Nakon potpisivanja kolektivnog ugovora u srijedu između Vlade, Saveza sindikata i Unije poslodavaca u Republici Srpskoj, sve je izvjesnije da neće doći do generalnog štrajka upozorenja u tom entitetu najavljenog za 12. maj. Pojedini analitičari su mišljenja da je priča o generalnom štrajku bila samo predstava za javnost Vlade i sindikata, te da je i potpisivanje kolektivnog ugovora kupovina socijalnog mira u prezaduženoj RS.
Privreda Republike Srpske, usljed ekonomske krize, samo u prošloj godini povećala je dugove za 1,2 milijarde maraka, a oko 9,5 hiljada privrednih društava u 2010. godinu ušlo je sa dugovanjima od gotovo 11 milijardi maraka. To su podaci iz analize Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge iz Banje Luke. Preko 40.000 radnika u posljednjih godinu dana ostalo je bez posla, a neisplaćene plate i socijalna davanja radnicima prelaze 480 miliona maraka.
Priče radnika iz mnogih preduzeća su slične priči Milorada Arlova, zaposlenog u preduzeću „Mermer“ iz Čelinca:
„Stanje je teško. Devet godina i četiri mjeseca imamo neplaćeno socijalno i penziono osiguranje i dugovanje od četiri plate. Primili smo pola regresa za prošlu godinu, a do tog pola regresa i ne znamo kad je zadnji put bio.“
Generalni štrajk koji je Savez sindikata RS najavio za 12. maj imao je za cilj, između ostalog, da upozori na tešku socijalnu situaciju i na kršenje prava radnika. Nakon potpisivanja kolektivnog ugovora i povećanja najniže plate sa 320 na 370 maraka, upitno je hoće li uopšte doći do generalnog štrajka. Predsjednica Saveza sindikata Ranka Mišić:
„U ponedjeljak je sjednica Predsjedništa Saveza sindikata koju čine predstavnici granskih sindikata i ovo je na dnevnom redu. Potpisali smo taj opšti kolektivni ugovor onako kako jeste bio zahtjev sindikata i opštim kolektivnim ugovorom su utvrđena minimalna prava za sve radnike u RS.“
Konfederacija sindikata protiv
U Konfederaciji sindikata RS kažu da ne prihvataju potpisani kolektivni ugovor jer ne odražava stvarnu situaciju u privredi. Predsjednik Konfederacije Obrad Belenzada:
„Pošto nije bio cilj da se organizuje takav generalni štrajk, ta minimalna plata je samo jedna podvala i prevara radnika da će im biti isplaćena plata od 370 maraka najminimalnija, kad znamo da u većini preduzeća u privredi je, maltene, prosjek na tom nivou. A onda je napravljena i jedna diskriminacija - da će ta minimalna plata važiti za sve radnike sem radnika u tekstilu, koži i obući.“
Ekonomistkinja Svetlana Cenić mišljenja je da su novim kolektivnim ugovorom samo dodatno pritisnuti privreda i poslodavci, te da će opet ispaštati radnici:
„Poslodavci, oni koji imaju inače ili viška radne snage ili neće moći to da izdrže, dok to stupi na snagu, otpustiće još radnika.“
Premijer RS Milorad Dodik tvrdi kako novim kolektivnim ugovorom niko nije dobio ni izgubio, već da se radi o uspješnom dogovoru. Dodik je do sada u više navrata govorio da nema potrebe za generalnim štrajkom, te da Vlada čini mjere da suzbije posljedice ekonomske krize:
„Vlada ne podržava generalni štrajk. Budžetski potrošači pogotovo nemaju razloga za štrajokm, čak ni da se solidarišu sa drugima jer smo mi učinili sve da obezbijedimo dobar status budžetskih potrošača i u ovoj fiskalnoj godini i da pokušamo da riješimo pitanja radnika u realnom sektoru koji objektivno postoje.“
Prava mjera Vlade bi bila kada bi kontrolne službe pritisle takozvane nedodirljive firme, smatra Svetlana Cenić:
„Hoće li to riješiti dugovanja Delte koja se mjere desetinama miliona jer ne plaćaju nijednom dobavljaču ništa? Neće, naravno. I bolja kontrola! Kad uđu kod Stankovića, Ćubića, Kaldere, Tamarisa i tih povlaštenih firmi koje dobijaju ordenje, i iskontrolišu da li je sve po zakonu, onda ćemo, možda, i vjerovati u nešto.“
Vlada je poslodavcima, u zamjenu za povećanje najniže plate, obećala ukidanje oporezivanja toplog obroka. Međutim, poslodavci upozoravaju da, bez obzira na potpisano, vrlo lako može da dođe do novih korekcija radničkih primanja u zavisnosti od situacije u privredi. Ekonomista Damir Miljević kaže da je jedino vidljivo kako su najava generalnog štrajka i potpisivanje kolektivnog ugovora odlično poslužili za kupovinu socijalnog mira:
„Niti se sindikati nešto puno bune, a, bogami, ni poslodavci u zadnje vrijeme se više nešto puno ne bune - i meni ovo izgleda da su svi prihvatili da je ovo izborna godina i da se u njoj ništa ozbiljno neće dešavati, s tim što sve više ljudi pada ispod onog praga siromaštva i bukvalno ne mogu sebi da obezbijede ni osnovne socijalne potrebe.“
Privreda Republike Srpske, usljed ekonomske krize, samo u prošloj godini povećala je dugove za 1,2 milijarde maraka, a oko 9,5 hiljada privrednih društava u 2010. godinu ušlo je sa dugovanjima od gotovo 11 milijardi maraka. To su podaci iz analize Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge iz Banje Luke. Preko 40.000 radnika u posljednjih godinu dana ostalo je bez posla, a neisplaćene plate i socijalna davanja radnicima prelaze 480 miliona maraka.
