Pravda je, kažu, dostižna. Međutim, rad sudova i tužilaštava u BiH ponekad ovu tezu i ne potvrđuju. Viktor Grgić jedna je od žrtava koja i 17 godina od rata pokušava da dođe do pravde za ubistvo svoje braće Zdravka i Ive u julu 1992. godine u Kotor Varoši. Pravda u ovom slučaju bila je samo djelomična, a ubica braće Grgić i dalje je na slobodi.
Jedna od opština u BiH u kojoj su na početku rata pripadnici vojnih i policijskih snaga RS udruženi s paravojnim formacijama izvršili ratne zločine nad civilnim stanovništvom je i Kotor Varoš.
Viktor Grgić svjedok je stravičnih ratnih dešavanja u ovom malom podvlašićkom mjestu.
„Nakon upada pripadnika Vojske i policije Republike Srpske 11. juna 1992. godine u Kotor Varoš, kao vlasnik picerije, zajedno sa braćom Zdravkom i Ivom, uhapšen sam i odveden u stanicu milicije“, prisjeća se Grgić i nastavlja:
„Prilikom saslušavanja u stanici milicije su nas tukli, maltretirali i prebijali. Poslije tog se situacija počela i smirivati, tako da su mene i moju braću prebacili kod moje sestrične, u njenu kuću, jer ona živi u neposrednoj blizini, a udata je za Srbina, ali smo bili u kućnom pritvoru koji nismo smjeli napustiti. Prijetili su nam kad je došao Ljuban Ećim kod nas, ispred MUP-a banjalučkog, on nam je prijetio da ne smijemo napustiti tu kuću, inače će ubiti nas i tu moju sestričnu, da smo tu u kućnom pritvoru. Mi smo bili zahvalni i za to što smo bili prebačeni u tu kuću, da nas više ne tuku i prebijaju.“
Prema riječima Grgića, situacija se u Kotor Varoši mijenjala zavisno od situacije na terenu. Kad god bi u vojnim akcijama stradao neko od pripadnika srpske vojske ili policije uslijedile bi strašne odmazde nad civilima.
„Tako su i u noći 6. jula 1992. po mene i braću Fordom svijetloplave boje došli Mladen Milić, Goran Marković, Markan, zvani Egzekutor, i Ljubiša Vranješ, kojeg su zvali Kubura. Mislio sam da nas premještaju u drugi zatvor“, kaže Viktor Grgić.
„Međutim, tom prilikom oni su nas dovezli do centra Kotor Varoša, zaustavili su auto, naredili nam da izađemo i da krenemo prema čaršiji. Ja sam se obratio Mladenu Miliću, pošto sam ga znao od prije, i pitao: 'Mlađo, gdje nas vodite?'. On se počeo od mene odmicati, a Goran Marković, zvani Markan, repetirao automatsku pušku i počeo pucati, prvo po meni. Meni je probio mecima obje šake i preskočio me. Ja sam krenuo bježati, a vidio sam da pucaju i po braći. I oni su počeli bježati, međutim, vidio sam da padaju. Mene je već inercija nosila dolje, prema Vrbanji, pao sam niz tu strminu, skotrljao se i pao u rijeku“, prisjeća se on.
Iako teško ranjen Grgić se dokopao sela Zagrđe u koje su se sklonili Hrvati i Bošnjaci iz Kotor Varoša. Zahvaljujući doktoru Ejubu Bašiću, uspio je preživjeti. Nakon toga uslijedilo je mučno bježanje preko planine Vlašić do Travnika, a onda odlazak u Rijeku, u Hrvatskoj, gdje živi i sada.
Šta je sa Goranom Markovićem
Sud BiH 17. novembra 2010. godine potvrdio je optužnicu u predmetu Goran Marković i dr., koja optužene Gorana Markovića, Ljubišu Vranješa i Mladena Milića tereti za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Prvostepeno vijeće Suda BiH u oktobru 2011. godine osudilo je Vranješa i Milića na po deset godina zatvora za pomaganje u ubistvu braće Zdravka i Ive Grgića dok se Goran Marković nije ni pojavio na suđenju pradvajući to lošim zdravstvenim stanjem.
