Uz Svjetski dan mira 21. rujna Centar za suočavanje s prološću Documenta pokrenuo je projekt „Virtualni muzej Dotrščina“. U ovom spomen-parku pored zagrebačkog Maksimira u Drugom svjetskom ratu ubijeno je oko 7000 antifašista i talaca. Projektom se žali vratiti ovaj prostor u zajedničku memoriju, rečeno je na predstavljanju u četvrtak u Zagrebu.
Tijekom Drugog svjetskog rata kao antifašisti ili nevini taoci stradalo je preko 18 tisuća Zagrepčana, a njih oko 7 tisuća sahranjeno je na zagrebačkoj Dotrščini. Prostor je kasnijih godina uređen u spomen-park sa skulpturama Vojina Bakića i Koste Angeli Radovanija, a nakon devedesete je briga za njega osjetno manja.
„Na primjer, danas nijedna zagrebačka osnovna ni srednja škola ne vodi svoje učenike u obilazak toga mjesta, iako se radi o lokaciji najvećeg masovnog zločina u modernoj povijesti Zagreba. U tom smislu, temeljni cilj projekta 'Virtualni muzej Dotrščina' je vraćanje toga mjesta u kolektivnu memoriju“, istaknuo je on.
Kako bi se stekao uvid u povijesni kontekst, povjesničar Ivo Goldstein je - govoreći o ustaškom teroru u okupiranom Zagrebu - kazao kako on nije bio slučajan, nego planiran.
„Pavelić već 1932. u listu 'Ustaša – vjesnik hrvatskih revolucionaraca' zagovara najradikalnije medode borbe za neovisnu hrvatsku, uključujući tu i terorizam. On kaže: 'U borbi za svete ciljeve sva su sredstva dopuštena, pa i ona najstrašnija.“
Izvanredan sat povijesti
Povjesničarka Nataša Mataušić autorica je teksta na instalaciji postavljenoj na središnjem zagrebačkom Trgu bana Jelačića, koja oživljava sjećanje na pisce i publiciste ubijene na Dotrščini – Augusta Cesarca, Božidara Adžiju, Ognjena Pricu, Otokara Keršovanija i druge. Ona je podsjetila na proces uređenja spomen-parka Dotrščina koji je devedesete prekinut.
„Umjesto konstrukcije, 1991. godine nastupilo je razdoblje destrukcije – na većini spomenika bili su ispisani grafiti s uvredljivim porukama i nacističko-ustaškim simbolima, uklonjena je ploča s tlocrtom spomen-područja koja je služila kao putokaz, jedan od spomenika bio je otrgnut iz svog ležišta i postavljen naopačke“, navodi ona.
Sudionik ilegalne antifašističke borbe u Zagrebu 41-ve Juraj Hrženjak prisjetio se svojih suboraca mučenih po ustaškim zatvorima i sahranjenih na Dotrščini.
„Moja znanica i dobar prijatelj Marija Dobrić, majka dvoje djece, u tim je podrumima ubijena i odvezena na Dotrščinu, tu je ubijen moj prijatelj, radnik krojač Ivo, tu je ubijeno još nekoliko mojih suboraca. Prezimena im ne znam, nisam ih valjda ni onda znao zbog pravila ilegalnog rada...“ priča on.
Predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Ratko Maričić kaže za RSE kako je predstavljanje „Virtualnog muzeja Dotrščina“ bilo - izvanredan sat povijesti.
„Posebno mi je žao što to neće čuti mladi naraštaji, jer ovdje je bilo riječi o onim stvarima koje najčešće zaboravljamo – zaboravljamo da Drugi svjetski rat nije počeo u proljeće 1945, nego da je započeo mnogo ranije, i to na jedan vrlo krvav način“, kaže Maričić.
Naime, na predstavljanju ovog projekta bilo je vrlo malo novinara i nijedna nacionalna ni lokalna televizija.
Tijekom Drugog svjetskog rata kao antifašisti ili nevini taoci stradalo je preko 18 tisuća Zagrepčana, a njih oko 7 tisuća sahranjeno je na zagrebačkoj Dotrščini. Prostor je kasnijih godina uređen u spomen-park sa skulpturama Vojina Bakića i Koste Angeli Radovanija, a nakon devedesete je briga za njega osjetno manja.
Saša Šimpraga
Sve manje Zagrepčana se više i sjeća tog spomen-parka i žrtava sahranjenih na tom prostoru, i tu projekt „Virtualnog muzeja Dotrščina“ nalazi svoje mjesto, kaže njegov autor Saša Šimpraga.„Na primjer, danas nijedna zagrebačka osnovna ni srednja škola ne vodi svoje učenike u obilazak toga mjesta, iako se radi o lokaciji najvećeg masovnog zločina u modernoj povijesti Zagreba. U tom smislu, temeljni cilj projekta 'Virtualni muzej Dotrščina' je vraćanje toga mjesta u kolektivnu memoriju“, istaknuo je on.
Kako bi se stekao uvid u povijesni kontekst, povjesničar Ivo Goldstein je - govoreći o ustaškom teroru u okupiranom Zagrebu - kazao kako on nije bio slučajan, nego planiran.
„Pavelić već 1932. u listu 'Ustaša – vjesnik hrvatskih revolucionaraca' zagovara najradikalnije medode borbe za neovisnu hrvatsku, uključujući tu i terorizam. On kaže: 'U borbi za svete ciljeve sva su sredstva dopuštena, pa i ona najstrašnija.“
Izvanredan sat povijesti
Povjesničarka Nataša Mataušić autorica je teksta na instalaciji postavljenoj na središnjem zagrebačkom Trgu bana Jelačića, koja oživljava sjećanje na pisce i publiciste ubijene na Dotrščini – Augusta Cesarca, Božidara Adžiju, Ognjena Pricu, Otokara Keršovanija i druge. Ona je podsjetila na proces uređenja spomen-parka Dotrščina koji je devedesete prekinut.
Juraj Hrženjak i Ivo Goldstein na predstavljanju projekta, 20. rujan 2012.
„Umjesto konstrukcije, 1991. godine nastupilo je razdoblje destrukcije – na većini spomenika bili su ispisani grafiti s uvredljivim porukama i nacističko-ustaškim simbolima, uklonjena je ploča s tlocrtom spomen-područja koja je služila kao putokaz, jedan od spomenika bio je otrgnut iz svog ležišta i postavljen naopačke“, navodi ona.
Sudionik ilegalne antifašističke borbe u Zagrebu 41-ve Juraj Hrženjak prisjetio se svojih suboraca mučenih po ustaškim zatvorima i sahranjenih na Dotrščini.
„Moja znanica i dobar prijatelj Marija Dobrić, majka dvoje djece, u tim je podrumima ubijena i odvezena na Dotrščinu, tu je ubijen moj prijatelj, radnik krojač Ivo, tu je ubijeno još nekoliko mojih suboraca. Prezimena im ne znam, nisam ih valjda ni onda znao zbog pravila ilegalnog rada...“ priča on.
Predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Ratko Maričić kaže za RSE kako je predstavljanje „Virtualnog muzeja Dotrščina“ bilo - izvanredan sat povijesti.
„Posebno mi je žao što to neće čuti mladi naraštaji, jer ovdje je bilo riječi o onim stvarima koje najčešće zaboravljamo – zaboravljamo da Drugi svjetski rat nije počeo u proljeće 1945, nego da je započeo mnogo ranije, i to na jedan vrlo krvav način“, kaže Maričić.
Naime, na predstavljanju ovog projekta bilo je vrlo malo novinara i nijedna nacionalna ni lokalna televizija.