Protesti nezadovoljnih radnika i građana u Tuzli proširili su se i na druge gradove. Svi oni na ulice su izašli jer nemaju od čega da žive. I dok vlast tvrdi kako su oni izmanipulisani, čime aludira na to da u Bosni i Hercegovini niko ne zna razmišljati kao pojedinac nego kao stado kojem treba čoban, analitičari ocjenjuju da ovakve izjave predstavljaju strah postojećih vlasti. Njih brine da se socijalni bunt ne proširi, čime će priča o navodnoj nacionalnoj ugroženosti pasti u vodu, a time i oni koji je plasiraju više od 20 godina.
Hiljade nezadovoljnih radnika i građana na ulicama Tuzle, nekoliko stotina u Bihaću i stotinjak u Sarajevu i Mostaru, za dobre poznavaoce prilika u Bosni i Hercegovini znak je početka socijalnog bunta u ovoj zemlji.
Najveći broj ljudi na ulicama bosanskohercegovačkih gradova izašlo je zbog jednog razloga - praznog stomaka:
Vaš browser nepodržava HTML5
Građani na ulicama
No ovi razlozi za predstavnike vlasti nisu dovoljni. Štaviše, oni tvrde da su radnike izmanipulisale neformalne grupe ljudi, kako je to izjavio predsjednik Vlade Tuzlanskog kantona Sead Čaušević, kadar SDP-a. On sebe ne smatra odgovornim za hiljade ljudi koji su u srijedu od njega i ministara tražili ostavke zbog katastrofalne ekonomske i socijalne situacije u tom dijelu Bosne i Hercegovine:
„Neformalne grupe koje su praktično one koje su i najodgovornije za izazivanje nereda i svega onoga nemiloga što se dole desilo“, kaže Čaušević.
Za analitičare ovakva izjava znak je straha postojeće vlasti od socijalnih nemira, ali i odsustvo političke inteligencije i nikakvog kontakta sa realnošću.
„Ko ima ikakav odnos prema realnoj situaciji ne bi slao specijalce na radnike, već bi pokušavao da riješi problem smirivajući situaciju kroz razgovore ili nekim praktičnim intervencijama. Mislim da će takvo ponašanje vlasti direktno provocirati sljedeće proteste, a njihova osnova je, naravno, probuđena svijest radnika. Volio bih da jača ono što ću uslovno nazvati socijalnima patriotizmom, zajedništvom obespravljenih, siromašnih i nezaposlenih, bez obzira na naciju. To je jedini način da se izađe iz torova nacionalnih homogenizacija u koje nas političke elite guraju pred svake izbore“, ocjenjuje Žarko Papić, direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju.
Etnos i demos
Već godinama svaka naredna vlast optužuje prethodnu za kriminalnu privatizaciju, radnike na čekanju i vojsku nezaposlenih. Niti jedna do sada, skoro 20 godina od završetka rata, se nije uhvatila u koštac da bilo koje od ovih pitanja riješi. Naprotiv.
Protesti širom BiH
Vaš browser nepodržava HTML5
VIDEO - Drugi dan protesta u Tuzli
Krenulo je u Tuzli, a nastavilo se u drugim gradovima, od Mostara do Bihaća.
Građani nezadovoljni propalim privatizacijama, nezaposlenošću, korupcijom, političkom krizom i opštom neimaštinom izašli su bijesni na ulice, nagovještavajući možda veliki plamen koji će zahvatiti cijelu zemlju.
Vlast čuvaju na način da narode “huškaju” jedne protiv drugih, praveći se kako su jedni bolji od drugih ili trećih, navodi Slavo Kukić, profesor na mostarskom Sveučilištu:
„Vlasti od 1990. godine, kada je došlo do ’demokratskog preokreta’ - 80 posto istih ljudi upravlja ovom zemljom na ovaj ili onaj način. Oni koji su to činili u ime etnosa obilježili su najveći dio ovog vremena. Ali ruku na srce, ne mogu se odgovornosti osloboditi ni oni koji su sve to činili u ime demosa, u ime čovjeka, pa među inim i oni koji u ime čovjeka to čine danas“, navodi Kukić.
„Neće nas spasiti povišenje penzije za 15 maraka ili neko obećanje. Više nemate sredstava, nemate odakle da ih podmitite. Mi kritikujemo američku zdravstvenu politiku ne uviđajući da smo mi u surovijem kapitalizmu nego Amerikanci. Ovdje se može desiti da umrete jer nema zakonskih uslova da vam se pruži pomoć. Pa to je jedna grozomorna situacija u kojoj sve priče o zaštiti nacionalnog interesa padaju u vodu - jer pripadnici te nacije koju vi navodno štitite umiru od gladi“, konstatuje profesor na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Asim Mujkić.
Osim stranaka na vlasti, koje se godinama bore za samo svoje interese prepirući se čiji kadrovi će biti direktori, predsjednici upravnih i nadzornih odbora, zapošljavajući bližu i dalju rodbinu, krivicu za stanje radničke klase, koja je pretvorena u vojsku gladnih ljudi, snose i sindikati.
Njihov podanički odnos prema vlastima doprinio je da svaki dan bez posla ostaje na stotine ljudi i da godinama oni koji su imali kakav takav posao nemaju plate, ne uplaćuju im se doprinosi, niti imaju zdravstveno osiguranje.
Zbog toga, kako zaključuje ekonomistica Svetlana Cenić, bez socijalnog jedinstva svih građana, teško je očekivati ozbiljnije promjene u Bosni i Hercegovini:
„Najveći strah ove vlasti je da se jednog dana stvarno ovaj narod ne objedini i da se ne udruži. Ja mislim da je to noćna mora političke elite u BiH. A svaki socijalni bunt upravo može da dovede do toga - jer gladan stomak je i vaš i moj. I ono što stalno ističem, poreski obveznik postanete prije nego što vam daju ime i odrede vas nacionalno. E pa kad to dopre do svijesti svih stanovnika BiH, ili kažem udruže se u nezadovoljstvu - noćna mora političke elite u BiH je jedinstven narod u svojim potrebama“, naglašava Svetlana Cenić.
