odu iz Bosne i Hercegovine. Je li to jedini način!? Da odu iz Bosne i Hercegovine, pa da budu priznati i da bude priznat njihov rad i ono čime se bave i čime žele da se bave!? Kad bi mladi iz svih dijelova Bosne i Hercegovine više radili na umrežavanju, mislim da bi bilo puno jednostavnije da se urade određene promjene. Ukoliko se usame, te promjene dolaze, ali puno, puno sporije.“