Kulturu današnje mlade generacije obilježavaju – internet i medijski sadržaji, ističe za Radio Slobodna Europa dr Vlasta Ilišin, znanstvena savjetnica u Institutu za društvena istraživanja Zagreb.
Prema najnovijem istraživanju koje je Institut proveo ljetos, u suradnji sa Zakladom Friedrich Ebert Stiftung, mladi i u Hrvatskoj, najviše slobodnog vremena provode na internetu, vrlo rijetko idu u kazalište, a samo ih jedna četvrtina redovito čita knjige.
RSE: Kad si zadnji put bio u kazalištu?
„U kazalištu? Prije tjedan i pol, gledali smo Antigonu, u Gavelli.“
RSE: Kako ste išli - sa školom ili privatno?
„Da, sa školom, natjerali su nas.“
„Obično idemo jedanput u polugodištu, samo sa školom“, pojašnjavaju učenici četvrtog razreda VII zagrebačke gimnazije.
„Bila je zanimljiva predstava, obzirom što smo očekivali.“
„Ma, uopće nije bila zanimljiva, ja ništa nisam skužila.“
„Imamo još dvije predstave u ovom polugodištu i tri u idućoj godini. Onda to obrađujemo i pišemo lektiru. Inače, ne bi ni išli.“
„Na kraju Antigona umre, zacementirali su je. Eee, zacementirali. To je zato što je to tragedija.“
Dora Jurić, Stela Prekretić, Ala Cesarec, Natalija Duvančić, Ines Aliburić, Klara, Petar, Katarina, učenice su Sedme, Druge i Klasične zagrebačke gimnazije. Kao i većina njihovih vršnjaka, više vole kino:
„Pa, zato što je zanimljivije. Veće su produkcije, veći je ekran. Ljepše je kino nego kazalište. U kazalištu su živi glumci, pa moraš biti tiho i poštivati neka pravila da ne smetaš predstavi. U kinu neometano jedeš kokice i piješ sok. U kinu se zabavljamo i gledamo oni što mi hoćemo, što je nama zanimljivije.“
„Ma, i u kazalištu ima dobrih predstava, ali ovo što smo mi gledali s profesoricom hrvatskog, to je baš dosadno. Mi bi neku humorističnu predstavu.“
I sva istraživanja potvrđuju da je mladima kazalište nedovoljno zanimljivo, a ako i idu, odabiru uglavnom komedije i zabavne predstave. Sve ostalo, kaže Helena iz Druge zagrebačke gimnazije, ovisi o školama i profesorima:
„Mladi rijetko idu u kazalište. Ovo mi se bas sviđa što nam organiziraju odlazak u kazalište. Možda bi otišla, ali sumnjam da bi mi palo na pamet da gledam Antigonu. Predstava mi se sviđa i drago mi je što su nas potaknuli da idemo.“
Profesorica hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Dugave, Danuška Ružić, maksimalno se trudi, kako kaže, „navući učenike u kazalište“, ali, to je samo njezina dobra volja.
„U našoj školi ne znam da li bi itko to potaknuo. Jer sam ljubitelj kazališta i muzeja. Ljudima se neda to raditi jer moraš organizirati prijevoz tamo i nazad, moraš ići po karte, moraš pratiti zbivanja, moraš znati čemu je koja predstava namijenjena. Radim to sa zadovoljstvom jer to volim. I djeca vole ići. Onda mi je jako drago kada sretnem srednjoškolce i bivše studente u kazalištu. To mi je poseban gušt", kaže profesorica Ružić.
Pune nam glavu glupostima
Ravnateljica Gimnazije u Dubrovniku, Sanja Potica, ističe da njihova škola ozbiljno i planski razvija interes kod svojih učenika prema klasičnim kulturnim događanjima. Dubrovački simfonijski orkestar izveo je proljetos, samo za njihove učenike, edukativni koncert u svrhu približavanja klasične glazbe novim generacijama.
