Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se višednevnim iskazom vojnog vještaka tužiteljstva Ewana Browna koji je, proučavajući vojno-političku dokumentaciju iz vrijemena rata, doveo u kontekst političke odluke bosanskih Srba s provedenim vojnim akcijama i etničkim čišćenjem.
Nakon što je u glavnom ispitivanju opisao kako je optuženi sa svojim snagama proveo zamisli političkog vodstva bosanskih Srba na čelu s Radovanom Karadžićem, Browna je pokušala u unakrsnom ispitivanju osporiti obrana generala Mladića, pokušavajući prikazati kako je VRS bila isprovocirana na ratne operacije.
Takvu tezu je pak britanski vojni vještak više puta odbacio podsjećajući na suradnju Jugoslavenske narodne armije (JNA) sa lokalnim srpskim snagama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i njezinu prenamjenu 1992.godine u VRS.
Kao primjer je spomenuo formacije čiju je vojnu dokumentaciju proučavao, kao što je 5.korpus JNA od kojeg je 1.krajiški korpus VRS-a naslijedio infrastrukturu u BiH, kao i mnoge vojnike i oficire koji su godinu prije ratovali u Hrvatskoj.
Obrana: VRS se samo branila
Branitelj Branko Lukić je pokušao prikazati kako su se ratne operacije VRS-a dogodile kao odgovor na napade bošnjačkih snaga koje su se navodno naoružavale, prije izbijanja sukoba 1992.godine, preko muslimanskih zemalja. Time je Lukić htio pobiti izvještaj svjedoka i zaključak kako su vojne akcije VRS-a i etničko čišćnje - pokrenuti zbog ostvarivanja 6 strateških ciljeva političkog vodstva bosanskih Srba, o čemu je Brown govorio u glavnom dijelu iskaza.
„Što je Vaš stav – je li VRS trebala reagirati ili čekati daljnje napade da bi imala prava reagirati?“, ispitivao je Lukić.
Svjedok je pri tom podsjetio na neke incidente koji su po njemu bili premali da bi bili razlog žestokog odgovora VRS-a, odnosno artiljerijskih napada, protjerivanja i zatočavanja nesrpskog stanovništva u logore.
„Ja tvrdim da se radi o incidentima niske razine. Npr.napad u Hambarinama je bio zapravo na kontrolni punkt. Napad na Kozarac je zapravo bila zasjeda na jedan konvoj. Napad na Prijedor krajem svibnja (1992.) je bio malo širih razmjera. Oni su lišili života nekoliko vojnika na mostu i pokušali zapaliti hotel, ali su ubrzo bili nadvladani“, odbacivao je svjedok teze obrane o napadima nesrpskih snaga kao uzrocima zauzimanja spomenutih mjesta od strane VRS.
Branitelj Lukić je zatim pokušao prikazati kako su ti mali napadi bošnjačkih snaga bili zapravo koordinirani i pokrenuti u širokom luku protiv VRS-a, no svjedok se nije ni s tim složio.
„To nije nešto što sam doživio kao prošireni i koordinirani napad ni u Prijedoru, ni u okolnim općinama. To su bili incidenti niske razine, a reakcija je bila veoma snažna. Rezultat je bio da su tisuće ljudi odvedeni iz tih općina. U to vrijeme su bosanski Srbi već uzeli kontrolu nad tim općinama, a vojska i policija su pokrenule akcije razoružavanja u tim područjima“, naveo je svjedok pojašnjavajući kako su akcije VRS-a bile razrađene i prije spomenutih incidenata te da su se dogodile u tom kontekstu, a ne kao reakcija na nešto.
Vaš browser nepodržava HTML5
Obrana i Brown različito o iseljavanju nesrpskog stanovništva
Pri tom je Brown ponovno podsjetio na 16. sjednicu Skupštine bosanskih Srba 12.svibnja 1992.godine gdje su usvojeni 6 strateških ciljeva nasilnim razdvajanjem naroda u BiH te preuzimanjem vlasti u općinama na koje je Karadžićevo vodstvo polagalo pravo. Tijekom nje je general Mladić jasno dao do znanja da provođenje Karadžićevog plana znači genocid.
Iskaz vojnog vještaka na suđenju za dvostruki genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce – nastaviti će se u petak.
