Na početku invazije Orban je pozivao na "stratešku smirenost", a kasnije okrenuo ploču i nastojao prikazati sankcije EU kao pravog neprijatelja.
U oktobru, kada je Rusija intenzivirala bombardovanje ukrajinske civilne električne mreže, vlada u susjednoj Mađarskoj ustala je protiv svog neprijatelja.
Na bilbordima, kolumnama i letcima, u vijestima, na Facebooku i drugim digitalnim platformama, Mađari su posvuda mogli vidjeti sliku bombe, na kojoj piše "sankcije", kako prijeti mađarskoj trobojnici.
"Sankcije Brisela nas uništavaju!" upozorenja su sa plakata. Nekoliko krugova sankcija koje je Evropska unija uvela Rusiji, usvojene su jednoglasno, iako uz nevoljnu podršku Mađarske.
Plakati su bili dio višemilionskih "nacionalnih konsultacija" koje je finansirala država. Naručila ih je vlada premijera Viktora Orbana kako bi uvjerila 10 miliona Mađara da ljude ne ubijaju bombe, već sankcije. Ili, u najmanju ruku, predstavljaju veću prijetnju njihovoj sigurnosti.
Zahvaljujući većini koja je dozvolila njegovoj vladajućoj stranci Fidesz da preoblikuje mađarsku politiku i institucije bez nadzora opozicije od 2010. godine, Orban je proveo godine postavljajući saveznike u javne emitere i omogućavajući istomišljenicima oligarsima i prijateljima da kontrolišu skoro sve glavne komercijalne stanice.
Kritičari kažu da je takav medijski krajolik pomogao Orbanu da rat u Ukrajini okrene na dva kolosijeka, prikazujući sankcije EU i druge prijetnje ovisnosti Mađarske od ruskog gasa i energije kao najveće opasnosti, dok je milione Mađara 'umrtvio' u vezi sa humanitarnom i geopolitičkom katastrofom u susjedstvu.
Uoči izbora
U februaru je Orbanova podrška izgledala klimavo.
Uz izbore koji se naziru i krizu troškova života na vrhuncu, ankete su nagovještavale prvu promjenu mađarske vlade u posljednjih desetak godina. Njegove tradicionalne predizborne donacije i subvencije opterećivale su budžet.
Njegov dobro orkestrirani "kulturni rat" vodio se protiv novoujedinjene opozicije čiji je socijalno konzervativni kandidat u velikoj mjeri neutralizirao njegove antiimigracione i anti-LGBT stavove. A njegovo laskanje prema Moskvi i Pekingu štetilo je položaju Budimpešte među saveznicima u EU i NATO-u.
U pozadini radničkih nemira među nastavnicima, inžinjerima i radnicima na benzinskim pumpama, uoči izbora 3. aprila, Orbanova nada je vjerovatno počivala na održavanju raspršenog i nekoordiniranog bijesa javnosti.
"Najveće pitanje u periodu [kampanje] je da li će postojati neka vrsta jedinstvenog, ogromnog nezadovoljstva", rekao je Andras Biro-Nagy, direktor Policy Solutions, istraživačkog centra za liberalnu demokratiju u Budimpešti, za Mađarski servis Radija Slobodna Evropa 23. februara.
"Za sada se čini da su ta nezadovoljstva izolovana, da se različiti slojevi ne ujedinjavaju."
Već sljedećeg dana, ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo je invaziju na Ukrajinu.
Orban je u početku odgovorio zavlačenjem, ističući na državnom TV kanalu M1 da bi najgora stvar bila dozvoliti da se Mađarska uplete u rat. "To ne bi trebalo da se desi", rekao je on 28. februara. "Ovo zovem strateškom smirenošću. To je ono što nam sada treba."
Samo nekoliko dana nakon što je desetine hiljada ruskih vojnika i tenkova ušlo u Ukrajinu, on je također zabio klin između Ukrajinaca i Mađara, koji su proveli decenije pod hegemonijom Moskve prije raspada Sovjetskog Saveza.