„Mislim da smo mi u Dubrovniku prilično sretni, obzirom na to da imamo Dubrovačke ljetne igre, koje traju dva udarna ljetna mjeseca. Što se tiče naših učenika, zaista možemo biti zadovoljni njihovim korištenjem kulturnih sadržaja u gardu. Vodimo ih vrlo često u Zagreb u kazalište. U Dubrovniku nemamo mogućnosti pogledati neki mjuzikl, pa ih onda vodimo u zagrebačko kazalište Komedija“, kaže Sanja Potica.
Za razliku od Dubrovnika gdje, prema procjeni ravnateljice Potica, većina srednjoškolaca kulturu doživljava tradicionalno, od tradicionalne kazališne predstave do koncerta, najnovije istraživanje o mladima u Hrvatskoj koje je provela doktorica Vlasta Ilišin iz Instituta za društvena istraživanja Zagreb, pokazuje da su internet i medijski sadržaji prioritet - i to u visokom postotku:
„Što se mladih tiče, kultura je za njih prije svega mediji i medijski sadržaji. Internet koriste skoro 3,5 sata a TV 2,5. Vidimo da televiziju 54 posto gleda redovito. Internet još više.“
Istraživanje će medijski biti predstavljeno krajem studenog, a pokazuje da 52 posto mladih redovito gleda filmove, bilo u kinu, na TV ili skidanjem s Interneta.
I glazba je na internetu. Više od 80 posto mladih redovito je sluša, ali u istraživanju nije precizirano koju. Najomiljeniju ističu na svojim profilima na društvenim mrežama i upozoravaju jedni druge koga i što su „otkrili“ .
Zagrebački gimnazijalci s kojima smo razgovarali, ljute se što se današnjoj generaciji općenito pripisuju neobrazovanost, narodnjaci i slični epiteti:
„Ma, koji narodnjaci, slušamo jazz, blues, klasični rok i klasičnu muziku“, kaže Dorina, uz odobravanje većine okupljenih učenika. Ali, priznaje, puno je mladih koji slušaju narodnjake i idu po narodnjačkim klubovima.
„Ja to ne volim, ne razumijem i ne mogu shvatiti da im se to sviđa.“
„To je zato što nas mediji totalno razaraju“, pokušava objasniti njezina prijateljica Antonija.
„Pune nam glavu glupostima i svim tim zvijezdama. Sve je to katastrofa. Treba se malo kulturno uzdizati na pravim vrijednostima.“
RSE: Čitate li što?
„Čitamo, ali nikako ovu klasičnu literaturu, već ove modernije pisce, trilere, krimiće, povijesne romane o istinitim događajima.“
„Jučer sam pročitala od Philippe Gregory, Kraljičina luda. To je povijesni roman, iz doba Tudora, 500 stranica u jednom danu! Nisam je mogla ispustiti iz ruku.“
„Silvu, čitamo (Daniel Silva), Aferu Rembrandt. I Crvendaća od Nesboa (Jo Nesbo). Trenutno čitam Silvina, Moskovska pravila.“
„Ja trenutno čitam Baudleura, Cvjetove zla“
„Pa i ove klasike za školu, Rat i mir. Baš mi je dobar. Zatvorim se lijepo sama u sobi i u dva dana pročitam 700 stranica.“
„Ma, daj, ne znaš ni tko je to napisao“, zadirkuju je kolege.
„Nije važno tko je napisao, važno je da se čita“ - odgovara, u istom tonu simpatična gimnazijalka.
Učenici gimnazija svakako spadaju u obrazovaniju skupinu mladih, ističe doktorica Ilišin. Oni i prema istraživanju više čitaju, ali kad se gleda cijela generacija, samo 27 posto mladih redovito čita, a za uspjeh i izgradnju karijere na prvo mjesto stavljaju izgled, a ne načitanost:
„Ukazuje se da čitanje knjiga pada. Ono već dugo sitno pada, ali sada baš onako drastično. Pitanje je da li možemo biti zabrinuti ili ne. Opće je poznato da je svaka noba generacija u prosjeku obrazovanja od prethodnih. Zanimljivo je da, iako se to zbiva, svaka nova generacija malo manje čita od prethodne. Nešto tu ne valja.“
Prema najnovijem istraživanju koje je Institut proveo ljetos, u suradnji sa Zakladom Friedrich Ebert Stiftung, mladi i u Hrvatskoj, najviše slobodnog vremena provode na internetu, vrlo rijetko idu u kazalište, a samo ih jedna četvrtina redovito čita knjige.
