Presuda suda u Rijeci i kazna od devet mjeseci zatvora za visokog funkcionera Ministarstva bezbjednosti BiH Vjekoslava Vukovića gotovo da nije izazvala nikakave reakcije u BiH. Tek sporadnični naslovi u medijima jedino je što se ovom slučaju moglo čuti i vidjeti.
Ovo u BiH gotovo da više i nije vijest jer su i brojni drugi političari, stranački lideri i funkcioneri, sa kojima pregovaraju i predstavnici međunarodne zajednice, ljudi sa sudskih klupa. Etnonacionalno podijeljeno bh. društvo prestalo je da reaguje na društvene i moralne anomalije, pa će svi već poznati iz sudskih procesa ponovo na izborne liste.
Pomoćnik ministra bezbjednosti BiH Vjekoslav Vuković, osuđen na devet mjeseci zatvora pred Županijskim sudom u Rijeci, ostaje na ovoj funkciji do pravosnažnosti presude. Vuković, koji u BiH obavlja funkciju šefa tima za borbu protiv terorizma, osuđen je zbog prodaje oružja i eksploziva za pokušaj atentata u Rijeci zajedno sa Ivanom Filipovićem i Robertom Draginom.
Sa ove visoke funkcije u Ministarstvu bezbjednosti BiH Vuković je suspendovan nakon podizanja optužnice, ali je ubrzo i vraćen na to mjesto, gdje je i dočekao presudu. Upitan da prokomentariše Vukovićev status u Ministarstvu bezbjednosti BiH uoči izricanja presude, zamjenik ministra Mijo Krešić je odgovorio:
„Je li ima razloga da bude suspendovan? Ne znam. Ima Zakon o državnim službenicima. Bio je on suspendiran, ali čini mi se odbor za žalbe je to rješenje o suspenziji poništio i vratio ga na posao.“
Zakon o državnoj službi BiH propisuje da radni odnos za državnog službenika prestaje ako je osuđen za krivično djelo i kaznu zatvora duže od šest mjeseci. Ministar bezbjednosti BiH Sadik Ahmetović kaže da će se za Vukovićev dalji angažman sačekati na pravosnažnu presudu:
„Kada nam odođe pravosnažna presuda, ukoliko dođe do kazne, osuđujuće presude, mi ćemo pokrenuti postupak u skladu sa zakonom. Ukoliko dođe do oslobađajuće presude, gospodin Vuković će nastaviti raditi svoj posao u Ministarstvu sigurnosti.“
Vuković nije izolovan slučaj
Iako je skandalozno da je šef državnog tima za borbu protiv terorizma osuđen za ilegalnu prodaju oružja i eksploziva u susjednoj državi, Vuković, nažalost, nije usamljen primjer u BiH. Brojni su drugi stranački lideri, političari i funkcioneri sa optužnicama i sudskim procesima, tako da se u BiH danas teško može govoriti o političarima sa političkim, moralnim i etičkim kredibilitetom, ističe profesor Esad Bajtal:
„A posebno u BiH gdje se krešenje tog kredibiliteta u unakrsnoj vatri ovih etnologika može, zapravo, vrlo dobro iskoristiti u pravcu sticanja vlastitog interesa, u pravcu postizanja promidžbi i nekih paradoksalnih afirmacija najrazličitije vrste. Dakle, čovjek koji je trebalo da se bori protiv terorizma, ili neki drugi protiv kriminala, na kraju saznajemo sam učestvuje u njemu i biva za to osuđen od jednog suda u susjednoj državi. To su, dakle, paradoksi koji se ne daju opisati, ali o kojima konačno moramo početi otvoreno razgovarati.“
Potpuno je jasno da slučaj Vuković nije izlovan slučaj i da je dugogodišnja društvena i politička kriza produkovala i moralnu krizu u BiH, dodaje psiholog Ibrahim Prohić:
