Političarima su pomirenje i nestali cijelo vrijeme na jeziku, a ništa ne čine da se utvrde sudbine nestalih osoba, upozorili su aktivisti za ljudska prava i analitičari iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine okupljeni oko Koalicije za REKOM.
Oni apeliraju da vlasti u interesu pomirenja, budućnosti i mladih konačno prijeđu s riječi na djelo.
Kako prekinuti blokadu procesa suočavanja s prošlošću u zemljama zahvaćenim ratom devedesetih? Aktivisti su sve umorniji, jer taman kada u jednoj zemlji dobiješ podršku vladajućih za proces pomirenja, oni izgube na izborima, pa nikako da se uspostavi sinhronitet.
Sa druge strane, sve vlasti prihvaćaju suočavanje s prošlošću, ali uvijek odaberu teme i poglavlja koja im mogu dobro poslužiti u dnevnoj politici, i – treće - nastala je cijela industrija vlasti, opozicije i nevladinih udruga koje žive od toga da preciznih činjenica u stradalima u ratovima devedesetih nema, opisao je situaciju politički analitičar Žarko Puhovski, i pozvao političare da konačno počnu ozbiljno shvaćati svoje riječi.
Žarko Puhovski pozvao političare da konačno počnu ozbiljno shvaćati svoje riječi
„Potpuno je paradoksalno da ne postoji podrška onih koji stalno govore da se treba okrenuti žrtvama i nestalima i omogućiti da njihove porodice dovrše žalovanje. Upravo oni sabotiraju ozbiljne pokušaje do se dođe do podataka, jer bi suočavanje s prošlošću zapravo značilo da je se iz mitskog obličja prebaci u nešto činjenično, što više nije tako lako uporabivo u političke i ideologijske svrhe“, kaže Puhovski.
Hag je utvrdio identitet i okolnosti smrti za 12 tisuća osoba nestalih u ratovima devedesetih, a nevladine udruge za još 23 tisuće, podsjetila je Nataša Kandić iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo:
„Ovih 35.000 žrtava jesu dovoljan razlog da kažemo – ne možemo tu stati. Mi kao koalicija pomoći ćemo i dalje, ali ne možemo da zamenimo državne institucije zato što utvrđena imena obavezuju političare na javno priznanje. A mi kao koalicija onda dobivamo nove zadatke.“
A to je da stalno vode računa o tome kako graditi kulturu sjećanja na one koji su izgubili život jer su bili određene nacionalnosti i živjeli na određenom području, a mi ni nakon toliko vremena ne znamo njihova imena i nema sjećanja na njih, kazala je.
Mi kao koalicija pomoći ćemo i dalje, ali ne možemo da zamenimo državne institucije: Nataša Kandić
Svjedoci umiru, dokazi se sklanjaju, i vrijeme je da se iz deklaratorne i retoričke faze prijeđe u fazu angažmana na državnoj i regionalnoj razini, apelirao je sarajevski kazališni režiser Dino Mustafić.
„U Bosni i Hercegovini stvaranje nacionalnih preispitivanja prošlosti nema nikakvu perspektivu zato što je karakter tog rata bio takav da su učestvovali i pojedinci, vojne i paravojne formacije koje su dolazile iz drugih krajeva i drugih država, i prosto je nemoguće prikupiti, sagledati i objektivizirati podatke bez tog regionalnog konteksta. I zbog toga smatram da je regionalni kontekst jedini kontekst koji može suočiti narode eks-jugoslavije s onim što je bila naša bliska prošlost“, kazao je Mustafić.
On je konstatirao kako se u Bosni i Hercegovini umjesto kulture suosjećanja i empatije sustavno provodi kultura zaborava i poricanja, laži i manipulacija.
Vesna Teršelič iz Centra za suočevanje s prošlošću Documenta kazala je kako se broj ljudi koji u tužiteljstvima rade na ratnim zločinima smanjuje, a da iz državnih proračuna ima sve manje novca za iskapanje grobnica i identifikacije.
U Hrvatskoj je na djelu paraliza procesa identifikacije žrtava iz rata devedesetih – iako se zna za lokacije grobnica hrvatskih Srba, tamo se navodno zbog nedostatka novca ne rade iskopavanja, a zastoj je u stvari svojevrsni pritisak na vlasti u Beogradu da nakon višegodišnje pauze konačno počnu dostavljati podatke o masovnim grobnicama žrtava hrvatske nacionalnosti iz dijelova Hrvatske koji su bili pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba i JNA – Slavonije i pogotovo vukovarskog područja.