RSE: Kad si zadnji put bio u kazalištu?
„U kazalištu? Prije tjedan i pol, gledali smo Antigonu, u Gavelli.“
RSE: Kako ste išli - sa školom ili privatno?
„Da, sa školom, natjerali su nas.“
„Obično idemo jedanput u polugodištu, samo sa školom“, pojašnjavaju učenici četvrtog razreda VII zagrebačke gimnazije.
„Bila je zanimljiva predstava, obzirom što smo očekivali.“
„Ma, uopće nije bila zanimljiva, ja ništa nisam skužila.“
„Imamo još dvije predstave u ovom polugodištu i tri u idućoj godini. Onda to obrađujemo i pišemo lektiru. Inače, ne bi ni išli.“
„Na kraju Antigona umre, zacementirali su je. Eee, zacementirali. To je zato što je to tragedija.“
Dora Jurić, Stela Prekretić, Ala Cesarec, Natalija Duvančić, Ines Aliburić, Klara, Petar, Katarina, učenice su Sedme, Druge i Klasične zagrebačke gimnazije. Kao i većina njihovih vršnjaka, više vole kino:
„Pa, zato što je zanimljivije. Veće su produkcije, veći je ekran. Ljepše je kino nego kazalište. U kazalištu su živi glumci, pa moraš biti tiho i poštivati neka pravila da ne smetaš predstavi. U kinu neometano jedeš kokice i piješ sok. U kinu se zabavljamo i gledamo oni što mi hoćemo, što je nama zanimljivije.“
„Ma, i u kazalištu ima dobrih predstava, ali ovo što smo mi gledali s profesoricom hrvatskog, to je baš dosadno. Mi bi neku humorističnu predstavu.“
I sva istraživanja potvrđuju da je mladima kazalište nedovoljno zanimljivo, a ako i idu, odabiru uglavnom komedije i zabavne predstave. Sve ostalo, kaže Helena iz Druge zagrebačke gimnazije, ovisi o školama i profesorima:
„Mladi rijetko idu u kazalište. Ovo mi se bas sviđa što nam organiziraju odlazak u kazalište. Možda bi otišla, ali sumnjam da bi mi palo na pamet da gledam Antigonu. Predstava mi se sviđa i drago mi je što su nas potaknuli da idemo.“
Profesorica hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Dugave, Danuška Ružić, maksimalno se trudi, kako kaže, „navući učenike u kazalište“, ali, to je samo njezina dobra volja.
„U našoj školi ne znam da li bi itko to potaknuo. Jer sam ljubitelj kazališta i muzeja. Ljudima se neda to raditi jer moraš organizirati prijevoz tamo i nazad, moraš ići po karte, moraš pratiti zbivanja, moraš znati čemu je koja predstava namijenjena. Radim to sa zadovoljstvom jer to volim. I djeca vole ići. Onda mi je jako drago kada sretnem srednjoškolce i bivše studente u kazalištu. To mi je poseban gušt", kaže profesorica Ružić.
Pune nam glavu glupostima
Ravnateljica Gimnazije u Dubrovniku, Sanja Potica, ističe da njihova škola ozbiljno i planski razvija interes kod svojih učenika prema klasičnim kulturnim događanjima. Dubrovački simfonijski orkestar izveo je proljetos, samo za njihove učenike, edukativni koncert u svrhu približavanja klasične glazbe novim generacijama.