Priče radnika iz mnogih preduzeća su slične priči Milorada Arlova, zaposlenog u preduzeću „Mermer“ iz Čelinca:
„Stanje je teško. Devet godina i četiri mjeseca imamo neplaćeno socijalno i penziono osiguranje i dugovanje od četiri plate. Primili smo pola regresa za prošlu godinu, a do tog pola regresa i ne znamo kad je zadnji put bio.“
Generalni štrajk koji je Savez sindikata RS najavio za 12. maj imao je za cilj, između ostalog, da upozori na tešku socijalnu situaciju i na kršenje prava radnika. Nakon potpisivanja kolektivnog ugovora i povećanja najniže plate sa 320 na 370 maraka, upitno je hoće li uopšte doći do generalnog štrajka. Predsjednica Saveza sindikata Ranka Mišić:
„U ponedjeljak je sjednica Predsjedništa Saveza sindikata koju čine predstavnici granskih sindikata i ovo je na dnevnom redu. Potpisali smo taj opšti kolektivni ugovor onako kako jeste bio zahtjev sindikata i opštim kolektivnim ugovorom su utvrđena minimalna prava za sve radnike u RS.“
Konfederacija sindikata protiv
U Konfederaciji sindikata RS kažu da ne prihvataju potpisani kolektivni ugovor jer ne odražava stvarnu situaciju u privredi. Predsjednik Konfederacije Obrad Belenzada:
„Pošto nije bio cilj da se organizuje takav generalni štrajk, ta minimalna plata je samo jedna podvala i prevara radnika da će im biti isplaćena plata od 370 maraka najminimalnija, kad znamo da u većini preduzeća u privredi je, maltene, prosjek na tom nivou. A onda je napravljena i jedna diskriminacija - da će ta minimalna plata važiti za sve radnike sem radnika u tekstilu, koži i obući.“
Ekonomistkinja Svetlana Cenić mišljenja je da su novim kolektivnim ugovorom samo dodatno pritisnuti privreda i poslodavci, te da će opet ispaštati radnici:
„Poslodavci, oni koji imaju inače ili viška radne snage ili neće moći to da izdrže, dok to stupi na snagu, otpustiće još radnika.“
Premijer RS Milorad Dodik tvrdi kako novim kolektivnim ugovorom niko nije dobio ni izgubio, već da se radi o uspješnom dogovoru. Dodik je do sada u više navrata govorio da nema potrebe za generalnim štrajkom, te da Vlada čini mjere da suzbije posljedice ekonomske krize:
„Vlada ne podržava generalni štrajk. Budžetski potrošači pogotovo nemaju razloga za štrajokm, čak ni da se solidarišu sa drugima jer smo mi učinili sve da obezbijedimo dobar status budžetskih potrošača i u ovoj fiskalnoj godini i da pokušamo da riješimo pitanja radnika u realnom sektoru koji objektivno postoje.“
Prava mjera Vlade bi bila kada bi kontrolne službe pritisle takozvane nedodirljive firme, smatra Svetlana Cenić:
„Hoće li to riješiti dugovanja Delte koja se mjere desetinama miliona jer ne plaćaju nijednom dobavljaču ništa? Neće, naravno. I bolja kontrola! Kad uđu kod Stankovića, Ćubića, Kaldere, Tamarisa i tih povlaštenih firmi koje dobijaju ordenje, i iskontrolišu da li je sve po zakonu, onda ćemo, možda, i vjerovati u nešto.“
Vlada je poslodavcima, u zamjenu za povećanje najniže plate, obećala ukidanje oporezivanja toplog obroka. Međutim, poslodavci upozoravaju da, bez obzira na potpisano, vrlo lako može da dođe do novih korekcija radničkih primanja u zavisnosti od situacije u privredi. Ekonomista Damir Miljević kaže da je jedino vidljivo kako su najava generalnog štrajka i potpisivanje kolektivnog ugovora odlično poslužili za kupovinu socijalnog mira:
„Niti se sindikati nešto puno bune, a, bogami, ni poslodavci u zadnje vrijeme se više nešto puno ne bune - i meni ovo izgleda da su svi prihvatili da je ovo izborna godina i da se u njoj ništa ozbiljno neće dešavati, s tim što sve više ljudi pada ispod onog praga siromaštva i bukvalno ne mogu sebi da obezbijede ni osnovne socijalne potrebe.“