Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom vojnog stručnjaka tužiteljstva Renea Tunensa (Reynaud Theunens) koji je kao posljednji svjedok optužbe nastavio iznositi nalaze analiza vojnih dokumenata, zakona i zapisnika vezanih uz zaključke o aktivnoj kontroli optuženog nad srpskim snagama.
Tužiteljstvo je prilikom njegovog drugog dana glavnog iskaza pokazalo kao dokaz – zapisnik sa Skupštine bosanskih Srba iz 1992. godine u kojem general Mladić opisuje svoja ratna iskustva iz Hrvatske kao pukovnik Jugoslavenske narodne armije (JNA), a koja namjerava primijeniti u rukovođenju novostvorenim VRS-om.
„Ja sam njima rekao – vi je nećete dobiti (struju). A ja je pustim kad mi se ćefne“, citiralo je tužiteljstvo generala Mladića prilikom obraćanja zastupnicima u Skupštini o tome kako je koristio kontrolu nad energentima „kako bi se osvetio Hrvatima“.
Te primjere je Mladić naveo kako bi pojasnio zastupnicima plan za izvršavanje Strateškog cilja 5, odnosno održavanje podjele Sarajeva njegovom opsadom i ucjenom isporuke energenata njegovim građanima.
„Tako što će Srbi zadržati kontrolu nad distribucijom vode, struje i plina gradu kako bi se izvršio pritisak na neprijatelja“, naveo je Tunens napominjući kako je uz strategiju opsade general Mladić zastupnike uputio i u strategiju ucjenjivanja sarajevske vlade, ali i laži koje pri tom moraju biti izrečene međunarodnoj zajednici, što je on nazvao diplomacijom.
„Prema tome mi moramo mudro saopćiti svijetu – gađali su oni. Pogodili dalekovod i nestalo struje. Gađali vodovod – nestalo vode tu i tu. Vršimo napore i popravljamo. To je ta diplomacija“, citirane su riječi generala Mladića u Skupštini, a što se potom primjenilo tijekom troipogodišnje opsade Sarajeva tijekom koje je poginulo oko 11 i pol tisuća građana.
General Mladić je ponovno upozoravan na ponašanje u sudnici zbog glasnih komentara i savjetovanja sa svojim braniteljima.
Obrana je imala prigovor na dio izvještaja o Mladićevom ratnom putu u Hrvatskoj „budući da on izlazi iz vremenskog okvira na koji se odnosi optužnica“ (1992-1995).
No suci su odbili taj prigovor i dopustili tužiteljstvu da ispita svjedoka o postupcima optuženog u Hrvatskoj koji su kasnije implementirani na bosanskohercegovačko ratište.
Mladićeve prve prijetnje i etničko čišćenje u Hrvatskoj
„Nitko neće otići iz Dalmacije iznad 10 i mlađi od 75 godina“, citirao je prijetnje generala Mladića iz stenograma pronađenog materijala prilikom pretrage stambenih prostora obitelji optuženog u Beogradu, tijekom čega su zapljenjeni i ratni dnevnici.
Prema tužiteljstvu ti dokazi pokazuju direktnu namjeru optuženog da napada civilno stanovništvo svojim snagama, kao dio njegove ratne strategije i „obrascu koji je primijenio u zapovjedanju VRS-om“.
„On se bavio ciljem, a ne ograničenjima koja su stajala na putu izvršenja njegovog cilja“, naveo je Tunens.
Vojni stručnjak u vezi zapovjednog lanca i kontrole jedinica osvrnuo se i na politiku JNA tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon smrti Jozipa Broza Tita. Smrt Tita je prema njegovom nalazu potaknula JNA da utječe na mijenjanje zakona o Teritorijalnoj obrani (TO) budući da se bojala da od nje Slovenija i Hrvatska formiraju vojsku.
Opisano je zauzimanje pogunjenih srpskih područja u Hrvatskoj od strane JNA 1991.godine i suradnju s lokalnim srpskim jedinicima, koja je bila istovjetna tijekom vojnih akcija VRS-a u BiH 1992.godine.
Kao primjer obrasca etničkog čišćenja spomenuto je mjesto Škabrnja koja je prvo napadnuto teškom artiljerijom jedinica JNA (Kninski korpus) pod zapovjedništvom Mladića, nakon čega je ubijeno 85 civila, dok su ostali protjerani.
