Francuska je tokom vikenda izručila Bosni i Hercegovini Radomira Šušnjara, koji se tereti za ratni zločin u kući u Pionirskoj ulici u Višegradu, gdje je prisilno zatvoreno i zapaljeno 57 osoba bošnjačke nacionalnosti s područja Višegrada. Radi se o jednom od najstrašnijih zločina tokom rata na prostoru bivše Jugoslavije.
Predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata Bakira Hasečić sjeća se dana kada je zbrinula jednu od preživjelih žrtava iz Pionirske ulice:
"Na lijevoj ruci je imala veliku ranu. Nečim je svezala, rana je bila već inficirana, puna crva. U jednu nogu je bila ranjena, kao ustrel. Na sebi je imala samo ženske hulahopke, tople, koje nisu imale stopala, od hodanja. Ona je nama rekla: 'Svi su izgorjeli u Pionirskoj. Uspjela sam iskočiti. Je li mi sin iskočio, ne znam'."
Bakira Hasečić prenosi svjedočanstva žrtava
Brojna potresna svjedočenja kazivali su članovi porodica ubijenih, koji se svake godine okupe pored danas obnovljene kuće u Pionirskoj ulici. Senad Kurspahić u Pionirskoj je izgubio dijete od samo dva dana, koje u trenutku smrti ni imena nije imalo.
"Nisam našao kosti od svojih najmilijih. Dijete od dva dana, mati, sestra, i žena. I nemam više ništa. Ne mogu ja ništa vama govoriti."
Ubijeno je i devet članova porodice Huse Kurspahića, među njima i njegova majka i dvije sestre:
"Tražio sam pravdu u pet država, da kažem da su mi zapalili porodicu, korijene. Sve sam izgubio. Izgubio sam nadu u Boga, u ljude, u život. Sve sam izgubio."
Kuća u kojoj su žrtve žive spaljene sada je obnovljena
U Udruženju Žena - žrtva rata očekuju da se pred licem pravde pojave i drugi osumnjičeni za ratne zločine.
"Počela sam da razmišljam na drugi način. Da je Šušnjar imao vremena 26 godina, pa se možda presabrao pa da proradi njegova savjest, pa da kaže: 'Jesam, taj i taj mi je naredio, ja se kajem', da prizna krivnju i da članovima porodica, živo zapaljenih civila, kaže gdje su kosti", kaže Bakira Hasečić.
U Boračkoj organizaciji u Višegradu ne vjeruju Tužilaštvu BiH. Predsjednik organizacije Milisav Vasić tvrdi da je Šušnjar u svojoj jedinici bio tek od jula 1992. i da je radio kao vozač koji je prevozio hranu. Ipak, dodaje, da Sud treba odlučiti i da svako treba odgovarati za ono što je učinio.
"To je gnusni čin koji se desio, gdje Višegrad ostaje veoma nazadan u svijetu, jer svi gledaju na te događaje koji su se desili. Oni su se desili, ne možemo ih sakriti, tako da se o Višegradu u svijetu ima negativno mišljenje", smatra Vasić.
"Sva lica koja su to uradila, po mom ličnom mišljenju, neka odgovaraju", komentariše Zoran Maksimović.
Milisav Vasić: O Višegradu u svijetu imaju negativno mišljenje
U danima tužnih godišnjica, poput Pionirske ulice i Bikavca, te na dan kada se spuštanjem 3.000 ruža u Drinu obilježava stradanje žrtava ovog grada, u Višegradu je i više članova njihovih porodica.
Azmir Šabanović i sam je bio zatočen, od Milana Lukića otkupili su ga majka i ostali zatočenici iz škole koja se tada zvala Hasan Veletovac. Njegov život koštao je 2.000 maraka i zlata, koliko je njegovoj majci vrijedio život njenog djeteta.
"Živimo onim životom od prije 25 godina. Jednostavno, živimo k'o biljke. Svaki put kad dođeš, uvijek te vrati, naprijed se ne može ići jer nema nikakve satisfakcije, zločinci za ove zločine koje su počinili na prostoru opštine Višegrad još nisu kažnjeni", naglašava Azmir Šabanović.