Bivši britanski premijer David Cameron vratio se ponovo na političku scenu kao ministar inostranih poslova.
Odluka premijera Rishi Sunaka od ponedeljka, 13. novembra bila je neočekivana i tumači se kao političko pozicioniranje u odnosu na birače centra prije opštih izbora u Velikoj Britaniji zakazanih za narednu godinu, pišu svjetski mediji.
Iskustvo bivšeg premijera
Najava da se David Cameron vraća u britansku vladu došla je u sklopu šireg pregrupisavanja u kojem je Suella Braverman smijenjena sa mjesta ministarke unutrašnjih poslova i zamijenjena ministrom inostranih poslova Jamesom Cleverlyjem.
Cameron je u ponedeljak poslijepodne rekao da "oduševljeno prihvata" Sunakovu ponudu, a na društvenoj mreži X je napisao: "Iako sam posljednjih sedam godina bio van prvih redova politike, nadam se da će moje iskustvo, kao lidera Konzervativaca jedanaest i premijera šest godina, pomoći premijeru (Sunaku) da savlada ključne izazove".
- David Cameron novi ministar spoljnih poslova Velike Britanije
- Brexit, dvije godine stajanja u mjestu
Nakon što je izgubio referendum o Brexitu, Cameron je 2016. odstupio sa funkcije premijera, ali je navodno 2018. rekao prijateljima da želi da se vrati u prve političke redove i da je njegov prvi izbor mjesto ministra inostranih poslova, piše The Guardian.
Od tada se držao relativno po strani, iako je bio upleten u skandal prije dvije godine kada je lobirao kod vladinih ministara da osiguraju finansiranje za sada nesolventne kompanije za finansijske usluge Greensill Capital.
Insistirao je na tome da mu skandal Greensill neće uzrokovati probleme na novom poslu, rekavši: "Svim tim stvarima bavio se odabrani odbor ministarstva finansija u to vrijeme, a što se mene tiče, sve istrage su riješene i dio su prošlosti. Sada imam jedan posao, a to je ministar inostranih poslova Velike Britanije."
Britanska vlada je potvrdila da će Jeremy Hunt ostati kancelar. Međutim, ministarka za okoliš, Thérèse Coffey, koja je bila zamjenica tokom kratkog mandata premijerke Liz Truss, podnijela je ostavku na svoj položaj, a zamijenio ju je ministar zdravstva, Steve Barclay.
Usred pregrupisavanja u pripremama za izbore naredne godine i približavanju glasačima centra, povratak Camerona bi takođe mogao da izazove bijes na desnici partije jer je posljednja značajna politička akcija koju je vodio propala kampanja za ostanak Britanije u Evropskoj uniji.
U traženju strategije
Prije samo šest sedmica, Rishi Sunak proglasio se premijerom "promjene" koji će raskinuti sa 30-godišnjom praksom propalih konsenzusa u britanskoj politici, a sada na funkciju ministra inostranih poslova dovodi čovjeka koji je šest godina bio konzervativni premijer, piše Financial Times.
Povratak Davida Camerona, bez obzira na to kako se okončao njegov premijerski mandat i kontroverze koje se vuku od tada, ipak unosi neku težinu u blijedu britansku vladu, naglašava list.
Čak i ako reogranizacija u vladi poboljša kvalitet tima, ona predstavlja još jednu promjenu putanje za vladu koja se muči u potrazi za strategijom.
Sunak je, istina, predugo čekao da smijeni Suellu Braverman koja je govorima o "uraganima" migranata, o "propalom" multikulturalizmu, marševima "mržnje" i beskućništvu kao "izboru životnog stila" napravila niz političkih prekršaja.
Povratak Camerona, iako iznenađujući i neočekivan, čini se da je pokušaj da se Sunakova vlada predstavi kao kompetentna, stabilizirajuća sile, ukazuje Financial Times.
Pročitajte i ovo: David Cameron se povlači i iz parlamentaDok se za Camerona govorilo da je s lakoćom nosio teret visoke dužnosti, njegovo kockanje na referendumu o Brexitu za koje je vjerovao da može pobijediti izjalovilo se na istorijskom novou.
Takođe, može se pohvaliti slabim uspjehom na vanjskopolitičkom planu. Intervencija 2011. u Libiji, koju je podržao, ostavila je zemlju blizu toga da postane propala država, dok je prema Kini koju njegova stranka sada vidi kao rastuću prijetnju, "bio sramežljiv".
Pitanja iz opozicije
Pozdravljajući svoju novu garnituru ministara, premijer Sunak je rekao: "Srdačna dobrodošlica onima kojima je ovo prva vlada, ali i dobrodošlica onima kojima možda nije prvi put", ističe BBC.
Dodao je da je pred svima "važna sedmica" s novim podacima o inflaciji i odlukom suda koja se očekuje 15. novembra, o zakonitosti sheme o deportaciji tražioce azila u Ruandu koju je predložila vlada.
Pročitajte i ovo: Evropski i britanski sud osujetili plan Londona za slanje migranata u RuanduDok su se vijesti o njegovom povratku "još varile" u Westminsteru, Cameron je obavljao službene dužnosti, uključujući razgovor s američkim državnim sekretarom Antonyjem Blinkenom.
Obojica su "ponovili snagu i dubinu odnosa između Velike Britanije i Sjedinjenih Država ", saopšteno je iz ministarstva inostranih poslova. Dva zvaničnika su govorila o ratu u Ukrajini i razgovarali su "o sukobu na Bliskom istoku, pravu Izraela na samoodbranu i potrebi za humanitarnim pauzama kako bi se omogućio siguran prolaz pomoći u Gazu".
Opozicione partije brzo su postavile pitanje da li je vraćanje premijera koji je napustio dužnost prije sedam godina zaista novi početak koji premijer Sunak tvrdi da nudi.
Kancelarka u sjeni Rachel Reeves rekla je da će se glasači "pitati kako će im povratak Davida Camerona u vladu pomoći da plate račune". Dodala je da su konzervativci "bez ideja" i da ne mogu ponuditi "promjenu za kojom zemlja vapi".
Lider liberalnih demokrata Ser Ed Davey rekao je da je povratak Camerona "potez očajnika".
'Suosjećajni konzervativac'
Bivši direktor za odnose s javnošću školovan na Oxfordu, Cameron je vratio konzervativce na vlast 2010. nakon što su 13 godina bili opozicija. Vodio je Britaniju šest godina na mjestu premijera, a u prvom od dva mandata njegova stranka je dijelila vlast s manjim liberalnim demokratima u nelagodnoj koaliciji, piše AP.
Cameron je imao 43 godine kada je ušao u Downing Street broj 10. kao jedan od najmlađih premijera u britanskoj istoriji, a mnogi posmatrači su u to vrijeme poredili njegovu mladalačku harizmu s harizmom bivšeg laburističkog premijera Tonyja Blaira.
Poput Blaira, trudio se da svoju stranku usmjeri prema političkom centru, zalažući se za ono što je nazvao "suosjećajnim konzervativizmom" u nastojanju da poveća popularnost torijevaca.