„Mislim da smo mi u Dubrovniku prilično sretni, obzirom na to da imamo Dubrovačke ljetne igre, koje traju dva udarna ljetna mjeseca. Što se tiče naših učenika, zaista možemo biti zadovoljni njihovim korištenjem kulturnih sadržaja u gardu. Vodimo ih vrlo često u Zagreb u kazalište. U Dubrovniku nemamo mogućnosti pogledati neki mjuzikl, pa ih onda vodimo u zagrebačko kazalište Komedija“, kaže Sanja Potica.
Za razliku od Dubrovnika gdje, prema procjeni ravnateljice Potica, većina srednjoškolaca kulturu doživljava tradicionalno, od tradicionalne kazališne predstave do koncerta, najnovije istraživanje o mladima u Hrvatskoj koje je provela doktorica Vlasta Ilišin iz Instituta za društvena istraživanja Zagreb, pokazuje da su internet i medijski sadržaji prioritet - i to u visokom postotku:
„Što se mladih tiče, kultura je za njih prije svega mediji i medijski sadržaji. Internet koriste skoro 3,5 sata a TV 2,5. Vidimo da televiziju 54 posto gleda redovito. Internet još više.“
Istraživanje će medijski biti predstavljeno krajem studenog, a pokazuje da 52 posto mladih redovito gleda filmove, bilo u kinu, na TV ili skidanjem s Interneta.
I glazba je na internetu. Više od 80 posto mladih redovito je sluša, ali u istraživanju nije precizirano koju. Najomiljeniju ističu na svojim profilima na društvenim mrežama i upozoravaju jedni druge koga i što su „otkrili“ .
Zagrebački gimnazijalci s kojima smo razgovarali, ljute se što se današnjoj generaciji općenito pripisuju neobrazovanost, narodnjaci i slični epiteti:
„Ma, koji narodnjaci, slušamo jazz, blues, klasični rok i klasičnu muziku“, kaže Dorina, uz odobravanje većine okupljenih učenika. Ali, priznaje, puno je mladih koji slušaju narodnjake i idu po narodnjačkim klubovima.
„Ja to ne volim, ne razumijem i ne mogu shvatiti da im se to sviđa.“
„To je zato što nas mediji totalno razaraju“, pokušava objasniti njezina prijateljica Antonija.
„Pune nam glavu glupostima i svim tim zvijezdama. Sve je to katastrofa. Treba se malo kulturno uzdizati na pravim vrijednostima.“
RSE: Čitate li što?
„Čitamo, ali nikako ovu klasičnu literaturu, već ove modernije pisce, trilere, krimiće, povijesne romane o istinitim događajima.“
„Jučer sam pročitala od Philippe Gregory, Kraljičina luda. To je povijesni roman, iz doba Tudora, 500 stranica u jednom danu! Nisam je mogla ispustiti iz ruku.“
„Silvu, čitamo (Daniel Silva), Aferu Rembrandt. I Crvendaća od Nesboa (Jo Nesbo). Trenutno čitam Silvina, Moskovska pravila.“
„Ja trenutno čitam Baudleura, Cvjetove zla“
„Pa i ove klasike za školu, Rat i mir. Baš mi je dobar. Zatvorim se lijepo sama u sobi i u dva dana pročitam 700 stranica.“
„Ma, daj, ne znaš ni tko je to napisao“, zadirkuju je kolege.
„Nije važno tko je napisao, važno je da se čita“ - odgovara, u istom tonu simpatična gimnazijalka.
Učenici gimnazija svakako spadaju u obrazovaniju skupinu mladih, ističe doktorica Ilišin. Oni i prema istraživanju više čitaju, ali kad se gleda cijela generacija, samo 27 posto mladih redovito čita, a za uspjeh i izgradnju karijere na prvo mjesto stavljaju izgled, a ne načitanost:
„Ukazuje se da čitanje knjiga pada. Ono već dugo sitno pada, ali sada baš onako drastično. Pitanje je da li možemo biti zabrinuti ili ne. Opće je poznato da je svaka noba generacija u prosjeku obrazovanja od prethodnih. Zanimljivo je da, iako se to zbiva, svaka nova generacija malo manje čita od prethodne. Nešto tu ne valja.“