Bijeg od rata, nesigurnosti i neimaštine - put u neizvjesnost, bez obzira na cijenu i moguće stradanje - sudbina je mnogih izbjeglica iz Sirije, Iraka, Afganistana... Nedavna tragična smrt Alia Fetahua, državljanina Kosova koji je pokušavajući ilegalno stići do Njemačke, u Mađarskoj umro zbog smrzavanja, ponovno je potaknula pitanja što bi Europska unija mogla učiniti kako bi se okončale ljudske tragedije.
O tome govori Yves Pascouau, direktor za migracijsku politiku i mobilnost, voditelj programa "Migracije i različitost" u Europskom centru za politiku u Bruxellesu.
RSE: Svjedoci smo ljudskih drama koje se odvijaju pred našim očima. Nesretni ljudi morem, u pretrpanim čamcima, gumenjacima, brodovima bez posade, ili u kamionima, ili pješke, pokušavaju stići do Europe. Ilagelne rute prema EU vode preko Mediterana, Grčke, Bugarske, Srbije, Mađarske, Hrvatske... Organizirane kriminalne skupine na nesreći ljudi obrću milijune. No, još nema pravog odgovora kakoizbjeći ovakve tragedije?
Pascouau: Evropljani moraju biti svjesni činjenice da se u njihovom okruženju vode ratovi. Danas je to Sirija, sutra Libija, ali i Eritreja, pa potom prema istoku, Pakistan, Afganistan, Irak. To su nestabilne regije gdje ljudi pokušavaju preživjeti i iz tih zemalja bježe, naprosto, zato što ne žele umrijeti. Jedini način na koji mogu graditi novi život je bijeg iz svojih zemalja kako bi našli sigurno utočište. Zato se upuštaju u opasna putovanja, ilegalnim rutama, bez obzira na cijenu.
RSE: Ali zar ne bi bilo rješenje da EU počne brže provoditi politiku koja bi omogućila legalnu migraciju, i jednostavniji način dobivanja azila kako bi obeshrabrili te nesretne ljude da kreću na tako nesiguran put koji često završi tragično?
Pascouau: Prošle godine je EU utemeljila zajednički sistem za dobijanje azila koji omogućava da ljudi kojima je potrebna međunarodna zaštita dobiju azil. No, problem je što azil mogu dobiti tek kad stignu u EU, na evropski teritorij. Također, broj izbjeglica neprestano raste, a EU još nije uspjela prilagoditi usvojeni sistem rastućoj tragediji u svom bližem i daljem susjedstvu. Nužno je sada pronaći mehanizam i sredstva kojima bi se proces ubrzao.
Sirijska djevojčica u izbjegličkom kampu kod Bejruta, 2015.
Jedan način je da se omogući izdavanja viza izvan Evrope, što bi ljudima garantiralo sigurno putovanje. Druga je mogućnost da se u okviru politike preseljenja pruži šansa onima koji se već raseljeni u drugom zemljama, primjerice u Libanonu, da dođu u Evropi. Nažalost, ovo rješenje je teže primijeniti, jer se mnoge članice protive takvoj mogućnosti. Znači, sada je najbitnije izgraditi mehanizme koji bi onemogućili ljudima da krenu na opasno, često beznadno putovanje sa smrtnim ishodom.
RSE: Jedna od opcija je status političkog emigranta, druga ekonomskog.Koja je mogućnost bolja za one koji su prisljeni napustiti svoje domove, i što bi više odgovaralo EU?
Pascouau: Teško je jednostavno odgovoriti, naprosto zato što iz dana u dan vidimo sve veći broj izbjeglica koji se nastoje domoći sigurnog utočišta. Najviše ih je iz Sirije. No, i pet zemlja, u susjedstvu Sirije - Jordan, Liban, Turska, Irak i Egipt, su pružili sklonište za više od tri milijuna Sirijaca. Samo Turska i Liban, svaka od tih zemalja, je postala novi dom za preko milijun sirijskih izbjeglica.
Zato pravi odgovor nije samo kako pomoći onima koji stižu do Europe, već i onima koji su u spomenutim zemljama. I njima treba osigurati zaštitu koju zaslužuju. No, moramo znati kako intervenirati, odnosno kako pomoći Libanu, Jordanu i drugima, u financijskom i svakom ostalom pogledu.
Od početka sirijske krize EU je osigurala više od tri miijuna eura pomoći ovim zemljama. Ali, to nije dovoljno. Međunarodna zajednica treba učiniti sve što je moguće kako bi okončala sirijsku krizu. Nije to kratkoračni zadatak, jer konflikt u Siriji se stalno pogoršava, ušao je u četvrtu godinu. Godine 2011. počeli su prosvjedi protiv Bashara al-Assada na ulicama Damaska i konflikt se razvio u građanski rat sa mnogo nepoznanica. Sada je vrlo teško reći kako će završiti taj rat.
RSE: Stručnjak ste za migracije, politika je naravno jedno, ali s druge strane su živi ljudi, stotine različitih sudbina. Kako se nosite s time?
Pascouau: Migranti su itekako svjesni da ih idućih nekoliko godina izbjeglištva čeka teška borba za opstanak. Uvijek se iznenadim koliko su ti ljudi dinamični, vitalni i kako se nastoje uključiti u novu svakodnevnicu i to usprkos nevjerojatnoj razini patnje kroz koju su prošli.