U Vlasenici će u subotu 24. travnja na groblju Rakita biti ukopane 34 žrtve iz Vlasenice koje su 1992. godine ubijene tijekom agresije na nesrpsko stanovništvo u Vlasenici. Danas su u Komemorativnom centru u Tuzli identificirane još dvije žrtve Fikret Arnaut i Rizo Mekić. Potvrđena je i DNK analiza Edina Hamidovića, četrnaestogodišnjeg dječaka koji je ukopan kao NN, a kojemu će u subotu biti klanjana dženaza.
Brat Edina Hamidovića, Salko Hamidović danas je za RSE rekao da su Edina Hamidovića odveli u logor Sušica 1992. i da on od tada traga za svojim bratom o kojemu nisu ništa znali.
„On je imao samo 14 godina kada je ubijen. Ekshumiran je u logoru Sušica 2000. godine, a 2001. godine sahranjen je pod oznakom NN. Mi smo od tada do danas čekali da se potvrdi njegov identitet i to smo ove godine dočekali. Još sam izgubio i oca u mjestu Zaklopača kod Vlasenice kada je bio masovni pokolj 16. 5. 1992. godine. Krajem 1992. godine izgubio sam još jednog brata“, ispričao je Salko.
On je izgubio i brojne rođake i susjede, a kaže da za posljedicu svega toga žrtve imaju jedino sramne presude Draganu Bastahui Goranu Viškoviću.
„U Vlasenici su ubijeni brojni građani, a njih dvojica su dobili tako male zatvorske kazne iako svi znaju da su odvodili Vlaseničane u logor i mučki ih ubijali. Ja mislim da uopće metoda ovakvog načina kažnjavanja nije uredu i da bi se nešto drugo moralo uraditi. Nitko od žrtava nije zadovoljan niti načinom suđenja niti kaznama ratnim zločincima niti mi više bilo kome vjerujemo“, kaže Salko Hamidović.
Susreti sa zločincima
On je također bio žrtva rata u Vlasenici i čak je bio ranjavan. Danas kada dođe u Vlasenicu sretne upravo one ljude koji su ubijali njegovu obitelj i prijatelje, a koji su i njega pokušali kao devetogodišnjeg dječaka ubiti.
„Ja sam također preživio stradanja u Vlasenici i čak su i na mene pucali, a bio sam dijete. I dan danas kada hodam po Vlasenici nimalo mi nije lako ih susresti“, rekao je Salko Hamidović.
Ajša Efendić u Vlasenici će u subotu ukopati svoga muža.
“Sedam njih braće je ubijeno i osmi bratić. Ljudi koji su ih ubijali su sve naše komšije. Moj muž je odveden iz kuće, a djevera su mi izveli iz kafane. Nikad se više nije vratio. Ubile su ga dvojice komšija, a moj djever im je mogao biti otac. Muža su odveli u zatvor i nakon nekoliko dana odveli su ga u logor Sušica. Nakon toga otišao je u Pelemiše i dali su mu da nešto radi i nikada se više nije vratio“, ispričala je Ajša Efendić.
Do sada su ukopana petorica braće Efendić, a u subotu će biti sahranjen i njezin suprug. Za tijelom još jednog od braće Efendića se traga.
Manipulacija brojem žrtava
Ramiza Handžić će u subotu ukopati svog supruga Salku koji je strijeljan 1993. godine u Vlasenici.
"Jedva sam čekala da samo smirim njegove kosti, a strepim od onoga što sam ovdje vidjela šta je samo od njega ostalo. Mene su također maltretirali. Kada su odvodili mog muža ja sam ga branila i nisam dala da ga tuku. Onda su oni mene počeli tući. Njega su utjerali u kombi i vidjela sam kada ga je Goran Višković udarao puškom. Ja nisam dala na njega, zaklanjala sam ga i mene je onda udarao“, posvjedočila je Ramiza.
Današnja identifikacija žrtava s područja Vlasenice ujedno je i posljednja.
Predsjednik Udruženja porodica žrtava Vlasenica 92.-95. Dževad Bektašević tijekom identifikacija osvrnuo se i na manipulacije brojem žrtava koje su ubijene tijekom proteklog rata od strane srpske vojske.
„Svi oni koji negiraju zločine najbolje bi bilo da u subotu prisustvuju dženazi. Njihova negiranja nemaju smisla i sve ove identifikacije kroz koje se najjasnije vidi kako je ko ubijan govore koliko je sve bilo smišljeno“, kaže Bektašević.