„Ovoj vlasti, ili ovom konceptu vlasti može se prigovoriti sto stvari, ali ono što mi se čini da je izuzetno važno i što je, možda, najvažnije, to je da ovi ljudi definitivno nemaju kredibiliteta. Slučaj Vuković je samo jedan u nizu slučajeva. Opšte je poznata stvar da naši ljudi u vlasti ne rade za tzv. opšti ili javni interes. Oni su tamo da provode partijske, odnosno stranačke interese, ili interese onih društvenih grupa koje su s njima interesno povezane. Prema tome, ovo je samo jedan primjer koji otkriva tek, što bi Frojd rekao, jednu desetinu ili jednu jedanaestinu koliko pluta santa leda iznad morske površine. Ovo je samo jedna ilustracija opšteg stanja.“
Upravo zbog ove pojave, kolektivnog pada morala, poremećenih sistema vrijednosti i potpune obamrlosti i letargije bh. javnosti, BiH se našla u sitauciji u kojoj niko ne odgovara ni za šta, pojašnjava profesor Bajtal:
„Jer onda kad su svi krivi, više niko nije kriv. Krug krivnje se zatvara i niko nikoga neće izdati. I zato je kod nas teško doći do istine. Teško je doći do osude unutarpartijske ili sa partijskog vrha. Naprosto, ničije ruke nisu čiste i svi oni u tom prljavom kolu nemorala čuvaju jedni drugima leđa. I tu je elementarna i osnovna poteškoća naše nemogućnosti da kontrolišemo javni i politički život na način kako se to radi u demokratskim zemljama i u modernom, savremenom svijetu gdje ima koliko-toliko reda.“
Prema ocjeni nekih analitičara, pravna država u BiH ne postoji - ona je u službi politike. Gore od toga je što bh. javnost ne reaguje, navikla na svaku vrstu anomalije, pa i na to da su ratni zločinci jednima zločinci, drugima heroji, ističe profesor sarajevskog Univerziteta Asim Mujkić. Sve to šalje lošu sliku u svijet o BiH kao neozbiljnoj zemlji, dodaje Mujkić:
„Preko 16 godina nikom od onih koji su bili za to zaduženi nije zasmetalo to što ako ste Jevrej npr. ne možete biti član Predsjedništva. Ja ne mogu izraziti svoj prijezir i gnušanje do koje mjere je moguće naprosto živjeti i tolerirati takav jedan najprimitivniji, diskriminatorski odnos. Dakle, svima je to u redu. Svima je to besproblematično. Pa to je nevjerovatno! E pa takvu poruku šaljemo već 15, 16 godina u svijet - šaljemo je i sebi, vidimo da se ništa nije promijenilo u vezi s tim pitanjem. Mi smo jedna zemlja u kojoj se na najgrublji način krše individualna ljudska prava i slobode. Pa ja ne znam kako da okarkteriziramo sami sebe?!“
Ovo u BiH gotovo da više i nije vijest jer su i brojni drugi političari, stranački lideri i funkcioneri, sa kojima pregovaraju i predstavnici međunarodne zajednice, ljudi sa sudskih klupa. Etnonacionalno podijeljeno bh. društvo prestalo je da reaguje na društvene i moralne anomalije, pa će svi već poznati iz sudskih procesa ponovo na izborne liste.
Pomoćnik ministra bezbjednosti BiH Vjekoslav Vuković, osuđen na devet mjeseci zatvora pred Županijskim sudom u Rijeci, ostaje na ovoj funkciji do pravosnažnosti presude. Vuković, koji u BiH obavlja funkciju šefa tima za borbu protiv terorizma, osuđen je zbog prodaje oružja i eksploziva za pokušaj atentata u Rijeci zajedno sa Ivanom Filipovićem i Robertom Draginom.