(VIDEO: Prijetnje Ratka Mladića u Hrvatskoj)
Tužiteljstvo je kao dokaz svijesti o ratnim zločinima protiv civila predočilo protestna pisma Helsinškog odbora i još nekih međunarodnih organizacija, upućenih između ostalog i srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, a koja nisu imala efekta na zaustavljanje daljnjih napada na civile.
Iskaz zadnjeg, 164. svjedoka optužbe nastaviti će se u petak.
Tužiteljstvo je prilikom njegovog drugog dana glavnog iskaza pokazalo kao dokaz – zapisnik sa Skupštine bosanskih Srba iz 1992. godine u kojem general Mladić opisuje svoja ratna iskustva iz Hrvatske kao pukovnik Jugoslavenske narodne armije (JNA), a koja namjerava primijeniti u rukovođenju novostvorenim VRS-om.
Te primjere je Mladić naveo kako bi pojasnio zastupnicima plan za izvršavanje Strateškog cilja 5, odnosno održavanje podjele Sarajeva njegovom opsadom i ucjenom isporuke energenata njegovim građanima.
„Tako što će Srbi zadržati kontrolu nad distribucijom vode, struje i plina gradu kako bi se izvršio pritisak na neprijatelja“, naveo je Tunens napominjući kako je uz strategiju opsade general Mladić zastupnike uputio i u strategiju ucjenjivanja sarajevske vlade, ali i laži koje pri tom moraju biti izrečene međunarodnoj zajednici, što je on nazvao diplomacijom.
„Prema tome mi moramo mudro saopćiti svijetu – gađali su oni. Pogodili dalekovod i nestalo struje. Gađali vodovod – nestalo vode tu i tu. Vršimo napore i popravljamo. To je ta diplomacija“, citirane su riječi generala Mladića u Skupštini, a što se potom primjenilo tijekom troipogodišnje opsade Sarajeva tijekom koje je poginulo oko 11 i pol tisuća građana.
Vaš browser nepodržava HTML5
General Mladić je ponovno upozoravan na ponašanje u sudnici zbog glasnih komentara i savjetovanja sa svojim braniteljima.
Obrana je imala prigovor na dio izvještaja o Mladićevom ratnom putu u Hrvatskoj „budući da on izlazi iz vremenskog okvira na koji se odnosi optužnica“ (1992-1995).
No suci su odbili taj prigovor i dopustili tužiteljstvu da ispita svjedoka o postupcima optuženog u Hrvatskoj koji su kasnije implementirani na bosanskohercegovačko ratište.
Mladićeve prve prijetnje i etničko čišćenje u Hrvatskoj
„Nitko neće otići iz Dalmacije iznad 10 i mlađi od 75 godina“, citirao je prijetnje generala Mladića iz stenograma pronađenog materijala prilikom pretrage stambenih prostora obitelji optuženog u Beogradu, tijekom čega su zapljenjeni i ratni dnevnici.
Prema tužiteljstvu ti dokazi pokazuju direktnu namjeru optuženog da napada civilno stanovništvo svojim snagama, kao dio njegove ratne strategije i „obrascu koji je primijenio u zapovjedanju VRS-om“.
„On se bavio ciljem, a ne ograničenjima koja su stajala na putu izvršenja njegovog cilja“, naveo je Tunens.
Vojni stručnjak u vezi zapovjednog lanca i kontrole jedinica osvrnuo se i na politiku JNA tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon smrti Jozipa Broza Tita. Smrt Tita je prema njegovom nalazu potaknula JNA da utječe na mijenjanje zakona o Teritorijalnoj obrani (TO) budući da se bojala da od nje Slovenija i Hrvatska formiraju vojsku.
Opisano je zauzimanje pogunjenih srpskih područja u Hrvatskoj od strane JNA 1991.godine i suradnju s lokalnim srpskim jedinicima, koja je bila istovjetna tijekom vojnih akcija VRS-a u BiH 1992.godine.
Kao primjer obrasca etničkog čišćenja spomenuto je mjesto Škabrnja koja je prvo napadnuto teškom artiljerijom jedinica JNA (Kninski korpus) pod zapovjedništvom Mladića, nakon čega je ubijeno 85 civila, dok su ostali protjerani.
(VIDEO: Prijetnje Ratka Mladića u Hrvatskoj)
Tužiteljstvo je kao dokaz svijesti o ratnim zločinima protiv civila predočilo protestna pisma Helsinškog odbora i još nekih međunarodnih organizacija, upućenih između ostalog i srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, a koja nisu imala efekta na zaustavljanje daljnjih napada na civile.
Iskaz zadnjeg, 164. svjedoka optužbe nastaviti će se u petak.