Viktor Grgić ističe da se kao žrtva ne može da pomiri sa ovim.
„Ja sam stalno insistirao na tome i pitao: 'Šta je sa Goranom Markovićem? Pa on je glavni egzekutor.'. Onda mi je gospodin Dževad Muratbegović rekao da će on doći, da je imao neku dokumentaciju kojom je odgodio suđenje za četiri mjeseca. Obećao mi je da će za četiri mjeseca biti na sudu u Sarajevu. Međutim, to se nije dogodilo“, kaže Grgić.
Sud BiH donio je odluku o izdvajanju predmeta Gorana Markovića od predmeta druge dvojice optuženih i taj slučaj proslijeđen je Okružnom tužilaštvu Banja Luka. Iz Tužilaštva smo dobili pismeni odgovor u kojem se navodi:
„Sudija za prethodno saslušanje Okružnog suda Banja Luka, je dana 26.04.2012. godine, donio rješenje, kojim se prekida krivični postupak protiv optuženog Gorana Markovića, zbog bolesti optuženog (nemogućnosti praćenja suđenja), te se optuženi upućuje na dalju brigu organu Socijalnog staranja Banja Luka.“
Zbog ovakvog odnosa prema žrtvama, Grgić sve manje vjeruje u instutucije Bosne i Hercegovine jer Goran Marković mirno i slobodno živi u Banjoj Luci, u naselju Hiseta.
„Da on bude izuzet od takve optužbe, to mi je strašno. I Andrija Artuković je doveden iz Amerike i stavljen je u zatvorsku ambulantu, nije bio na slobodi. A zna se kakvo ga djelo tereti, i zato mi nije jasno - je li to tako po zakonu ili je to zakon prilagođen pojedinim slučajevima“, kaže Grgić.
Suđenje Vranješu i Miliću još nije pravosnažno okončano jer su i Tužilaštvo i odbrana okrivljenih uložili žalbu na prvostepenu presudu.
*********
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Jedna od opština u BiH u kojoj su na početku rata pripadnici vojnih i policijskih snaga RS udruženi s paravojnim formacijama izvršili ratne zločine nad civilnim stanovništvom je i Kotor Varoš.
Viktor Grgić svjedok je stravičnih ratnih dešavanja u ovom malom podvlašićkom mjestu.
„Nakon upada pripadnika Vojske i policije Republike Srpske 11. juna 1992. godine u Kotor Varoš, kao vlasnik picerije, zajedno sa braćom Zdravkom i Ivom, uhapšen sam i odveden u stanicu milicije“, prisjeća se Grgić i nastavlja:
„Prilikom saslušavanja u stanici milicije su nas tukli, maltretirali i prebijali. Poslije tog se situacija počela i smirivati, tako da su mene i moju braću prebacili kod moje sestrične, u njenu kuću, jer ona živi u neposrednoj blizini, a udata je za Srbina, ali smo bili u kućnom pritvoru koji nismo smjeli napustiti. Prijetili su nam kad je došao Ljuban Ećim kod nas, ispred MUP-a banjalučkog, on nam je prijetio da ne smijemo napustiti tu kuću, inače će ubiti nas i tu moju sestričnu, da smo tu u kućnom pritvoru. Mi smo bili zahvalni i za to što smo bili prebačeni u tu kuću, da nas više ne tuku i prebijaju.“
Prema riječima Grgića, situacija se u Kotor Varoši mijenjala zavisno od situacije na terenu. Kad god bi u vojnim akcijama stradao neko od pripadnika srpske vojske ili policije uslijedile bi strašne odmazde nad civilima.