"Sljedeća decenija će se baviti pitanjem ko je u stanju da stvori sigurno okruženje za svoju zemlju, za svakodnevni život svog naroda", rekao je Orban.
Sedmicama kasnije, u značajnom govoru na Dan državnosti, manje od tri sedmice do izbora, ponudio je svoje tumačenje rata u Ukrajini. Orban je naglasio ne patnju Ukrajinaca, već rizik posebno za "stotine hiljada Mađara" koji žive u zapadnoj Ukrajini.
Odbacujući ono što je nazvao modelom Centralne Evrope kao "šahovske table za velike svjetske sile i Mađarske tek kao figure u njihovoj igri", Orban nije upozorio na ruski imperijalizam, već je izjednačio ruske i ukrajinske "interese" i upozorio na motive Sjedinjenih Država i Evropske unije.
"Moramo zastupati sopstvene interese mirno i hrabro," rekao je Orban. "Moramo se kloniti ovog rata! Ni jedan Mađar ne smije biti uhvaćen između ukrajinskog nakovnja i ruskog malja."
To se osjećanje pretočilo u odbijanje bilo kakve akcije: uključujući vojnu podršku ili isporuku oružja Ukrajini, koja bi se mogla protumačiti kao intervencija u sukobu, kaže Marton Bene, viši istraživač u MTA Centru za društvene nauke u Budimpešti.
Iako priznaje da je Rusija agresor, kaže Bene, mađarska vlada generalno "izbjegava normativne ocjene" rata i opisuje ga kao "sukob između SAD-a i Rusije, a ne kao čisti regionalni rat".
Najveća opasnost za Mađarsku, rekao je Orban Mađarima na Dan državnosti, u indirektnom napadu na stav opozicije o poštivanju odbrambenih obaveza NATO saveza, bila bi "ulazak u mjesečarenje... u okrutni, dugotrajni i krvavi rat".
Budimpešta, insistirao je, neće isporučivati oružje Ukrajini na što pozivaju Sjedinjene Države i niz drugih uticajnih saveznika u NATO-u.
Lakmusz, mađarski fact-checker, kasnije je opisao Orbanovu predizbornu strategiju kao "prebacivanje fokusa s domaćih na geopolitičke i sigurnosne teme, dok su antiopozicione poruke bile isprepletene s narativima koji idu protiv Ukrajine, a u korist Kremlja. Poruke koje je prenosio i naglašavao ogromni provladin medijski ekosistem."
Neki od najočitijih primjera, navode iz Lakmusza, uključuju i nejasne tvrdnje o "tajnom paktu" između ukrajinskog predsjednika Volodymyra Zelenskog i mađarske ljevice.
Lakmusz je primijetio Orbanov javni sukob sa Zelenskim na hitnom samitu EU 24. marta, kada je ukrajinski predsjednik opisao rat kao obračun između vrijednosti, prozvao Orbana po imenu i izazvao Mađarsku da "jednom za svagda... odluči sa kim je".
Glasnogovornik Vlade Mađarske je dan kasnije odgovorio da su "zahtjevi" Zelenskog "suprotni interesima Mađarske".
Ostanak na vlasti
Glasači su 3. aprila dali Fideszu povjerenje i još jednu supervećinu.
Direktor think-thanka Biro-Nagy kasnije će reći da "bitka za tumačenje rata u Ukrajini pokazuje moć medijske imperije Fidesza".
Orban je, kako je rekao, "pobijedio u sukobu narativa o ratu u Ukrajini prikazujući sebe kao garanta mira i sigurnosti, optužujući... ujedinjenu opoziciju da potencijalno uvodi Mađarsku u rat."
Dok je rat u Ukrajini bjesnio, brojni analitičari su opisivali da se Orbanova vlada sve više oslanja na prikaz Brisela kako loše odgovara na rat - posebno kroz insistiranje na bojkotu ruskog gasa i energije, iako sa izuzecima za Budimpeštu.
Agnes Urban, profesorica komunikacija Univerzitetu Corvinus u Budimpešti nedavno je opisala "potpuno novi narativ" koji se pojavio u vijestima javnog emitera o nestašici energije i povećanju cijena.