Tijela 34 vlaseničke žrtve bit će ispraćena u petak popodne ispred Komemorativnog centra u Tuzli. Imena osoba čiji će posmrtni ostaci biti ukopani možete pročitati OVDJE
Brat Edina Hamidovića, Salko Hamidović danas je za RSE rekao da su Edina Hamidovića odveli u logor Sušica 1992. i da on od tada traga za svojim bratom o kojemu nisu ništa znali.
„On je imao samo 14 godina kada je ubijen. Ekshumiran je u logoru Sušica 2000. godine, a 2001. godine sahranjen je pod oznakom NN. Mi smo od tada do danas čekali da se potvrdi njegov identitet i to smo ove godine dočekali. Još sam izgubio i oca u mjestu Zaklopača kod Vlasenice kada je bio masovni pokolj 16. 5. 1992. godine. Krajem 1992. godine izgubio sam još jednog brata“, ispričao je Salko.
On je izgubio i brojne rođake i susjede, a kaže da za posljedicu svega toga žrtve imaju jedino sramne presude Draganu Bastahu
U Vlasenici su ubijeni brojni građani, a njih dvojica su dobili tako male zatvorske kazne iako svi znaju da su odvodili Vlaseničane u logor i mučki ih ubijali.
„U Vlasenici su ubijeni brojni građani, a njih dvojica su dobili tako male zatvorske kazne iako svi znaju da su odvodili Vlaseničane u logor i mučki ih ubijali. Ja mislim da uopće metoda ovakvog načina kažnjavanja nije uredu i da bi se nešto drugo moralo uraditi. Nitko od žrtava nije zadovoljan niti načinom suđenja niti kaznama ratnim zločincima niti mi više bilo kome vjerujemo“, kaže Salko Hamidović.
Susreti sa zločincima
On je također bio žrtva rata u Vlasenici i čak je bio ranjavan. Danas kada dođe u Vlasenicu sretne upravo one ljude koji su ubijali njegovu obitelj i prijatelje, a koji su i njega pokušali kao devetogodišnjeg dječaka ubiti.
„Ja sam također preživio stradanja u Vlasenici i čak su i na mene pucali, a bio sam dijete. I dan danas kada hodam po Vlasenici nimalo mi nije lako ih susresti“, rekao je Salko Hamidović.
Ajša Efendić u Vlasenici će u subotu ukopati svoga muža.
“Sedam njih braće je ubijeno i osmi bratić. Ljudi koji su ih ubijali su sve naše komšije. Moj muž je odveden iz kuće, a djevera su mi izveli iz kafane. Nikad se više nije vratio. Ubile su ga dvojice komšija, a moj djever im je mogao biti otac. Muža su odveli u zatvor i nakon nekoliko dana odveli su ga u logor Sušica. Nakon toga otišao je u Pelemiše i dali su mu da nešto radi i nikada se više nije vratio“, ispričala je Ajša Efendić.
Do sada su ukopana petorica braće Efendić, a u subotu će biti sahranjen i njezin suprug. Za tijelom još jednog od braće Efendića se traga.
Manipulacija brojem žrtava
Ramiza Handžić će u subotu ukopati svog supruga Salku koji je strijeljan 1993. godine u Vlasenici.
"Jedva sam čekala da samo smirim njegove kosti, a strepim od onoga što sam ovdje vidjela šta je samo od njega ostalo. Mene su također maltretirali. Kada su odvodili mog muža ja sam ga branila i nisam dala da ga tuku. Onda su oni mene počeli tući. Njega su utjerali u kombi i vidjela sam kada ga je Goran Višković udarao puškom. Ja nisam dala na njega, zaklanjala sam ga i mene je onda udarao“, posvjedočila je Ramiza.
Današnja identifikacija žrtava s područja Vlasenice ujedno je i posljednja.
Predsjednik Udruženja porodica žrtava Vlasenica 92.-95. Dževad Bektašević tijekom identifikacija osvrnuo se i na manipulacije brojem žrtava koje su ubijene tijekom proteklog rata od strane srpske vojske.
„Svi oni koji negiraju zločine najbolje bi bilo da u subotu prisustvuju dženazi. Njihova negiranja nemaju smisla i sve ove identifikacije kroz koje se najjasnije vidi kako je ko ubijan govore koliko je sve bilo smišljeno“, kaže Bektašević.
Tijela 34 vlaseničke žrtve bit će ispraćena u petak popodne ispred Komemorativnog centra u Tuzli. Imena osoba čiji će posmrtni ostaci biti ukopani možete pročitati OVDJE