„Tako su i u noći 6. jula 1992. po mene i braću Fordom svijetloplave boje došli Mladen Milić, Goran Marković, Markan, zvani Egzekutor, i Ljubiša Vranješ, kojeg su zvali Kubura. Mislio sam da nas premještaju u drugi zatvor“, kaže Viktor Grgić.
„Međutim, tom prilikom oni su nas dovezli do centra Kotor Varoša, zaustavili su auto, naredili nam da izađemo i da krenemo prema čaršiji. Ja sam se obratio Mladenu Miliću, pošto sam ga znao od prije, i pitao: 'Mlađo, gdje nas vodite?'. On se počeo od mene odmicati, a Goran Marković, zvani Markan, repetirao automatsku pušku i počeo pucati, prvo po meni. Meni je probio mecima obje šake i preskočio me. Ja sam krenuo bježati, a vidio sam da pucaju i po braći. I oni su počeli bježati, međutim, vidio sam da padaju. Mene je već inercija nosila dolje, prema Vrbanji, pao sam niz tu strminu, skotrljao se i pao u rijeku“, prisjeća se on.
Iako teško ranjen Grgić se dokopao sela Zagrđe u koje su se sklonili Hrvati i Bošnjaci iz Kotor Varoša. Zahvaljujući doktoru Ejubu Bašiću, uspio je preživjeti. Nakon toga uslijedilo je mučno bježanje preko planine Vlašić do Travnika, a onda odlazak u Rijeku, u Hrvatskoj, gdje živi i sada.
Šta je sa Goranom Markovićem
Sud BiH 17. novembra 2010. godine potvrdio je optužnicu u predmetu Goran Marković i dr., koja optužene Gorana Markovića, Ljubišu Vranješa i Mladena Milića tereti za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Prvostepeno vijeće Suda BiH u oktobru 2011. godine osudilo je Vranješa i Milića na po deset godina zatvora za pomaganje u ubistvu braće Zdravka i Ive Grgića dok se Goran Marković nije ni pojavio na suđenju pradvajući to lošim zdravstvenim stanjem.
Viktor Grgić ističe da se kao žrtva ne može da pomiri sa ovim.
„Ja sam stalno insistirao na tome i pitao: 'Šta je sa Goranom Markovićem? Pa on je glavni egzekutor.'. Onda mi je gospodin Dževad Muratbegović rekao da će on doći, da je imao neku dokumentaciju kojom je odgodio suđenje za četiri mjeseca. Obećao mi je da će za četiri mjeseca biti na sudu u Sarajevu. Međutim, to se nije dogodilo“, kaže Grgić.
Sud BiH donio je odluku o izdvajanju predmeta Gorana Markovića od predmeta druge dvojice optuženih i taj slučaj proslijeđen je Okružnom tužilaštvu Banja Luka. Iz Tužilaštva smo dobili pismeni odgovor u kojem se navodi:
„Sudija za prethodno saslušanje Okružnog suda Banja Luka, je dana 26.04.2012. godine, donio rješenje, kojim se prekida krivični postupak protiv optuženog Gorana Markovića, zbog bolesti optuženog (nemogućnosti praćenja suđenja), te se optuženi upućuje na dalju brigu organu Socijalnog staranja Banja Luka.“
Zbog ovakvog odnosa prema žrtvama, Grgić sve manje vjeruje u instutucije Bosne i Hercegovine jer Goran Marković mirno i slobodno živi u Banjoj Luci, u naselju Hiseta.
„Da on bude izuzet od takve optužbe, to mi je strašno. I Andrija Artuković je doveden iz Amerike i stavljen je u zatvorsku ambulantu, nije bio na slobodi. A zna se kakvo ga djelo tereti, i zato mi nije jasno - je li to tako po zakonu ili je to zakon prilagođen pojedinim slučajevima“, kaže Grgić.
Suđenje Vranješu i Miliću još nije pravosnažno okončano jer su i Tužilaštvo i odbrana okrivljenih uložili žalbu na prvostepenu presudu.
*********
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.