Ona je rekla da su javni emiteri izbjegavali "legitimiziranje rata" ili prenošenje izvještavanja ruskih medija o razvoju događaja na frontu. Iz te perspektive, rekla je, "to je relativno pošteno izvještavanje."
Ali, sa stanovišta energetske krize, oni zaista slijede pristup Kremlja, rekla je Urban. "U provladinim medijima nema pitanja nacionalne sigurnosti, nema rizika u praćenju proruske politike; jedina važna priča je energetska sigurnost."
Nesavršeni 'mjehurić'
"Od početka rata," rekla je Blanka Zoldi, glavna urednica Lakmusza, "vidjeli smo da proruske poruke dolaze iz vrha mađarske političke elite, a zatim ih dalje širi centralizovani medijski ekosistem, uključujući i javne mediji, pro-vladine kuće i uticajne osobe na društvenim mrežama.
"U mnogim slučajevima, šire lažne ili obmanjujuće informacije, koje podržava državno oglašavanje i koristi se javni novac (i putem reklama… na Facebooku i Googleu)."
Agnes Urban takođe je rekla da su mađarski mediji i društvo "potpuno polarizovani" kao rezultat "veoma kontrolisane komunikacije vlade" i njenih medijskih saveznika.
"Naravno, postoji dio društva koji prati prozapadnu komunikaciju, ali njihov glas je prilično ograničen", rekla je Urban. "Mislim, čak i ako su mnogi od njih lideri javnog mnijenja, ne mogu se takmičiti sa ovom pro-Fidesz medijskom imperijom."
Pitanja nacionalne sigurnosti i jedinstvo u NATO-u česta su tema razgovora među nezavisnim medijima, kaže Urban, uključujući "šta znači za Mađarsku biti najmanje pouzdana članica zapadnog saveza i kakve rizike to dugoročno znači za Mađarsku ."
U tim raspravama se često poziva na argument da je Mađarska često bila na pogrešnoj strani velikih geopolitičkih zbivanja u prošlom stoljeću.
"Mislim da solidarnost [sa Ukrajinom] i humanitarni aspekt nisu bili toliko relevantni među Fideszovim biračima", kaže ona.
Dodaje da "to nije zato što birači Fidesza nemaju osjećaja ili prihvataju mučenje ili ubijanje civila, već zato što [ misle da je za rat] barem djelimično kriv ukrajinski narod, a korak Rusije je nekako razumljiv jer se NATO približava njenim granicama."
Ta perspektiva se lako preliva, rekla je ona, u "udobnu" poruku "podrške miru" bez obzira na to kojoj strani bi ona mogla koristiti na duže staze.
Ona je navela nedavne znakove pucanja u narativu Fidesza kada je mađarska predsjednica Katalin Novak, čvrsta Orbanova saveznica, otputovala u Kijev u novembru.
Novak se sastala sa Zelenskim, rizikujući bijes jer pruža podršku čestoj meti Orbanovog bijesa. Njena kancelarija predstavljala je ovo putovanje kao misiju podrške etničkim Mađarima u ukrajinskom Zakarpatju i razradu tehničkih aspekata humanitarnih pošiljki.
Ali, komentari na zvaničnoj Facebook stranici predsjednice Mađarske otkrili su manji razdor među pristalicama Fidesa. Neki su optužili predsjednicu da je izdala vladinu liniju u ratu, dok su drugi odbacili putovanje kao potencijalno pogrešan korak, ali jasno vođen humanitarnim interesima i posebno brigom za Zakarpatske etničke Mađare u Ukrajini.
Urban je napomenula da su nezavisni novinski portali uglavnom cinično doživljavali taktiku "dobar policajac, loš policajac" u kojoj bi Novakova mogla izgledati kao proukrajinski ili prozapadni igrač kako bi ublažila dio domaćeg i međunarodnog pritiska na Orbanovu vladu.
Ona je sugerisala da je "biti 'dobar policajac' uvijek nekako prihvatljivije za ženu, čak i u balonu Fidesza".
"Ali s druge strane, naravno, vlada prati više prorusku vanjsku politiku", rekla je ona.