Završen je XIII West Hercegovina Fest, velika regionalna smotra stvaralaštva mladih. Kao i do sada, bila su to tri nezaboravna dana i noći, uz muziku, film i literaturu, ali i druge, više nego privlačne sadržaje. Kakav je bio učinak festivala za RSE govori Nikola Galić, prvi čovjek ove manifestacije.
RSE: Uspjeli ste još jedan Festival privesti kraju. Pretpostavljam da je na završetku bilo spektakularno, kao i uvijek?
Galić: Manje-više jeste. Doveli smo ga do kraja, što je najvažnije. Program se uradio kako smo planirali. Sve što je organizirano, to se i uradilo. Mi smo zadovoljni.
RSE: Inače imate običaj, i počinjati i završavati, festival atraktivnim koncertima, veseljem do kasno u noć. Stigne li se čovjek uopšte naspavati dok traju ovi najveseliji dani u Širokom?
Galić: Mi organizatori mnogo ne spavamo. Spavanje ide tek idućih dana, nakon završetka Festivala. Učesnici i posjetioci, valjda se stignu naspavati. Ovi drugi okolo, što ne dođu na Festival i sve to slušaju, mislim da najmanje ne spavaju. Ovom prilikom im se ispričavam za buku u ova tri dana.
RSE: Kako se osjećate vi organizatori ovakvih festivala kada se spusti zavjesa? Da li vam padne kamen sa srca ili se odmah počinju sabirati dojmovi?
Galić: Za mene je ovo preveliko opterećenje i sigurno mjesec-dva poslije ove manifestacije ne mogu, ni pričati, ni razmišljati o tome. Dojmovi se počinju tek nakon tog perioda sabirati.
RSE: Šta se dešavalo ova tri-četiri dana? Koliko je bilo sudionika i odakle su dolazili?
Galić: Kao i svake godine do sada, prijavili su se ljude iz regije, od Slovenije do Makedonije. Bude to i nekih prijava iz Evrope i Amerike, ali to su sve ljudi koji se mogu povezati sa ovim našim prostorima. Nastupilo je devet bendova, u konkurenciji prijavljenih 80. Imali smo 32 kratke priče, a prijavljenih je bilo oko 130. Prikazali smo 23 filma, a bilo ih je 50 prijavljenih.
RSE: Vi ova tri paralelna festivala zovete Festival stvaralaštva mladih?
Galić: To je bila suštinska ideja od početka. I dan danas je to ideja vodilja. Ideja je sama po sebi možda malo, i smiješna, i utopijska, te tri paralelne stvari raditi odjednom. Ali, pošto je ovo Hercegovina, praviti samo glazbeni festival, okupljati samo glazbenike, nije ni to nešto, okupljati samo filmaše ili samo kratku priču nije to to. Htjeli smo sve to zbrljati i sve te kreativce skupiti na jedno mjesto. To je bila suštinska ideja festivala. To smo i napravili.
RSE: Tri grupe stvaralaca, tri selekcije, tri žirija. Kako funkcioniraju ta tri paralelna procesa?
Galić: Prvo se otvara glazba na jednoj pozornici. Kada se ona završi, preko puta bine je platno, gdje se automatski počinju prikazivati filmovi. Čim završe filmovi, opet glazba. Imali smo tu i propratnog sadržaja, raznih likovnih performnsa i svega ostalog. To se mijenja iz godine u godinu, a nekako su ove tri kategorije sadržajne. Mi smo ostavili taj natjecateljski dio da se ljudi prijavljuju i osvoje neke nagrade.
RSE: Niste nikada ni bili u potrebi da vučete za rukave, da prizivate i prikupljate učesnike. Uvijek ima dovoljno onih koji bi tu željeli doći.
Galić: To i jeste suština. Dok se ljudi prijavljuju, mi ćemo raditi. Kada ne bude prijava, nemamo ni mi šta raditi.
RSE: Kako ti, kao najodgovorniji, cijeniš doprinos Festivala u procesu afirmacije pojedinih mladaca, koji su poslije Širokog napravili ozbiljne karijere u svojim nastupima?
Galić: Ne bih želio zvučati prepotentno. Mi smo jedan mali vjetar u leđa svima njima, da se malo prezentiraju, i kroz medije i kroz vrijeme i prostor. Da smo im mi nešto pomogli, nismo ekstra, ali smo im dali neki mali vjetar u leđa.
RSE: Barem ste im podigli samopouzdanje, uspostavili neke veze. Malo se glasa ipak proširi.
Galić: Tako je.
RSE: I kod nas je u toku ljeta pregršt festivala, ali vaš je poseban. Na vašem portalu jedno od središnjih mjesta zauzima pojam kampovanje. To je specifičan oblik ljetovanja za mlade ljude, a nalazi se u samoj suštini ovog Festivala. Ove godine se na najbolji mogući način pokazale pogodnosti takvog jednog opredjeljenja.
Galić: Vremenski uvjeti su za to idealni. Bilo je vrućine i hladnih noći. Pored rijeke Lištice znaju biti hladne noći. Ona je idealna za ohladiti se u toku vrelih dana. To je jedan od aduta Festivala.
RSE: Festivalski programi su najvećim dijelom premješteni u večernje i noćne sate. Premda je festival završen, ima dosta ljudi koji će tu ostati, da se i dalje hlade uz Lišticu?
Galić: Blizu je i gradski bazen. Ambijent je super.
RSE: Čini mi se da ste vi jedini festival koji se nikada nije žalio na uslove, da niko neće da pomogne.
Galić: To je možda više sposobnost organizatora. Kukati je najlakše. Radimo s onim što imamo. Ako se može napraviti bolje, napravi se, a ako ne može, hajmo zadržati to što imamo.
RSE: Da li vaše županijske vlasti shvataju prave mogućnosti koje ovaj Festival nudi čitavom gradu i regionu?
Galić: Naravno. Mi imamo potporu od početka, od samog grada Širokog Brijega, što se tiče lokacije, vremenske organizacije, do kada će se raditi, koliko kasno u noć. Za sve te stvari imamo podršku od samog početka. Od županije imamo i financijsku podršku. Da li je ona dovoljno velika, to je nešto drugo. U ovoj situaciji, u kojoj je država, inače bi bilo malo nefer i nekorektno pričati da nam fali, a znamo kakvo je stanje u školstvu ili zdravstvu.
RSE: Način kako je Festival zamišljen znatno olakšava organizacijske probleme. Nema problema oko smještaja, oko dolazaka bilo koje vrste. U svakom slučaju novca treba, a ostalo se pokriva dobrom voljom.
Galić: Imamo mi komercijalnih sponzora, gdje su obostrani interesi, a to doprinosi financiranju i svemu ostalom. I federalne institucije treba spomenuti. Podršku nam daje Federalno ministarstvo kulture, Fondacija za likovne i scenske umjetnosti, kao i Federalno ministarstvo turizma. Nema tu mjesta za kukanje. Treba raditi cijelu godinu, treba zvati, treba organizirati. Treba namaknuli neka financijska sredstva da se sve to može održati.
RSE: U svakom slučaju, perspektive Festivala su utemeljene.
Galić: Srž Festivala ostaje ista i nadam se da će ostati ista do kraja. Možda će to preuzeti neki mlađi ljudi, možda ćemo se mi povući. Volio bih da preživi ta ideja, a ne ideja o masovnosti, koncertima i zabavi. Ovo je prije svega kulturna manifestacija, koja želi potaknuti ljude na kreativnost, na stvaranje, na rad. Zabava dolazi tek na kraju večeri.