Sa ove visoke funkcije u Ministarstvu bezbjednosti BiH Vuković je suspendovan nakon podizanja optužnice, ali je ubrzo i vraćen na to mjesto, gdje je i dočekao presudu. Upitan da prokomentariše Vukovićev status u Ministarstvu bezbjednosti BiH uoči izricanja presude, zamjenik ministra Mijo Krešić je odgovorio:
„Je li ima razloga da bude suspendovan? Ne znam. Ima Zakon o državnim službenicima. Bio je on suspendiran, ali čini mi se odbor za žalbe je to rješenje o suspenziji poništio i vratio ga na posao.“
Zakon o državnoj službi BiH propisuje da radni odnos za državnog službenika prestaje ako je osuđen za krivično djelo i kaznu zatvora duže od šest mjeseci. Ministar bezbjednosti BiH Sadik Ahmetović kaže da će se za Vukovićev dalji angažman sačekati na pravosnažnu presudu:
„Kada nam odođe pravosnažna presuda, ukoliko dođe do kazne, osuđujuće presude, mi ćemo pokrenuti postupak u skladu sa zakonom. Ukoliko dođe do oslobađajuće presude, gospodin Vuković će nastaviti raditi svoj posao u Ministarstvu sigurnosti.“
Vuković nije izolovan slučaj
Iako je skandalozno da je šef državnog tima za borbu protiv terorizma osuđen za ilegalnu prodaju oružja i eksploziva u susjednoj državi, Vuković, nažalost, nije usamljen primjer u BiH. Brojni su drugi stranački lideri, političari i funkcioneri sa optužnicama i sudskim procesima, tako da se u BiH danas teško može govoriti o političarima sa političkim, moralnim i etičkim kredibilitetom, ističe profesor Esad Bajtal:
„A posebno u BiH gdje se krešenje tog kredibiliteta u unakrsnoj vatri ovih etnologika može, zapravo, vrlo dobro iskoristiti u pravcu sticanja vlastitog interesa, u pravcu postizanja promidžbi i nekih paradoksalnih afirmacija najrazličitije vrste. Dakle, čovjek koji je trebalo da se bori protiv terorizma, ili neki drugi protiv kriminala, na kraju saznajemo sam učestvuje u njemu i biva za to osuđen od jednog suda u susjednoj državi. To su, dakle, paradoksi koji se ne daju opisati, ali o kojima konačno moramo početi otvoreno razgovarati.“
Potpuno je jasno da slučaj Vuković nije izlovan slučaj i da je dugogodišnja društvena i politička kriza produkovala i moralnu krizu u BiH, dodaje psiholog Ibrahim Prohić:
„Ovoj vlasti, ili ovom konceptu vlasti može se prigovoriti sto stvari, ali ono što mi se čini da je izuzetno važno i što je, možda, najvažnije, to je da ovi ljudi definitivno nemaju kredibiliteta. Slučaj Vuković je samo jedan u nizu slučajeva. Opšte je poznata stvar da naši ljudi u vlasti ne rade za tzv. opšti ili javni interes. Oni su tamo da provode partijske, odnosno stranačke interese, ili interese onih društvenih grupa koje su s njima interesno povezane. Prema tome, ovo je samo jedan primjer koji otkriva tek, što bi Frojd rekao, jednu desetinu ili jednu jedanaestinu koliko pluta santa leda iznad morske površine. Ovo je samo jedna ilustracija opšteg stanja.“
Upravo zbog ove pojave, kolektivnog pada morala, poremećenih sistema vrijednosti i potpune obamrlosti i letargije bh. javnosti, BiH se našla u sitauciji u kojoj niko ne odgovara ni za šta, pojašnjava profesor Bajtal:
„Jer onda kad su svi krivi, više niko nije kriv. Krug krivnje se zatvara i niko nikoga neće izdati. I zato je kod nas teško doći do istine. Teško je doći do osude unutarpartijske ili sa partijskog vrha. Naprosto, ničije ruke nisu čiste i svi oni u tom prljavom kolu nemorala čuvaju jedni drugima leđa. I tu je elementarna i osnovna poteškoća naše nemogućnosti da kontrolišemo javni i politički život na način kako se to radi u demokratskim zemljama i u modernom, savremenom svijetu gdje ima koliko-toliko reda.“
Prema ocjeni nekih analitičara, pravna država u BiH ne postoji - ona je u službi politike. Gore od toga je što bh. javnost ne reaguje, navikla na svaku vrstu anomalije, pa i na to da su ratni zločinci jednima zločinci, drugima heroji, ističe profesor sarajevskog Univerziteta Asim Mujkić. Sve to šalje lošu sliku u svijet o BiH kao neozbiljnoj zemlji, dodaje Mujkić:
„Preko 16 godina nikom od onih koji su bili za to zaduženi nije zasmetalo to što ako ste Jevrej npr. ne možete biti član Predsjedništva. Ja ne mogu izraziti svoj prijezir i gnušanje do koje mjere je moguće naprosto živjeti i tolerirati takav jedan najprimitivniji, diskriminatorski odnos. Dakle, svima je to u redu. Svima je to besproblematično. Pa to je nevjerovatno! E pa takvu poruku šaljemo već 15, 16 godina u svijet - šaljemo je i sebi, vidimo da se ništa nije promijenilo u vezi s tim pitanjem. Mi smo jedna zemlja u kojoj se na najgrublji način krše individualna ljudska prava i slobode. Pa ja ne znam kako da okarkteriziramo sami sebe?!“